Kako su saopćile vlasti austrijske prijestolnice, skoro 90 posto kapaciteta gradske kanalizacije služe za odvod kišnice, a ostalih deset posto za otpadne vode. Pri tom je kišnica uglavnom čista i njen transport do postrojenja za prečišćavanje zapravo košta previše vremena i novca.
Zbog toga se planira akumuliranje kišnice direktno pod zemljom, gdje kasnije, kako je obrazloženo, može isparavati i hladiti tokom vrućina u gradu. Iz Odjela za zaštitu okoliša u Beču su poručili da na ovaj način kišnica snabdijeva vegetaciju, a za zalijevanje se ne mora trošiti pitka voda.
Kišnica pogoduje i podzemnim vodama, što je prirodan proces. U prirodi, gdje kišnica ne otiče odmah, kao u gradovima, a 80 posto isparava na mjestu gdje i padne. U gradovima je to samo pet posto, jer su površine prekrivene nepropustivim materijalima.
Upijanje kišnice u tlo rasteretilo bi i, kako je navedeno, kanalizacionu mrežu tokom ogromnih padavina. U gradu već postoje rezervoari koji kratkotrajno zadržavaju kišnicu tokom velikih padavina, ali i ona se kasnije ispusti u kanalizaciju i ne koristi.
Beč sada nastoji promijeniti upravljanje oborinskim vodama, uzimaući u obzir da kišnica sa visoko frekventnih saobraćajnica ili u mješavini sa solju za posipanje cesta može naškoditi zemlji i biljkama.
U sklopu različitih pilot-projekata proteklih su godina testirana brojna rješenja poput ozelenjivanja krovova ili takozvani princip grada spužve. Ovaj princip podrazumijeva da se ispod popločane površine postavi sloj šljunka i sitnijih čestica te stvori više prostora za širenje stabala u tlu. Umjesto u kanalizaciju, oborinske vode usmjeravaju se u taj sloj, koji ih poput spužve upija i zadržava, što stablima i tokom vrućih ljetnih dana omogućuje snabdijevanje dovoljnom količinom vode, saopćile su vlasti Beča.
