U mjestu gdje se održavaju današnji pregovori prije 104 godine Rusi su potpisali čuveni sporazum
Naime, 3. marta 1918. godine u Brest-Litovsku je sklopljen sporazum poznatiji kao Brestlitovski mir, kada je boljševička Vlada Rusije sklopila sporazum sa centralnim silama.
Tim sporazumom, koji je potpisan u tvrđavi, Rusija se odrekla Poljske, Litvanije, Finske, Latvije, Estonije i Ukrajine, koje su postale nezavisne države. Rusija se također odrekla i dijelova Gruzije, koji su pripojeni Osmanskom carstvu.
Iako je izlaskom Rusije iz Prvog svjetskog rata postignut jedan od najvećih ciljeva Boljševika, istovremeno, to je učinjeno pod neočekivano ponižavajućim uslovima.
Nova ruska boljševičko-komunistička vlast odrekla se svih pretenzija i prava na Finsku, buduće baltičke države Estoniju, Latviju i Litvaniju, Poljsku, Bjelorusiju, Ukrajinu i (na zahtjev Talat paše) zemlje koje je Rusija osvojila u Rusko-turskom ratu 1877. - 1878. godine.
Najveći dio ovih teritorija zapravo je predat Njemačkom carstvu, a namjera je bila da to postanu dijelovi carstva pod različitim zavisnim kraljevima i vojvodama.
Sporazum je predviđao da će sudbinu ovih teritorija odrediti Njemačka i Austro-Ugarska u saglasnosti sa stanovništvom ovih teritorija, što se u praksi svelo na postavljanje njemačkih vladara na novonastala prijestolja Finske, Latvije i Litvanije. Turska je odmah preuzela kontrolu nad teritorijom iz sporazuma.
Sporazum je Rusiji oduzeo trećinu stanovništva, polovinu industrije i devet desetina rudnika uglja. Međutim, poraz Njemačke u Prvom svjetskom ratu, označen primirjem 11. novembra, omogućio je stvarnu nezavisnost Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvaniji i Poljskoj, a novoproglašeni carevi su se morali odreći prijestolja.
Prateći sporazum, potpisan u Berlinu 27. augusta 1918. godine, predviđao je rusku isplatu šest milijardi maraka odštete Njemačkoj.
Gubitak ovih teritorija izazvao je val antiboljševičkog raspoloženja i intenziviranje borbe protiv njih čak i kod nekih revolucionarnih snaga. Najveći dio Ukrajine vraćen je 1920. godine, ali će ostale teritorije na Baltiku i drugdje ostati u antiboljševičkim rukama do Drugog svjetskog rata.
