Borba za opstanak
502

Zaboravljena okupacija: Znate li da Maroko decenijama krši pravo jednog naroda na vlastitu državu?

Belmin Herić
Djevojčica sa zastavom DAR Sahare (Foto: Saharawi voice)
Djevojčica sa zastavom DAR Sahare (Foto: Saharawi voice)
Pobjeda marokanske reprezentacije obradovala je mnoge navijače u zemljama sa muslimanskim stanovništvom. Iako je sport sport, a politika politika, mnogi su nečije sportsko opredjeljenje pokušali tumačiti kroz određene političke prizme.

To je bio povod da se podsjeti na jednu političku epizodu zaboravljenog problema koji se odnosi na Maroko. Na ovom ne tako dalekom zapadu Afrike, jedan narod, koji živi na prostoru Zapadne Sahare, bori se za slobodu i pravo na vlastitu domovinu, što im uskraćuje upravo Maroko.

Zapadna Sahara je sporni teritorij u sjeverozapadnoj Africi koji je trenutno pod okupacijom Maroka. Na teritorij, koji je do 1975. bio španska kolonija, pravo polažu i Maroko i Demokratska Arapska Republika Sahrawi (SADR), vlada u egzilu koju neke zemlje priznaju kao legitimnu vlast u Zapadnoj Sahari.

Sukob oko Zapadne Sahare započeo je kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih, dok se Španija pripremala povući iz svoje kolonije, a narod Sahrawi nastojao je uspostaviti nezavisnu državu. Godine 1975. Maroko i Mauritanija potpisali su Madridski sporazum kojim su međusobno podijelili teritorij. Međutim, oslobodilački pokret Sahravija, Front Polisario, borio se protiv marokanske i mauritanske okupacije, a 1979. godine Mauritanija se povukla iz Zapadne Sahare.

Karta Zapadne Sahare
Karta Zapadne Sahare

Od tada je Maroko nastavio okupaciju Zapadne Sahare, a sukob je ostao neriješen. Marokanska vlada izgradila je niz vojnih utvrda, poznatih kao Marokanski zid, kako bi odbranila okupirani teritorij i spriječila Front Polisario u napadima. Marokanski zid jedna je od najdužih vojnih utvrda na svijetu i mnogi aktivisti osuđuju njegovu izgradnju.

Marokanska okupacija Zapadne Sahare nije univerzalno priznata, a Ujedinjeni narodi su pozvali na referendum o samoodređenju naroda Sahrawi. Godine 1991. između Maroka i Fronte Polisario postignut je sporazum o prekidu vatre, a UN je uspostavio Misiju za referendum u Zapadnoj Sahari (MINURSO) za nadzor provedbe sporazuma i pripremu referenduma. No, referendum još nije održan, a sukob oko Zapadne Sahare se nastavlja.

Posljednjih se godina situacija u Zapadnoj Sahari zakomplikovala uključivanjem drugih zemalja u sukob. Alžir, koji podupire SADR i Frontu Polisario, pružio je pomoć i diplomatsku podršku Sahrawi narodu da ostvare svoju državu. Maroko je, s druge strane, dobio podršku od zemalja poput Francuske i Sjedinjenih Država. Uplitanje vanjskih sila otežalo je pronalaženje rješenja sukoba, a Zapadna Sahara i dalje je sporno područje.

Saharawi izbjeglički kamp Smara u Alžiru
Saharawi izbjeglički kamp Smara u Alžiru

Stanje ljudskih prava u Zapadnoj Sahari također izaziva veliku zabrinutost međunarodne zajednice. Marokanska vlada kritikovana je zbog postupanja sa sahravskim aktivistima i pristašama SADR-a te zbog ograničenja slobode izražavanja i okupljanja. Grupe za ljudska prava dokumentirale su slučajeve nasumičnog pritvaranja, mučenja i drugih zlostavljanja od strane marokanskih snaga sigurnosti u Zapadnoj Sahari.

U Maroku Zapadna Sahara je jedno od nacionalnih pitanja, većina stanovništva smatra da bi teritorij ove zemlje trebao zauvijek biti pod kontrolom marokanskih vlasti, pa su tako i nogometni reprezentativci prije nekoliko dana slavili uspjeh pjevajući pjesmu u kojoj se slavi okupacija Zapadne Sahare. S druge strane većina Saharavija i boraca za ljudska prava, smatra da je marokanska okupacija Zapadne Sahare ilegalna, prisilna i protivna međunarodnom pravu. Isto smatraju i brojne međunarodne organizacije kao što je Human Rights Watch, Međunarodni Crveni križ i druge, ali ne i vlasti SAD-a.

Maroko nastavlja lobiranje na međunarodnoj sceni pa je tako između ostalog 2020. godine potpisan historijski sporazum o normalizaciji odnosa i priznanja Izraela, a zauzvrat su SAD priznale pravo Maroka na okupaciju Zapadne Sahare. Na ovaj sporazum i priznavanje marokanske aneksije burno su reagovali u Alžiru koji su kazali da je sporazum ujedno i izdaja Palestinaca.