Zašto je Donbas bitan Putinu i zbog čega Rusija tvrdi da polaže pravo na ovaj dio Ukrajine
Iako se u posljednjem periodu često mogu čuti izjave zapadnih zvaničnika u kojima se tvrdi kako se u Ukrajini sprema rat, činjenica je da je ova istočnoevropska država u ratu od 2014. godine i da se u kontekstu ratnih dešavanja za građane Ukrajine u ovih osam godina malo toga promijenilo.
Ipak, određeni period od 2014. godine, sukob u Ukrajini bio je gotovo pa "zaboravljena" tema u medijima. OSCE je bilježio određena narušavanja primirja, sada već famozni sporazumi iz Minska su spominjani uoči velikih svjetskih političkih događaja, ali do veće eskalacije sukoba nije dolazilo.
Međutim, sve se promijenilo u posljednjih nekoliko mjeseci, kada je regija Donbasa ponovo postala tema broj 1 u medijima i "sredstvo" u borbi između zapadnih zemalja i Ukrajine s jedne te Ruske Federacije s druge strane, čime je poslata jasna poruka kako je sukob u ovom dijelu Ukrajine daleko od završenog.
Historijska pozadina Donbasa
Istočnoukrajinska regija Donbas predstavlja područje koje je smješteno uz granicu s Rusijom. Kroz svoju historiju, regija je, baš kao i cijela Istočna Evropa, pretrpjela naseljavanja brojnih plemena, a o prvom većem naseljavanju može se govoriti tek krajem 17. stoljeća, kada su na ovoj teritoriji kozaci osnovali prva stalna naselja.
Ipak, u kontekstu aktuelne situacije na istoku Ukrajine i shvatanja uloge Donbasa u cijeloj ukrajinsko-ruskoj priči, potrebno se vratiti na period stvaranja Sovjetskog Saveza i cjelokupnog procesa koji je prethodio formiranju ove države.
Upravo taj period, prema mišljenju Rusije i Vladimira Putina, predstavlja dio historije u kojem su zarad stvaranja Sovjetskog Saveza, komunisti na čelu s Lenjinom pripojili određene teritorije Ukrajini, uključujući i sporno područje Donbasa, koje je prema mišljenju ruskog predsjednika uvijek pripadalo Rusiji.
"Ne krivim nikoga, ali to je bila nevjerovatna greška. Kao rezultat boljševičke politike nastala je sovjetska Ukrajina koja je i danas može nazvati 'Ukrajina Vladimira Iljiča Lenjina'. On je njen autor i arhitekt. To u potpunosti potvrđuju arhivski dokumenti, uključujući i Lenjinove oštre direktive o Donbasu, koji je bukvalno utisnut u Ukrajinu. Sada 'zahvalni potomci' ruše njegove spomenike u Ukrajini. To je nešto što oni zovu dekomunizacija", rekao je Putin tokom jučerašnjeg govora.
Inače, upravo je na području današnje regije Donbas tokom dva mjeseca 1918. godine egzistirala tzv. Sovjetska republika Donjeck - Krivoj Rog koja je nastala kao odgovor na aktivnost ukrajinske vlade u tom periodu, koja je potpisala ugovor s Njemačkom o priznavanju tadašnjih granica Ukrajinske Narodne Republike koja nije gledala blagonaklono prema Rusiji te je tražila nezavisnost.
"U početku je glavni grad republike bio Harkov, ali je kasnije povlačenjem vojske premješten u Lugansk. Republika je raspuštena na drugom Sveukrajinskom kongresu Sovjeta 20. marta 1918. godine, kada je proglašena nezavisnost Sovjetske Ukrajine", stoji u spisima.
Rusifikacija prostora
Nakon građanskog rata u Rusiji i Ukrajini, sukoba brojnih frakcija unutar država te nakon uspostavljanja Sovjetskog Saveza, područje Donbasa, unutar kojeg su smješteni Donjeck i Lugansk, doživjelo je period rusifikacije.
Nažalost, jedan od takvih događaja, koji je (in)direktno utjecao na taj proces poznat je i pod nazivom "Holodomor", odnosno Velika glad koja je pogodila područje Ukrajine, a naročito se odrazila na istočni dio države tokom tridesetih godina 20. stoljeća.
"Država je išla do kraja u svojoj čežnji da slomi kičmu ukrajinskoj naciji iskorijenivši ukrajinska sela. Zaplijenili su sve namirnice, a zatim su prekinuli pristup zalihama i zabranili svaki izlazak iz ovih područja. Milioni Ukrajinaca su smrtno stradali zbog politike sovjetskog režima, koja je bila usmjerena protiv njih", navodi se.
Ovaj proces kod brojnih Ukrajinaca stvorio je višegeneracijsku traumu za koju mnogi ističu da je trajno utjecala na formiranje ukrajinske nacije i stvaranje osjećaja inferiornosti u odnosu na Rusiju i rusku naciju.
"Do kraja 2020. godine 17 zemalja, uključujući Ukrajinu, priznalo je Holodomor kao genocid. Takve traume ostavljaju traga ne samo na vrijednostima njihovih očevidaca, već i na vrijednostima čitavih generacija. Otvara se sve više arhiva, sve više dokumenata koji potvrđuju riječi hiljada svjedoka i otkrivaju se novi detalji zločina komunističkog režima. Stoga je važno sagledati sva ta iskustva i ovu traumu i integrirati ih u razvoj današnjeg društva", navodi se u jednoj od analiza.
