Zašto je Evropa postala magnet za Amerikance - sve ih je više koji sele na Stari kontinent
"Ono na čemu vam zavidim je vaša sloboda", poručio je protagonist romana "Amerikanac (The American)" grof Valentin de Bellegarde Cristopheru Newmanu.
Bogati, samoostvareni, klasnih predrasuda oslobođeni i zabave željan Newman seli u Pariz, samo da bi bio dio intriga francuske aristokratije.
Henry James spomenutim romanom opisuje jednu vrstu američkih iseljenika - onih dobrostojećih koji dolaze u Evropu zbog zabave ili intelektualnog napretka. Druga vrsta američkih iseljenika su oni koji ne žele da uživaju u starom svijetu, već oni koji žele da pobjegnu od novog svijeta.
"Nisam znao šta će se desiti u Francuskoj, ali sam znao šta će mi se desiti u New Yorku", rekao je američki književnik, afroamerikanac, James Baldwin, govoreći o odluci da 1948. migrira.
Broj Amerikanaca koji su otišli u Evropu
Sve je više Amerikanaca koji se u posljednje sele u Evropu. Kako piše Economist, mnogi od njih su prije bjegunci, nego oni koji nešto traže. Statistički podaci i nisu baš jasni, ali su trendovi u pojedinim evropskim državama vidljivi.
Broj Amerikanaca je od 2013. do prošle godine u Nizozemskoj porastao sa 15.500 na 24.000, u Portugalu se utrostručio na skoro 10.000, u Španiji je porastao sa 20.000 na 34.000. Taj broj u drugim zemljama, kao što su Francuska, Njemačka i nordijske zemlje, umjereno je rastao ili je ostao nepromijenjen. Prema posljednjim procjenama, u Velikoj Britaniji je 2013. bilo 137.000 Amerikanaca, a 2021. bilo ih je 166.000.
Sve je više Amerikanaca koji kažu da žele napustiti Sjedinjene Američke Države. Malo je otišlo onih koji su obećali da će otići ako Donald Trump 2016. bude izabran za predsjednika SAD-a.
No, prema istraživanju agencije za ispitivanje javnog mnijenja Gallup, broj Amerikanaca koji su izjavili da se žele trajno preseliti u drugu državu porastao je sa 11 posto, dok je predsjednik bio Barack Obama, na 16 posto, dok je predsjednik bio Trump. Taj broj se tokom prošle godine povećao na 22 posto, bez obzira na to što je za predsjednika izabran Joe Biden.
Razlozi iseljavanja
Međutim, s obzirom na to da je riječ o nekoliko desetina hiljada iseljenika od 330 miliona stanovnika, to je mali broj iseljenika. No, mnogi iseljenici kažu da su dijelom otišli iz očaja.
"Jednom mjesečno telefonski razgovaram s Amerikancima koji me pitaju kako doći ovamo", izjavila je Caroline Behringer koja se 2017. preselila.
Behringer je bila pomoćnica tadašnje čelnice demokrata u Predstavničkom domu Kongresa SAD-a. Nakon što je Trump pobijedio na predsjedničkim izborima, napustila je posao i pridružila se partneru u Amsterdamu. Prema njenim riječima, za većinu iseljenika politika nije toliko bila razlog za odlazak, koliko razlog da se ne vrate.
"Ne samo izbori, već i nastavak podjela (u SAD-u)", ukazala je Behringer.
Tracy Metz, koja vodi američko-nizozemski kulturni Institut "John Adams", kazala je da ono što stalno čuju u Nizozemskoj jeste da je u ovoj državi mnogo bolja ravnoteža između posla i privatnog života.
Kako piše Economist, američki radnici godišnje rade 1.811 sati, Evropljani 1.571 sat, Nizozemci 1.427 sati. Nizozemska je Amerikancima svojevremeno bila privlačna zbog slobodnog pušenja marihuane i mogućnosti zasnivanja istospolnog braka. Metz je ukazala da se sada privlačna iz nekih drugih razloga.
Amerikancima je lakše zbog toga što je engleski međunarodni jezik. Pa je tako 28 posto dodiplomskih programa na nizozemskim univerzitetima na engleskom jeziku. Na internetskim oglasima za posao često se zahtijeva poznavanje engleskog.
Pojedinima je privlačan evropski sistem socijalne zaštite. Književnica Heather Caldwell 2021. preselila se u Lisabon. Ona i njena porodica plaćaju djelić onoga što su plaćali u SAD-u.
"Dok nismo došli ovdje, nismo shvatili koliko je društveno tkivo SAD-a rascjepkano", konstatovala je.
S njom je saglasna psihijatrica Sylvia Johnson koja se 2022. preselila u Lisabon. Za porodicu Johnson, koji su afroamerikanci, glavni problem u SAD-u bili su rasizam i nasilje. Sylvia je godinama ubijeđivala supruga Stanleyja, koji je advokat, da se presele u inostranstvo. Nakon ubistva afroamerikanca Georgea Floyda 2021., Stanley je rekao:
"Mislim da trebamo nabaviti pištolj. Kada sam to kazao naglas, pomislio sam, ako moram živjeti u državi u kojoj mi treba pištolj za zaštitu porodice, onda to nije država za mene".
Porodica Johnson je na svojoj koži osjetila rasističko nasilje. Iako i u Portugalu postoji rasizam, ali ne u tolikoj mjeri, ne brinu za nasilje.
Sve veća učestalost rada kod kuće učinila je život u inostranstvu još izglednijim. Evropske zemlje, koje najviše privlače Amerikance, imaju primamljive poslove za strance.
Nizozemska dozvoljava kompanijama da strane radnike oslobode 30 posto poreza na prihode. U Španiji se "Beckhamovim zakonom" omogućava paušalni porez od 24 posto na prihode ostvarene u ovoj državi. Nekoliko zemalja uvodi vize za "digitalne nomade".
To objašnjava zašto je Evropa privlačna za Amerikance. Neke od evropskih država ciljaju na one poput Cristophera Newmana. Italija želi privući bogate pojedince tako što će moći plaćati 100.000 eura godišnje, bez obzira na iznos zarade. Francuska ima komplikovano izuzeće za strane poslovne rukovodioce, dok Njemačka nema.
Sve priče o razočarenju američkih iseljenika su manje važne od praktičnih stvari. Mnogi dolaze na Stari kontinent zbog zaposlenja, školovanja ili partnera.
Amanda Klekowski von Koppenfels s Univerziteta Kent je stručnjakinja za američku dijasporu. Konstatovala je da je prošlo vrijeme kada su Amerikanci smatrali da je njihova država krajnja destinacija za migrante i kada je odlazak iz SAD-a djelovao čudno.
"Dobra zdravstvena zaštita, bolji saobraćaj, manje nasilja, ima rasizma, ali mnogo manje onog smrtonosnog", ukazala je, govoreći o razlozima odlaska Amerikanaca u Evropu.
Amerikanci su i dalje bogatiji od Evropljana, ali se dive evropskoj univerzalnoj zdravstvenoj zaštiti, učinkovitom javnom prijevozu, manjoj stopi kriminala i manjoj nejednakosti. Na neki način zavide na slobodi Evropljana, piše Economist.