Vrhovni sud Rusije potvrdio da sporna mobilizacija još uvijek nije završena
Plenum Vrhovnog suda je 18. maja usvojio dvije odluke koje se odnose na razmatranje krivičnih predmeta o služenju vojnog roka.
Jedna od rezolucija o izbjegavanju službe prvi put je usvojena još 2008. godine, kasnije je prilagođena u kontekstu rata u Ukrajini. Druga rezolucija po prvi put definira pravila za razmatranje na sudovima krivičnih predmeta o zločinima protiv vojne službe.
Kako napominje ruski servis BBC, Vrhovni sud je prvi put definisao šta se smatra "ratnim vremenom", termin koji se u Krivičnom zakoniku pojavljuje kao otežavajuća okolnost, ali nigde nije objašnjen. Sada će se smatrati da je počelo ne samo nakon zvanične objave rata (kako je predviđeno u zakonu "O odbrani"), već i u slučaju "potrebe da se poštuju međunarodni ugovori" i u periodu "od momenta stvarnog početka vojnih aktivnosti do objave njihovog prekida". Odnosno, sudovi u Rusiji mogu sada smatrati da je trenutno vrijeme vojno (na primjer, na osnovu pojašnjenja termina "vojne akcije“ na web stranici Ministarstva odbrane).
Sud je također potvrdio da se formalno mobilizacija nastavlja, uprkos svim izjavama zvaničnika, može se smatrati završenom tek nakon objave "datuma i vremena" završetka (nakon toga će biti moguće demobilisati one koji imaju već pozvani). Podsjetimo, Vladimir Putin nije potpisao relevantni dekret.
Sada su sudovi svih nivoa dužni da prilikom donošenja odluka uvažavaju odluke Plenuma. Od ovih odluka ne može se očekivati ništa dobro. Sada će vlastima biti još lakše da regrutuju ljude u vojsku.
Prema riječima advokata Arsenija Levinsona, ažuriranje rezolucije o izbjegavanju vojnog roka direktno je povezano s nedavnim izmjenama federalnog zakona o vojnoj službi. Oni omogućavaju da se građanima šalju elektronske pozive i omogućavaju stvaranje jedinstvenog digitalnog registra.
Novi zakon kaže o elektronskim sudskim pozivima da će se poziv smatrati uručenim, čak i ako ga vojni obveznik nikada nije vidio.
Prethodno se pretpostavljalo da nadležni organi o pozivu obavijeste osobu "uredno", odnosno da službeno lice mora da uruči poziv pod potpisom. Sada će i sudovi morati da utvrde da li je postojala “činjenica urednog obavještavanja regruta”, ali vojna služba više nema obavezu da mu uruči poziv.
Pored toga, novim odlukama se pogoršao položaj mobiliziranih vojnika.
Plenum je odlučio da mobilisani snose potpuno istu odgovornost po "vojnim" članovima kao i profesionalna vojska (i to, na primjer, dezerterstvo i "dobrovoljna predaja"). Štaviše, dobrovoljnu predaju sudije tumače veoma široko, da bi odgovarali po članu 352.1 Krivičnog zakona (zatvorska kazna do deset godina), sada je dovoljno ne pokazati "odlučan otpor" i ne "ispuniti svoju vojnu dužnost s čašću" (ako je vojnik ranjen ili granatiran, predaja se ne može smatrati "dobrovoljnom"). Istovremeno, radnja ili nečinjenje usmjerena na predaju može se smatrati "pokušajem" zločina, čak i ako vojnik na kraju nije prebjegao neprijatelju iz razloga koji su van njegove kontrole.
Krivično djelo će biti i odbijanje upotrebe oružja na ratištu po nalogu komandanta. U presudi se posebno ističe da odgovornost ne treba da zavisi od razloga odbijanja. Za to će im biti suđeno po članu 332 Krivičnog zakona Ruske Federacije (nepoštivanje naredbe), maksimalna kazna je do deset godina zatvora.
Konačno, Vrhovni sud je svim vojnim osobama oduzeo pravo da se pozivaju na odredbu Krivičnog zakonika o "krajnjoj nuždi", ona dozvoljava osobi da počini krivično djelo ako mu prijeti opasnost koja se ne može otkloniti na drugi način (ovo bi moglo biti upućeni, na primjer, od strane vojske, koja je napustila dio tokom napada). Sada sva vojna lica u periodu mobilizacije, vanrednog stanja i "ratnog vremena" neće moći da ostvare ovo pravo, čak ni pod prijetnjom smrću.