Vrelo ljeto postaje još vrelije: Užarena politička scena Španije čeka konačnu bitku ljevice i desnice

"Mislim da nam je potrebno pojašnjenje kada je u pitanju ono što španski narod želi, pojašnjenje kada je u pitanju politika koju bi nacionalna vlada trebala ponuditi i pojašnjenje kada je riječ o političkim grupama koje bi trebale voditi ovu fazu. Postoji samo jedan nepogrešiv metod za rješavanje tih nedoumica, a taj metod je demokratija. Kao rezultat toga, mislim da je najbolje da Španci kažu svoje mišljenje i da odluče o političkom smjeru zemlje", poručio je premijer.

Šta se bira i da li će Sanchez zaista izgubiti podršku?

Prema izbornim pravilima u Španiji, 23. jula pravo glasa imat će 37,4 miliona Španaca uključujući 2,3 miliona u inostranstvu. Taj dan će se birati ukupno 350 zastupnika Donjeg doma Parlamenta kao i 208 senatora. Novi parlament trebao bi biti konstituisan do 17. augusta nakon čega će kralj Felipe VI održati sastanke sa stranačkim liderima i imenovati premijera.

U međuvremenu, stranke su se upustile u kampanju u kojoj vladaju različiti politički narativi. Koliko su zapravo Sanchez i Socijalisti daleko od pobjede i da li se Španija nalazi na svojevrsnoj političkoj prekretnici za Klix.ba govorila je španska politologinja i analitičarka Berta Barbet Porta.

Tokom razgovora, osvrnuli smo se prije svega na lokalne izbore koji su ujedno predstavljali i glavni uzrok zašto je Sanchez raspisao vanredne parlamentarne izbore.

"Postojalo je opće očekivanje da će Narodna partija dobiti na tim izborima više glasova od PSOE. Međutim, mislim da veličina te razlike nije bila kao što se očekivalo. U smislu objašnjenja rezultata, nekoliko stvari treba uzeti u obzir. S jedne strane, glasači ljevice nisu bili mobilizirani jer je fokus debate bio na pitanjima koja obično ne mobilišu ljevicu kao što su pitanje poput terorizma ili korupcije. S druge strane, glasači desnice su bili jako mobilisani željom za kažnjavanjem Socijalista na anketama. Može se govoriti i da je na izbore utjecala i ekonomska situacija, ali se to čini malo vjerovatnim s obzirom na dobre rezultate koje su mnoge 'kažnjene' vlade imale", pojašnjava sagovornica na početku razgovora.

Premijer Sanchez se na ovoj funkciji nalazi od 2018. godine. Od tada, vlada koju je predvodio "Gospodin zgodni" kako u Španiji zovu Sancheza, usvojila je niz reformskih zakona. Tu naravno spadaju i zakon o menstrualnom odsustvu, o abortusu kao i onaj o eutanaziji.

Naravno, neki od zakona koje je prije svega potencirao koalicioni ljevičarski partner Podemos izazvali su veliku raspravu u javnosti.

Takva je reakcija bila na Zakon o rodnom paritetu koji propisuje da 40 posto svih upravnih odbora javnih i privatnih organizacija moraju činiti žene. Sličnu reakciju proizveo je i Zakon o efektivnoj jednakosti transrodnih osoba koji omogućava osobama da slobodno mijenjaju spol sa 16 i više godina bez pristanka roditelja ili medicinskog odobrenja.

Osim reformi na domaćoj sceni, Sanchez je radio na imidžu Španije i u evropskim krugovima. S obzirom na to da je Španija od 1. jula preuzela predsjedavanje EU, očekivalo se kako će Sanchez taj period iskoristiti za dodatno unapređenje pozicije Španije na geopolitičkoj sceni.

Međutim, vanredni izbori značajno će promijeniti njegove planove, a politologinja u razgovoru objašnjava šta je su mogući razlozi pa Sanchez i pored niza reformi gubi podršku javnosti.

