Videopozivi mogu spasiti živote: U Beču testiraju brži način reagovanja hitne medicinske pomoći
Zahvaljujući modernim softverima i pametnim telefonima, sada su mogući videopozivi u stvarnom vremenu, što omogućava operaterima ovih službi da sami steknu jasniji uvid u situaciju na terenu.
Ova inovacija može značajno poboljšati podršku koju spasioci pružaju na licu mjesta, naročito u situacijama kada pozivaoci nisu u mogućnosti precizno opisati hitni slučaj.
U bečkom tržnom centru trenutno se sprovodi simulacijska studija koja istražuje prednosti i izazove ove tehnologije. Studija je zajednički projekat bečke hitne službe, udruženja PULS, Ludwig Boltzmann Instituta za digitalno zdravlje i sigurnost pacijenata te Medicinskog univerziteta u Beču.
Tokom pet dana, 20 operatera hitnih službi primat će simulirane video i audio pozive koje će uputiti 80 volontera. Hitne situacije, poput srčanog zastoja, simuliraju profesionalni glumci kako bi se što vjernije prikazale okolnosti s kojima se službe hitne pomoći suočavaju na terenu.
Prethodne studije su pokazale da videopozivi mogu poboljšati kvalitet reanimacije koju pružaju laici. Međutim, još uvijek nije u potpunosti istraženo kako ova tehnologija utiče na trajanje poziva, tačnost opisa situacije, kao i njenu prihvaćenost kod operatera i spasilaca.
"Dodatne informacije koje dobijamo putem videopoziva mogu doslovno spasiti živote. Korištenjem videa u realnom vremenu možemo poboljšati efikasnost i brzinu intervencija, što je od ključne važnosti u hitnim situacijama", naglašava Mario Krammel, glavni ljekar bečke hitne službe.
Za potrebe ove studije koristi se web-bazirana aplikacija FlagMii EML italijanske kompanije Regola. Ova tehnologija omogućava spasiocima da dobiju što preciznije informacije o stanju pacijenta i time efikasnije pruže prvu pomoć.
"Posebno kod srčanog zastoja, gdje svaka minuta znači razliku između života i smrti, videopozivi mogu podići kvalitet reanimacije i smanjiti strah ljudi da pogriješe", dodaje Sebastian Schnaubelt, predsjednik udruženja PULS. Prema njegovim riječima, za svaku minutu bez reanimacije šanse za preživljavanje opadaju za deset posto, a već nakon tri minute mogu nastupiti trajna oštećenja mozga.
Rezultati ove studije koji bi mogli uticati na buduću praksu hitnih službi u cijeloj Evropi, bit će objavljeni u narednim mjesecima.
