Izborni paradoks
20

U Americi često izgubi kandidat s najviše glasova: Znate li zašto je to tako?

B. H.
Hillary (lijevo) je osvojila najviše glasova 2016. a Al Gore (desno) 2000. godine (Foto: Shutterstock/Klix.ba)
Hillary (lijevo) je osvojila najviše glasova 2016. a Al Gore (desno) 2000. godine (Foto: Shutterstock/Klix.ba)
U Sjedinjenim Američkim Državama često se dešava paradoks da kandidat koji osvoji više glasova građana na predsjedničkim izborima ipak izgubi, što je posljedica specifičnog izbornog sistema zasnovanog na tzv. elektorskom kolegiju.

Ova praksa se temelji na Ustavu SAD-a i predstavlja jedan od najstarijih elemenata američkog političkog sistema, koji mnogi smatraju zastarjelim, ali koji i dalje oblikuje političku stvarnost ove zemlje.

Elektorski kolegij - osnova američkog izbornog sistema

U Sjedinjenim Američkim Državama predsjednika formalno ne biraju građani direktno, već elektori, delegati koji čine tijelo zvano Electoral College (elektorski kolegij).

Svaka savezna država ima određeni broj elektorskih glasova, koji je proporcionalan njenoj populaciji, ali najmanje dva glasa, bez obzira na veličinu. Ukupno postoji 538 elektorskih glasova, a da bi kandidat postao predsjednik, mora osvojiti najmanje 270.

Većina saveznih država koristi sistem "winner-takes-all" (pobjednik uzima sve), što znači da kandidat koji osvoji većinu glasova građana u toj državi dobija sve njene elektorske glasove. Naprimjer, ako kandidat osvoji 50,1 posto glasova u Kaliforniji, dobit će svih 55 elektorskih glasova te države. Ovaj sistem može dovesti do situacije u kojoj kandidat može pobijediti s manjim brojem ukupnih glasova na nivou cijele zemlje, ali s većinom u ključnim državama.

Razlika između nacionalnog glasanja i elektorskih glasova

Kandidati se u kampanjama često fokusiraju na tzv. "swing states" ili države koje nemaju stabilnu političku pripadnost, kao što su Florida, Pennsylvania i Wisconsin, jer upravo te države mogu odlučiti ishod izbora. Zbog toga, glasovi u ovim državama imaju veću "težinu" u poređenju s glasovima u tradicionalno "plavim" ili "crvenim" državama, poput Kalifornije i Teksasa.

Kada jedan kandidat osvoji veliku podršku u malom broju gusto naseljenih država, može prikupiti više ukupnih glasova građana, ali ako je izgubio u dovoljno drugih država, može izgubiti na elektorskim glasovima.

  • Primjer 1: Izbori 2000. godine - George W. Bush vs. Al Gore

Na izborima 2000. godine, Al Gore je osvojio više glasova građana, ali je George W. Bush pobijedio u elektorskom kolegiju.

  • Al Gore: 50.999.897 glasova (48,4 posto ukupnog broja glasova)
  • George W. Bush: 50.456.002 glasova (47,9 posto ukupnog broja glasova)

Razlika: Gore je imao 543.895 glasova više, ali je Bush dobio 271 elektorski glas u poređenju s Goreovih 266, čime je Bush postao predsjednik.

  • Primjer 2: Izbori 2016. godine - Donald Trump vs. Hillary Clinton

Na izborima 2016. godine, Hillary Clinton je osvojila gotovo tri miliona glasova više od Donalda Trumpa, ali je izgubila u elektorskom kolegiju.

  • Hillary Clinton: 65.853.514 glasova (48,2 posto ukupnog broja glasova)
  • Donald Trump: 62.984.828 glasova (46,1 posto ukupnog broja glasova)

Razlika: Clinton je imala 2.868.686 glasova više, ali je Trump dobio 304 elektorska glasa, dok je Clinton osvojila 227.

Ova dva primjera ilustriraju kako kandidat s manje ukupnih glasova može pobijediti na izborima zbog strukture elektorskog sistema u SAD-u.

Prednosti i nedostaci elektorskog sistema

Elektorski sistem ima svoje prednosti i nedostatke. Zagovornici tvrde da ovaj sistem osigurava ravnotežu između velikih i malih saveznih država, sprečavajući dominaciju visoko naseljenih urbanih centara nad ruralnim područjima. Time se osigurava reprezentativnost različitih dijelova zemlje i sprečava centralizacija moći.

S druge strane, kritičari elektorskog sistema smatraju da on narušava princip demokratskog odlučivanja, jer omogućava da kandidat s manje glasova pobijedi. Također, sistem daje nesrazmjerno veliku moć manjim državama i tzv. "swing states", čime zanemaruje glasove birača u većim državama koje tradicionalno naginju određenoj stranci. Ovo je dovelo do poziva za reformu izbornog sistema, pa čak i ukidanje elektorskog kolegija u korist direktnog narodnog glasanja.

Elektorski sistem u SAD-u kompleksan je naslijeđeni model koji balansira interese različitih dijelova zemlje, ali sve češće dolazi pod kritiku zbog toga što omogućava da kandidat s manje glasova preuzme najvišu funkciju. Iako se povremeno pojavljuju prijedlozi za reformu, promjena ovog sistema zahtijevala bi izmjenu Ustava, što je politički zahtjevan proces i teško da će do njega doći u bližoj budućnosti.