"Razlog za to leži u kombinaciji kampanje koju vodi desnica, a u kojoj se kritiza svaka mjera koju pokreće vlada čak i na međunarodnom nivou. Naprimjer, od političkih 'pobjeda' EU ili činjenica da je Španija bila jedna od prvih zemalja koja je dobila sredstva iz projekta Next generations nije prepoznat kao dobra stvar. Oni su glasali protiv mjera za koje sada moraju priznati da su dobre kao što je naprimjer reforma rada. Istovremeno, smatram da je došlo do neke vrste kazne zbog činjenice da su Socijalisti morali vladati u koaliciji prvi put u modernoj demokratskoj eri. Ona im je bila potrebna jer desničarske stranke nisu bile voljne da pregovaraju sa vladom o bilo čemu. Postoji i pitanje podrške katalonskih stranaka i baskijskih nacionalista. To je dovelo do nekih komplikovanih odluka koje biračko tijelo nije možda u potpunosti shvatilo. Jedna od tih odluka je i puštanje iz zatvora katalonskih političara koji su željeli otcjepljenje", naglašava Barbet.

Jedna od stvari koja nije išla u prilog španskom premijeru je i novi Zakon o silovanju odnosno zakon koji je u Španiji poznatiji pod nazivom "Samo da znači da".

Ovaj zakon Sanchezova vlada donijela je prije svega na pritisak Podemosa, tačnije ministrice Irene Montero. Zakon je postao kontroverzan zbog toga što u njemu uklonjena razlika između seksualnog zlostavljanja i seksualne agresije. Ovim zakonom revidiran je i krivični zakon tako što je seksualni pristanak ili njegov nedostatak učinio ključnim u određivanju slučajeva napada, u nastojanju da se svaki seks bez pristanka definira kao silovanje.

Međutim, umjesto da se kazne pooštre, zbog "rupa u zakonu" zatraženo je smanjenje kazni za 943 seksualna prestupnika koja su bila osuđena na određene kazne zatvora.

Doveo do manjih kazni

Premijer Španije zakon o seksualnim prijestupima nazvao najvećom greškom vlade

"Novi zakon o silovanju je očigledno jedna od najnepopularnijih mjera vlade, a Irene Montero je vjerovatno jedna od najmanje popularnih ministrica. Međutim, da je to bio ključni problem, trebao se riješiti novim zakonom kojim je izmijenjen najveći dio kontroverznih pitanja, a koji je usvojen glasovima Socijalista i Narodne partije te činjenicom dase Irene Montero ne kandiduje na ovim izborima. Mislim da zakon nije ništa drugo nego znak koliko je vlast loše obrazložila odluke koje je donijela u poređenju sa kampanjom desničara", objašnjava sagovornica.

Uzavrela atmosfera i šanse opozicije

Atmosfera na političkoj sceni Španije rijetko se može ocijeniti dosadnom. Mimo izbornih ciklusa, ne postoji period gdje opozicija i vlast, bilo na lokalnom, regionalnom ili državnom nivou ne ulaze u borbu o kojoj danima bruje mediji u ovoj državi.

Međutim, sa dolaskom izborne kampanje stvari se dodatno komplikuju, a koliko je zapravo politička situacija napeta dovoljno govori i debata u kojoj su koplja ukrstili Pedro Sanchez i predsjednik PP-a Alberto Nunez Feijoo.

Sagovornici su razgovarali o nizu tema, a debata koja je trebala ponuditi odgovore, pretvorila se u kakofoniju glasova, a mediji su je ocijenili kao prilično haotičnom.

"Mislim da debate, kao i kampanje općenito, imaju ulogu u mobilizaciji biračkog tijela. One rijetko uvjeravaju ljude da promijene svoj glas. Ton debate je bio veoma kontroverzan i veoma loš u smislu prijedloga i vjerovatno Socijalistima nije poslužio baš dobro u mobilizaciji glasača. Mislim da je u ovoj debati pobjedu odnio Feijoo koji je već dobro okupio glasače oko sebe", ističe Barbet.

Kada se govori o šansama opozicije, upravo je ime predsjednika Narodne partije Alberta Nuneza u prvom planu. Njegovi nastupi na skupovima često djeluju kao dolasci velikih rock zvijezda u gradove, a kako vrijeme odmiče, čini se kako "Tupi tehnokrata", kako ga zovu u Španiji, privlači sve veću pažnju glasača.

U svojoj kampanji, Feijoo je naglašavao kako njegova stranka podržava politiku strateške autonomije za Evropu koja ima za cilj da kontinent učini nezavisnim od utjecaja Kine i SAD-a.

"Ne očekujte od mene bilo kakve promjene scenarija u posljednjem trenutku već sigurnost, umjerenost i stabilnost", rekao je Feijoo u Madridu.

