Strateški položaj
20

U Sudanu se prelamaju interesi mnogih država, potpuni rat bi izazvao brojne probleme

F. H.
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock
Postoji razlog zašto borbe koje su u Sudanu izbile proteklih sedmica toliko zvone na uzbunu na međunarodnom nivou. Sudan nije samo veliki, treća najveća zemlja u Africi, on se također proteže kroz nestabilnu i geopolitički vitalnu regiju.

Šta god da se vojno ili politički dogodi u glavnom gradu Khartoumu, zahvati neke od najosjetljivijih dijelova kontinenta.

Zemlja se proteže preko rijeke Nil, čineći sudbinu nacije od gotovo egzistencijalne važnosti, nizvodno, do Egipta gladnog vode, i uzvodno, do Etiopije bez izlaza na more s njenim ambicioznim planovima za hidroelektrane koji sada utječu na tok rijeke.

Sudan graniči sa ukupno sedam zemalja, a svaka ima sigurnosne izazove koji su isprepleteni s politikom Khartouma.

Problemi u sudanskoj regiji zapadnog Darfura gotovo se neizbježno prelijevaju u susjedni Čad, i obrnuto. Oružje i borci iz Čada sklonog puču i iz ratom razorene Centralnoafričke Republike često slobodno prolaze kroz porozne granice regije.

Sudan graniči s regijom Tigray u sjevernoj Etiopiji, koja je tek nedavno izašla iz iscrpljujućeg sukoba koji je uključio još jednog nepredvidivog susjeda, izoliranu i visoko militariziranu autokratiju Eritreje. Napetosti postoje i na drugim dijelovima Etiopije i Sudana na zajedničkoj, a mjestimično i spornoj granici.

Na jugu, Sudan se suočava s relativno novom nacijom, Južnim Sudanom, koji se službeno odvojio od svog sjevernog susjeda 2011. nakon jednog od najdužih i najkrvavijih građanskih ratova u Africi. I ta granica ostaje nestabilna.

Južni Sudan brzo je ušao u građanski rat širokih razmjera za koji se neki boje da bi sada mogao biti sudbina Sudana. Nakon nezavisnosti, Južni Sudan je sa sobom odnio većinu dragocjenih naftnih polja u regiji, ostavljajući Sudan daleko siromašnijim i neizravno pridonoseći trenutnoj krizi u Khartoumu, dok se suparničke vojne grupesada bore za kontrolu nad sve manjim ekonomskim resursima, poput zlata i poljoprivrede.

Kao dio te borbe, sudanski generali (vojska je uvijek bila veliki, navodno korumpirani igrači u lokalnoj ekonomiji) krenuli su u potragu za stranim partnerima. Za poljoprivredu, to je značilo pozivanje zaljevskim državama da ulažu u ogroman, i relativno nedovoljno iskorišten potencijal bogatog tla koje graniči s rijekom Nil.

Kad je riječ o zlatu, čini se da su daleko mutniji poslovi sklopljeni s ruskom ozloglašenom skupinom Wagner, koja je optužena za krijumčarenje zlata iz Sudana. Američko ministarstvo finansija optužilo je šefa Wagnera, Jevgenija Prigožina, za "iskorištavanje prirodnih resursa Sudana za ličnu korist i širenje zlobnog utjecaja" na internetu putem svoje "farme trolova".

Interesi Rusije u zemlji, ali i regiji, sežu mnogo dalje. Oštra obala istočnog Sudana gleda na Crveno more.

Kremlj već godinama nastoji uspostaviti vojnu bazu u Port Sudanu, dajući svojim ratnim brodovima pristup i utjecaj na jedan od najprometnijih i najspornijih pomorskih puteva na svijetu. Moskva se približila finaliziranju dogovora o bazi sa sudanskom vojnom vladom koja je preuzela vlast 2021. u puču.

Nije iznenađujuće da velik broj vlada sada nastoji utjecati na događaje na terenu u Sudanu. Za sada se čini da je fokus na okončanju bitke između vojske i paravojne grupe RSF-a prije nego što se dalje proširi i da se iz relativno jednostavne borbe za moć razvije u složeniji građanski rat.

Osim toga, neke strane vlade nestrpljivo žele pomoći u usmjeravanju Sudana prema demokratiji za koju su se mnogi nadali da bi mogla uslijediti nakon svrgavanja brutalnog vladara zemlje, Omara al-Bashira, 2019. godine.

Ali druge države možda će radije podržati drugog moćnika i osujetiti volju sudanskog naroda koji je desetljećima čekao da jedan od afričkih divova koji se bore ispuni svoj potencijal.