Ukrajina gubi teritoriju, vojnike i vrijeme: Slijede presudne sedmice za opstanak države
Sljedećih nekoliko sedmica će odrediti hoće li Ukrajina moći opstati kao suverena država unutar svojih predratnih granica, ili blizu njih, s punim sigurnosnim garancijama za svoje građane — ili će ruski predsjednik Vladimir Putin biti nagrađen i ohrabren u svom ratu za teritorijalno širenje, piše Washington Post.
Način na koji će se ovaj sukob riješiti imat će posljedice daleko izvan Ukrajine, osporavajući ideju koju izražavaju neki — uključujući američke izolacioniste — da je ovo evropski problem. Na kocki je kredibilitet Sjedinjenih Američkih Država i Sjevernoatlantskog saveza (NATO), koji su odmah priskočili u pomoć Ukrajini nakon nezakonite i ničim izazvane ruske invazije i obećali da će nastaviti pružati podršku „koliko god bude potrebno“ kako bi porazili rusku agresiju.
Ukrajina nije članica NATO-a, tako da obećanje nije bilo zakonski obavezujuće u okviru sporazuma, već je zavisilo od političke volje Washingtona i evropskih prijestolnica. Povlačenje sada bi poslalo poruku da Sjedinjene Države i njihovi saveznici nemaju izdržljivost i da su njihova obećanja vremenski ograničena, vrijedeći samo do sljedećeg datuma izbora.
Kakvu bi poruku Kina mogla primiti iz toga dok njen autokratski predsjednik Xi Jinping razmatra vojni potez kako bi pokušao zauzeti samoupravni demokratski otok Tajvan?
Ukrajinci su do sada hrabro odolijevali pokušajima Putina da apsorbira njihovu zemlju u njegovu preinačenu rusku imperiju. To su činili dok su često bili primorani boriti se s ozbiljnim ograničenjima zbog neodlučnosti i kolebanja Bidenove administracije u vezi s tim koji napredni naoružani sistemi da se pošalju Ukrajini, koliko brzo i kako bi se mogli koristiti.
Ukrajina je na kraju dobila napredne borbene avione, moderne zapadne tenkove i rakete dugog dometa. Ali veliki dio tog oružja stigao je nakon mjeseci nepotrebnih kašnjenja, dajući Rusiji vrijeme da konsolidira svoje dobitke na bojištu.
Ruske trupe napreduju na više frontova
Sada ruske trupe napreduju kroz regiju Donbas, ostvarujući postepene pomake i zauzimajući više teritorija nego u bilo kojem trenutku od početka potpune invazije u februaru 2022. godine. Rusija sada kontrolira oko 20 posto ukrajinske teritorije i svakim danom se pomjera sve zapadnije, posebno oko Pokrovska i Kurahova. Ukrajinski vojnici koji su zauzeli rusku regiju Kursk u augustu također su izgubili oko 40 posto teritorije koju su osvojili u svojoj iznenadnoj ofanzivi i sada riskiraju da budu opkoljeni dok ruske trupe, podržane Sjevernokorejcima, napreduju uz velike gubitke.
Ukrajina također gubi vojnike brzinom koja daleko premašuje ono što može izdržati i nastaviti se boriti. Službena procjena gubitaka od 400.000 poginulih ili ranjenih smatra se značajnim podcjenjivanjem. Hiljade iscrpljenih ukrajinskih vojnika dezertira s linija fronta. Tek prošle godine Ukrajina je počela regrutirati muškarce starije od 25 godina; prethodna starosna granica bila je 27 godina. Neki, uključujući američke zakonodavce, pritisnuli su Ukrajinu da počne regrutirati muškarce od 18 godina, ali predsjednik Volodimir Zelenski je do sada odolijevao, zabrinut zbog desetkovanja sljedeće generacije i spriječen nedostatkom opreme za naoružavanje novih vojnika.
Ipak, vrijeme je najvažnija roba koju Ukrajina gubi.
Novoizabrani predsjednik Donald Trump preuzima dužnost 20. januara i obećao je brzo okončanje rata, ali nije ponudio konkretne detalje plana. Trump je dao kontradiktorne izjave, govoreći da bi smanjio pomoć Ukrajini, ali da je ne bi potpuno napustio.
Neki članovi njegovog tranzicionog tima citirani su u medijskim izvještajima predlažući prekid vatre duž postojećih linija fronta, s evropskim trupama raspoređenim kao mirovnjaci za sprovođenje primirja i zamrzavanje ukrajinskog članstva u NATO-u na 20 godina. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je 29. decembra odlučno odbacio te ideje.
Drugo vremensko ograničenje za Ukrajinu je rastući zamor u Evropi i želja za pronalaženjem kraja sukoba koji troši mnoge od oskudnih vojnih zaliha kontinenta. Evropljani tiho prelaze na ideju pregovora zasnovanih na formuli „zemlja za mir“ kao najbolji način za rješavanje rata u slučaju prekida američke pomoći.
Postoji politička neizvjesnost u Njemačkoj, jednom od najodanijih ukrajinskih branitelja pod kancelarom Olafom Scholzom, koji se suočava s teškom borbom za reizbor u februaru. A desničarske stranke, često sklonije Moskvi, su u usponu.
Ukrajina teško može preživjeti još jednu godinu ovog razornog rata. Ali žurba da se pronađe pregovaračko rješenje mogla bi rezultirati lošim sporazumom koji bi nagradio Putina za njegovo otimanje zemlje i garantirao da će pokrenuti novi napad za još teritorija čim bude imao priliku obnoviti iscrpljeni arsenal.
Loš sporazum bi također ostavio Ukrajince ogorčenima nakon što su vidjeli kako im domovi, škole i fabrike bivaju uništeni, a prijatelji i članovi porodice ubijeni. Veliki dio njihove ljutnje bio bi usmjeren na zapadne saveznike koji su ih izdali. Ovo je borba koju Amerika i Ukrajina ne smiju izgubiti, posebno ne s lošim dogovorom.
Aktiviralo se klizište na putu prema Tešnju: Dijelovi ceste uništeni, saobraćaj blokiran
