U centru švicarskog grada decenijama stoji nacistički spomenik, niko nije znao čemu je posvećen
Istraživanje lokalnog novinara otkrilo je veze s nacističkom Njemačkom i kontraverze u odnosima neutralne Švicarske sa susjedima iz perioda Drugog svjetskog rata. A spomenik koji je postao glavna tema istraživanja, sada je obrastao mahovinom i natpise na njemu je teško razaznati.
Groblje se nalazi u centru grada. Mnogi ljudi, poput radijske novinarke Stefanie Hablutzel, prolaze pored njega svaki dan na putu do posla ili u kupovinu.
"Na prvi pogled izgleda kao ratni spomenik", kaže Stefanie, ističući da se na njemu vide neka blijeda slova: "1914 – 1918; hier ruhen deutsche Soldaten… ovdje leže njemački vojnici.“
Zašto bi, međutim, njemački vojnici bili sahranjeni u Švicarskoj?
U stvari, hiljade ranjenih ratnih zarobljenika, francuskih i britanskih kao i njemačkih, liječeni su i internirani u Švicarskoj tokom Prvog svjetskog rata. Neki su umrli od zadobijenih povreda, drugi tokom pandemije gripa 1918. godine.
Ali novinarka otkriva da je Churov spomenik izgrađen tek 1938. godine, 20 godina nakon što su ovi ljudi umrli. Nije izgrađena da oplakuje ove mrtve vojnike, izgrađena je iz propagandnih razloga, za nacistički režim.
Švicarski historičar Martin Bucher objašnjava da je, kako su nacisti napredovali na vlasti u Njemačkoj, njihova propaganda uključivala obožavanje njihovih palih vojnika poput kulta. 1930-ih Njemačka komisija za ratne grobnice postala je dio Hitlerove propagandne mašinerije. Njen zadatak je da stvori vidljive znakove nacističke moći kod susjeda Njemačke, kao i kod kuće. U to vrijeme u Švicarskoj je živjelo na hiljade Nijemaca.
"U Švicarskoj su postojale sve ove organizacije koje znate iz Njemačke. Nacionalsocijalistička partija, Njemački radnički front, Hitlerjugend. Svi su bili ovdje, ali samo za Njemce, ne za Švicarce", rekao je Martin.
Njemačka Komisija za ratne grobnice podnijela je ambiciozne planove za izgradnju ogromnog mauzoleja u švicarskom gradu St. Gallenu. Ovo su švicarske vlasti odbile, ali spomenik u Churu je odobren.
Poliran i ugraviran u Minhenu, koristeći font Fraktur, stil koji se redovno koristio u nacističkoj Njemačkoj 1930-ih, isporučen je Churu uoči Drugog svjetskog rata.
"U to vrijeme su stanovnici Chura morali znati o čemu se radi. Na nacističkim praznicima stavljali su svastike na ovaj spomenik... ljudi bi vidjeli da je to nacistički spomenik", kaže Martin.
Neki su očigledno bili nezadovoljni ovom odlukom. Stefanie Hablutzel, koja je uradila istraživanje o spomeniku za švicarski javni servis SRG, otkrila je ogorčeno pismo lokalnim novinama, napisano 1938. godine, u kojem se građani pitaju zašto imaju nacistički kamen na njihovom groblju.
Ali neki su podržavali postavljanje spomenika. Švicarski simpatizeri nacističke Njemačke bili su dokumentirani u kantonu Graubunden, čiji je glavni grad Chur. Ali domaće švicarske fašističke stranke nikada nisu zaista uzletjele, dobile su samo dva mjesta u švicarskom parlamentu 1935. godine i nikada više nisu bile na izborima.
Iako Švicarska još uvijek nema službeni spomenik Holokaustu, parlament je odobrio planove za postavljanje jednog u martu prošle godine. Postoji, međutim, oko 50 nezvaničnih spomenika.
Tokom čitavog rata, Nijemci u Švicarskoj su nastavili da budu aktivni u nacističkoj stranci i nastavili da pokazuju svoje nacističke simpatije. A Švicarci, nadajući se kao i obično da će ostati podalje od borbi, pravili su kompromise sa Berlinom, bankarili nacističko zlato i odbijali jevrejske izbjeglice.
Historičar Martin ističe da samo dan nakon završetka rata u Švicarskoj je došlo do "velike čistke".
"Švicarska vlada je pokušala da kazni švajcarske naciste, bilo je suđenja. Mislim da je nakon toga mnogo ljudi mislilo da je to sada gotovo, nacisti su otišli, nema problema. I mislim da su zaboravili ovaj spomenik", kaže on.
Ova kolektivna amnezija bila je toliko potpuna da su danas, među ljudima poput Stefanie Hablutzel, rođenih decenijama nakon rata, porijeklo spomenika i nacističko prisustvo u Švicarskoj bili otkriće.
"Odrasla sam ovdje u Churu i nisam shvatala koliko je nacističkih organizacija bilo prisutno 1930-ih, ovdje u Čuru", kaže ona.
Čak je i lokalni član parlamenta Jon Pult bio iznenađen. Poručio je da Švicarska nije bila slobodna od nacista, ali da nije znao za ovaj spomenik.
"Živim možda 500 metara od groblja gdje je ovaj kamen i prošao sam pored tog kamena vjerovatno stotinu puta. Nikad nisam shvatio da je to nacistički kamen", rekao je.
Novinarka Stefanie kaže da, uprkos sramoti koju je izazvalo otkriće nacističkog spomenika, vrlo malo ljudi je predložilo rušenje spomenika. Ali još manje njih kaže da to treba ostaviti onako kako jeste.
Umjesto toga, čini se da se stvara konsenzus oko prijedloga da se preispita taj period u historiji Švicarske, baš kao što je Švicarska morala preispitati i izviniti se za svoj tretman prema jevrejskim izbjeglicama tokom rata.
"Mislim da bi trebalo da ostane u Churu. Ali mislim da je važno reći ljudima zašto je tu. Možda to može biti spomenik za uspomenu na sve ljude koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu", rekao je Martin.
