Veliki manjak radne snage u Rusiji, rupe popunjavaju tinejdžeri, starije osobe i zatvorenici
Rat u Ukrajini doveo je do manjka oko milion ljudi na ruskom tržištu rada, prema demografu Alexeiju Rakshi.
To uključuje između 300.000 do 500.000 koji su regrutovani u vojsku u prošlogodišnjoj mobilizaciji i još najmanje pola miliona onih koji su napustili zemlju nakon ruske invazije na Ukrajinu.
U Rusku Federaciju također stiže sve manje stranih radnika, a mnogi koji su već u zemlji navodno razmišljaju o povratku u domovinu, piše The Moscow Times.
Raksha, koji koordinira aktiviste uključene u sindikalno organizovanje, rekao je da se mnogi mladići koji još nisu mobilizovani također boje da će ih kompanije predati Ministarstvu odbrane. Zbog toga bi radije radili u sivoj ekonomiji ili bili samozaposleni nego tražili legalan posao.
Njihovi strahovi su razumljivi. Mnogi ruski poslodavci direktno su uključeni u mobilizaciju i regrutaciju za služenje vojnog roka.
Od prošle godine Ministarstvo odbrane obvezuje biznismene da vode vojnu evidenciju svojih zaposlenika, te redovno primaju zahtjeve da osiguraju dolazak svojih radnika u regrutacijski centar. Sličan sistem djelovao je u Sovjetskom savezu i nije formalno ukinut.
U pismu objavljenom na Telegram kanalu Sizif rada, anonimni uposlenik odbrambenog pogona napisao je da se muškarce vara da vjeruju da će ih rad osloboditi obaveze da se pridruže vojsci.
"Početkom mobilizacije tvornica je dobila ovlaštenje za oslobađanje radnika od aktivne službe, te je, očekujući povećanje narudžbi, počela zapošljavati sve koji nisu htjeli ići u zonu borbenih dejstava", kazali su.
"Ali novopridošle je čekalo neugodno iznenađenje. Na zahtjev vlasti, tvornica je dužna osloboditi 20 posto svojih radnika izuzeća. Ako bude novih 'valova' (mobilizacije), to će biti učinjeno na štetu onih koji su nedavno stigli", dodali su.
Manjak radne snage obično je dobra vijest za radnike. Plate rastu, uvjeti rada postaju podnošljiviji, a radnici koji su diskriminisani imaju više šanse za zapošljavanje. To je trenutno slučaj u Rusiji, posebno u tvornicama povezanim s državnim odbrambenim narudžbama, gdje su žene, starije osobe i osobe s invaliditetom traženije nego ikad.
Ali rast zaposlenosti i prihoda ima visoku cijenu. Mnogi se zaposlenici potiču da rade "stahanovskim" tempom, misleći na stahanovski pokret iz Staljinove ere nazvan po rudaru uglja Alekseju Stahanovu, koji je bio poznat po tome što je radio toliko da je proizvodio više uglja nego što je bilo potrebno i čiji je primjer korišten od strane vlade za iskorištavanje radnika.
Poslodavci ne samo da motivišu radnike bonusima, već ih tjeraju i na prekovremeni rad, iako radnici kažu da se to često radi na način koji se na površini čini dobrovoljnim. Neki pogoni koji proizvode vojnu opremu uveli su 12-satni radni dan i šestodnevnu radnu sedmicu.
Drugi jasan pokazatelj militarizacije radnih odnosa je iskorištavanje rada tinejdžera, uključujući i vojnu proizvodnju. Rusi su dobro znali da se to dogodilo tokom Drugog svjetskog rata, ali činilo se nezamislivim u današnje vrijeme sve do izbijanja sadašnjeg rata.
Slično se događa i u drugim regijama. Na primjer, u Tatarstanu, autonomnoj, etničkoj republici u Ruskoj Federaciji, maloljetnici u sklopu svog školovanja sastavljaju iranske bespilotne letjelice kamikaze. Još češće školarci u sklopu svog “patriotskog odgoja" šiju vojne uniforme, maskirne mreže, medalje i slično.
Sergej, zaposlenik AvtoVAZ-a, rekao je za openDemocracy da još nije vidio zatvorenike u tvornici u kojoj radi, ali su neki njegovi kolege poslani da rade u tvornici kojom upravlja Federalna zatvorska služba.