Ukrajinski zaboravljeni grad gdje ljudi jedu zagađenu hranu i preživljavaju sa 10 eura
Prošlo je 28 godina od nuklearne katastrofe. Naime, u eksploziji nuklearnog reaktora poginula su dva radnika elektrane, a narednih dana od posljedica radijacije još 28 osoba. Nakon nesreće evakuirano je 350.000 ljudi, ali 5,5 miliona ostalo je da živi u oblasti nuklearne katastrofe.
Do sada je umrlo četiri hiljade ljudi koji su učestvovali u sanaciji terena, a više od 100.000 ljudi je umrlo od posljedica radijacije i to najviše od raka tireoidne žlijezde. Groblja u Pripjatu su, kako mještani tvrde, veličine nekih gradova.
Danas se u mjestu blizu Černobila žute nepregledna polja, međutim ona su neupotrebljiva, tu mještani ne mogu saditi voće i povrće jer u blizini se nalazi takozvana Zona isključenja.
"Mi smo kao one bube na krompiru. Ti kukci se ne plaše ničega, kao ni mi. Možete ih pokušavati ubiti, ali nećete uspjeti, baš kao i nas", kazao je za Independent mještanin Viktor, dok stoji naslonjen na ogradu oko černobilske nuklearne zone isključenja.
Kao i mnogi koji koji žive na teritoriji koja se i službeno smatra zagađenom, Viktor mjesečno prima blizu 10 eura uime naknade za kupovinu "čiste" hrane.
"Šta ja mogu s tim novcem? Ne mogu čestito ni hljeb kupiti", kaže razočarano Viktor.
To što su Ukrajina i Rusija gotovo na ivici rata stanovnike Pripjata ne uzbuđuje previše. Oni se svakako odavno osjećaju napuštenima i zaboravljenim i sve nedaće i previranja u zemlji već dugi niz godina osjećaju na svojoj koži.
"Ovo je rat bez rata. Većina stanovnika ovog dijela je bolesna", priča Maša koja živi nekoliko minuta hoda od Zone isključenja. Kao i Viktor ona ima mala primanja, a njena penzija jedva da je dovoljna da sastavi kraj s krajem.
Ipak, nekako mora preživljavati pa u kontaminiranom tlu sadi krompir i krastavce, a često kroz bodljikavu žicu uđe u Zonu isključenja pa bere bobičasto voće i gljive.
Njene komšije osim što sade povrće u kontaminiranom tlu sakupljaju željezo u Zoni te nerijetko bivaju uhapšeni zbog toga.
"Ako možemo ukrasti - krademo, a ako ne ukrademo bit ćemo gladni", ispričao je jedan muškarac istakavši kako često ulazi u Zonu iako je to zabranjeno, jer jedini način da preživi jeste da prodaje željezo.
Tragedija ljudi u blizini nuklearne alektrane Černobil je dvostruka. Bili su izloženi radioaktivnom zračenju, a zatim potpuno napušteni i zaboravljeni. Oni koji su čak rizikovali svoje živote čisteći zagađeni dio nakon eksplozije, takozvani likvidatori, danas se plaše tražiti odštetu koju su zaslužili.
Naime, da bi se spriječilo ispuštanje radioaktivnih tvari u atmosferu tadašnja vladina komisija je odlučila reaktor iz zraka zasipati materijalima koji su sadržavali olovo. Za taj posao, naravno, bili su potrebni "dobrovoljci".
"Moram li umrijeti da bih dokazala da sam bila likvidator?", pita jedna žena na čijem licu se jasno vidi trag životnog umora, očaja i bolesti.
I situacija u Ukrajini će se smiriti, možda će se granice promijeniti, a možda i ne. I nakon nekog vremena oči svijeta više neće biti uprte u Ukrajinu. A, ljudi poput Viktora i Maše će ostati tu negdje između zagađene i čiste zemlje, boreći se da prežive, zaboravljeni i napušteni od svih.
Iman Šemić u utrci za fotomodel FBiH: Otkrila nam je kako teku pripreme za ovu svečanost