Neke stvari predsjedniku najveće opozicione partije ne idu u prilog a jedna od njih je svakako neiskustvo u vođenju politike na najvišem nivou. Do sada, Feijoo je na španskoj političkoj sceni bio poznat kao predsjednik regionalne vlade u Galiciji, regiji na sjeverozapadu Španije.

"Vjerovatno većina premijera koji započnu posao moraju mnogo toga naučiti tokom prvih mjeseci mandata. Mislim da se to dešava u suštini svakome ko nije bio u vladi kao ministar. To će sigurno biti i slučaj kod njega. Morat će da nauči mnogo. Što se tiče kompetencija, mislim da on nema nikakvu prednost u odnosu na Sancheza koji mnogo bolje poznaje strane jezike i koji obavlja ovu ulogu više od šest godina. Jedino što bi mu mogla biti prednost jeste ta što malo više zastupa stavove Španaca u odnosu na Sancheza", ističe analitičarka.

Pitanje stanovanja

Pored niza pitanja o kojima se razgovara tokom predizborne kampanje u Španiji, jedno od najvažnijih odnosi se na novu stambenu politiku odnosno usvajanje historijskog Zakona o stanovanju koji ima za cilj reguliranje tržišta iznajmljivanja u Španiji.

Zakon nastoji ograničiti povećanje stanarine, povećati pomoć u područjima visoke potražnje, pojačati zaštitu onih koji se suočavaju sa deložacijom i sankcionirati one stanodavce koji ostavljaju stanove praznim.

Pitanje stanovanja u Španiji se razmatra decenijama unazad. Prema pisanju The Guardiana, još 1956. godine, ministar Jose Luis de Arrese je izjavio kako se Španija mora promijeniti iz zemlje stanara radničke klase u zemlju vlasnika kuća.

"Vlade su podsticale vlasništvo nad imovinom na račun iznajmljivanja. Stvorena je nova klasa socijalnog stanovanja odnosno javno zaštićenog stanovanja. Za razliku od vašeg prosječnog općinskog doma, javno zaštićeni dom subvencionira vlada i nudi se na prodaju po pristupačnoj cijeni. Kada prođe 30 godina, može se prodati na slobodnom tržištu. Ovaj model je Španiju učinio jednom od zemalja sa najvećim vlasništvom nad nekretninama na Zapadu sa skoro 80 posto stambenih jedinica koje koriste vlasnici", navodi se u analizi.

Međutim, pukotine u sistemu pojavile su se 2008. godine, a zakupnine su porasle za 51,4 posto.

Prema novom prijedlogu zakona, povećanje zakupnine će biti odvojeno od indeksa potrošačkih cijena i trajno ograničeno na tri posto u 2024. godini. To će omogućiti regionalnim vlastima da odrede tzv. područja "pod stresom" odnosno naselja u kojima posebno visoke cijene tjeraju stanare kao i da ograniče cijene zakupa.

Ipak, ono što bi mogao predstavljati problem u kontekstu izbora jeste i činjenica da desničari nisu glasali za ovaj prijedlog.

"Stav Voxa i PP-a je da u Španiji nema problema sa stanovanjem. Nikada ne govore o tome osim problema sa nelegalnim zauzimanjem kuća. Mislim da neće učiniti mnogo da riješe pitanje visokih zakupa i vrlo je vjerovatno da će derogirati zakon koji sadašnja vlast pokušava implementirati i koji se već suočava sa velikim otporom unutar autonomnih zajednica. U smislu da li je to dobra stvar za Španiju ili ne, ovisi od toga da li građani imaju svoju kuću ili ne. Oni koji imaju, neće se suočiti sa poteškoćama i vjerovatno će imati koristi od nedostatka regulative. Oni koji moraju da iznajmljuju stan, vjerovatno ćezbog toga imati više ekonomskih problema", naglašava Barbet.

Krajnja ljevica i desnica

Dok je fokus izborne kampanje potpuno očekivano na Socijalistima i Narodnoj stranci, mnogo se govori i o ulozi krajnje ljevice i desnice na ovim izborima. U periodu nekoliko godina unazad, partija Vox bilježi konstantan rast od lokalnog pa do državnog nivoa.

Posljednji izbori su pokazali kako će zvaničnici partije učestvovati u vlasti na brojnim lokalnim nivoima što je naročito zabrinulo ljevicu, ali i brojne analitičare.