Drugi svjetski rat doprinio je dodatnom gubitku stanovnika na području cijele Evrope, a područje Donbasa predstavljalo je jedno od najvećih poprišta borbe između nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza, a Adolf Hitler je smatrao ovu regiju kao ključnu za nastavak nacističkih osvajanja Rusije.
U periodu nakon Drugog svjetskog rata, na opustošeno područje Donbasa doseljeni su brojni radnici iz Rusije, što je dodatno doprinijelo rusifikaciji cijelog prostora istočne Ukrajine.
Na posljednjem popisu stanovništva unutar Sovjetskog Saveza, koji je održan 1989. godine, 44 posto građana regije Donbas izjasnilo se kao etnički Rusi, dok se 66 posto njih izjasnilo da im je ruski maternji jezik. Upravo ovakav nesklad između etničke i jezičke odrednice, stvorio je trajni problem i nesklad na području ove regije.
Novi period, stari problemi
Iako je odnos između istočnog dijela Ukrajine i zapadnih dijelova države eskalirao 2014. godine, utjecaj Rusije na Donbas započeo je od proglašenja nezavisnosti Ukrajine tokom devedesetih godina.
"Devedesetih su veze između Donbasa i Rusije ojačale iako više nije bilo riječ o 'sovjetskom narodu. Ruske tajne službe efektivno su preuzele Donbas početkom 21. stoljeća i kroz umiješanost ukrajinske dijaspore u Moskvi, od kojih su mnogi sarađivali s kriminalnim krugovima i ruskim službama. Regionalne mafijaške strukture pomogle su da se ruski agenti od utjecaja postave u regionalna preduzeća i strukture u regiji Donbas", navodi se u jednom od eseja Evropskog vijeća za vanjske odnose.
Pored političkih institucija, gdje su se vremenom našli proruski kadrovi, Ruska Federacija i Vladimir Putin su u kontekstu sukoba u Ukrajini kao argument na svojoj strani iskoristili i demografski portret istočne Ukrajine i Krima.
Naime, prema analizi organizacije Euromaidan Press, na osnovu popisa iz 2001. godine, upravo su regije Krima i Donbasa predstavljale dijelove Ukrajine, gdje je procenat etničkih Ukrajinaca bio najmanji.
Dok su na Krimu etnički Ukrajinci imali oko 24,3 posto stanovnika, na području Donbasa oni su teoretski predstavljali većinu, ali uz veliki procenat i onih koji se izjašnjavaju kao etnički Rusi. Naravno, kao što je to bio slučaj i 1989. godine, Putin je kao argument iskoristio i činjenicu da se na ovom području dominantno govori ruski jezik.
"Linija koja razdvaja teritoriju koju su okupirali Rusi i teritoriju pod kontrolom Ukrajine proteže se na teritoriju na kojoj dominira ruski jezik. Ovi podaci ne opravdavaju Putinovu agresiju ili aneksiju, ali jasno objašnjavaju zašto je Kremlj zaista imao dio lokalnog stanovništva na ovim prostorima na koji se mogao osloniti.
Teoriju o proruski raspoloženom stanovništvu Kremlj je često argumentovao i kartom koja prikazuje rezultate predsjedničkih izbora u Ukrajini 2004. godine, gdje je upravo na području istočne Ukrajine, a naročito na području Donbasa, većina stanovnika glasala za proruski orijentiranog predsjednika Viktora Janukoviča.
Kako je krajnji istok Ukrajine proruski orijentiran, tako se za krajnji zapad može reći kako je proevropski orijentiran te je na ovom dijelu uvjerljivu pobjedu odnio proevropski kandidat Viktor Juščenko.
Iako je kroz svoju historiju područje Donbasa prošlo kroz burne historijske procese te su ovim dijelom jednako vladali i proruski i proukrajinski zvaničnici, regija je do danas ostala kamen spoticanja između Kijeva i Moskve.
"Prvi put, zastava Narodne Republike Donjeck s crno-plavo-crvenom trobojkom pojavila se na trgu u Donjecku početkom 2000. godine. U tom periodu pojavilo se i nekoliko časopisa i novina i svi su znali da ih finansira Moskva", navodi se u izvještaju Evropskog vijeća za vanjske odnose.
Posljednje aktivnosti Vladimira Putina i ulazak ruske vojske na ovaj dio ukrajinske teritorije, jasan su pokazatelj kako ruski predsjednik ne planira odustati od "historijskog projekta" vraćanja "vjekovnih" ruskih teritorija pod okrilje Kremlja.
Iako je teško očekivati da će u doglednom periodu Narodna Republika Donjeck i Narodna Republika Lugansk zvanično postati dio Ruske Federacije, Vladimiru Putinu u njegovim planovima taj korak nužno nije ni potreban.
Dvije satelitske države u blizini Ukrajine sasvim su dovoljne za trajnu destabilizaciju ukrajinskog prostora i predstavljaju savršenu podlogu za nastavak aktivnosti koje je Putin tokom jučerašnjeg govora ironično nazvao dekomunizacijom ukrajinskog prostora.
Da li će se taj proces nastaviti odmah ili će, baš kao i nakon zauzimanja Krima, uslijediti određeni period u kojem se u prvi plan vraća "zamrznuti sukob", pitanje je želja i planova Vladimira Putina.
"Želite li dekomunizaciju? To nam sasvim odgovara. Međutim, ne smije se stati na pola puta. Spremni smo da vam pokažemo šta prava dekomunizacija znači za Ukrajinu", poručio je ruski lider Vladimir Putin i tako najavio kako Rusija kreće u konačnu realizaciju "vraćanja" teritorija koje su, prema mišljenju Kremlja, komunisti "ukrali" Rusiji i dodijelili Ukrajini.