Iako ankete pokazuju kako bi Narodna partija mogla osvojiti značajno veći broj glasova u odnosu na Socijaliste, to im neće predstavljati dovoljno da vladaju sami na državnom nivou. Zbog toga, sve češće u javnosti se spominje koalicija sa Voxom koji predvodi Santiago Abascal.

"Oni su također partneri na nivou autonomnih zajednica i mislim da će, osim ako PP ne osvoji mnogo strateških glasova Voxa, morati da postignu neku vrstu dogovora na općem nivou. Što se tiče zajedničkih tema, vjerovatno će odobriti neke izmjene u zakonodavstvu koje će ograničiti prava onih ugroženijih, najvjerovatnije djevojaka koje žele abortus i transrodnih osoba. Oni će također ograničiti količinu sredstava namijenjenih borbi protiv socijalne isključenosti određenih grupa. Nadalje, postoji i druga dimenzija koja je također važna, a to je utjecaj takvih vlada u smislu provođenja društvenih normi koje ograničavaju upotrebu nasilja za desničarske skupine. Vidjelo smo to u drugim dijelovima svijeta, kada desničarske stranke dobiju vladu, broj zločina iz mržnje raste. To će se vjerovatno dogoditi i sada", mišljenja je politologinja.

S druge strane, ljevičarske stranke u Španiji na lokalnim izborima doživjele su gotovo potpuni potop, a njihova pozicija ugrozila je i položaj Sanchezove stranke koja se dijelom oslanjala upravo na podršku ovih stranaka.

Međutim, da stvari nisu u potpunosti izmakle kontroli dokaz je potpredsjednica vlade Yolanda Diaz koja je uoči izbora formirala široku ljevičarsku koaliciju pod nazivom Sumar koja bi trebala okupiti sve stranke sa lijevog spektra.

Svojom harizmom, Diaz je doprinijela boljem razumijevanju brojnih odluka vlade, a činjenica da politiku smatra mnogo većim činom od samog vladanja za brojne glasače predstavlja i osnovu za podršku.

Diaz je na jednom mjestu, pod jednom zastavom, uspjela okupiti sve ljevičarske partije uključujući i Podemos koji je u prethodnom periodu dovodio u neugodnu situaciju Sancheza.

"Španije će 23. jula odlučiti između dvije vrste vlade. Koalicija prava, slobode i napretka - koalicija nas i Socijalista. S druge strane, koalicija mržnje, onih koji odbacuju prava žena i LGBT osoba i koja se suprotstavlja radnicima", rekla je Diaz.

Komentirajući njeno djelovanje, Barbet ističe kako bi Diaz mogla privući glasove ljevičara.

"Yolanda Diaz je zapravo prilično centristički lider za prostor koji teoretski predstavlja. Ona ima ton koji se obično smatra umjerenim, a politike koje vodi su jedne od najpopularnijih u vladi. To znači da će ona vjerovatno privući glasove ljevice općenito. Krajnji ljevičari će biti razočarani s obzirom na to da je Diaz uložila veto na kandidaturu Irene Montero na narednim izborima", rekla je Barbet.

S obzirom na to da je Diaz ranije govorila kako ima sjajan odnos sa aktuelnim premijerom, postavlja se pitanje da li ona može na neki način predstavljati i njegovog "spasitelja" u trenutnoj situaciji.

"To je vjerovatno jedna od njenih glavnih slabosti na ovim izborima, što se ideološki ne percipira kao dovoljno udaljena od Sancheza, što znači da bi mogla patiti od izostanka strateških glasova. Ujedno, to je dosta pomoglo Sanchezu u kampanji jer njegovo biračko tijelo ne doživljava partnere u vlasti kao loše", pojašnjava.

Na kraju razgovora, osvrnuli smo se i na teze kako se Španija vraća na dvostranački sistem u kojem će dominirati Socijalisti odnosno Narodna partija bez potrebe za stvaranjem koalicija sa drugim strankama. Iako imaju podršku dobrog dijela Španaca, sagovornica ističe kako je dvostranačje i dalje teško ostvariva ideja.

"Mislim da će Vox vjerovatno imati neku ozbiljnu snagu u parlamentu, a vjerovatno i Sumar. Tako da ne mislim da se dvostranačje vratilo. Ono što se razlikuje od 2016. godine je da postoje velike partije unutar dva ideološka bloka, ali vjerovatno neće uskoro imati potpunu većinu", zaključila je u razgovoru za Klix.ba španska politologinja Berta Barbet Porta.