Zašto je opasna Jandrokovićeva prijetnja opstanku BiH: Politička manipulacija sa sjenom prošlosti
Takvi stavovi, obavijeni retorikom paternalizma, direktno narušavaju suverenitet i demokratski potencijal BiH, a posebno su štetni kada dolaze iz Hrvatske, zemlje koja je već igrala ulogu u destabilizaciji BiH tokom ratnih godina.
Konstitutivnost: Alibi za etničku dominaciju
Koncept konstitutivnih naroda, uveden Dejtonskim mirovnim sporazumom, bio je privremeno rješenje za okončanje rata i uspostavljanje mira. Međutim, umjesto da posluži kao platforma za izgradnju funkcionalne države, ovaj model je postao sredstvo političkih manipulacija koje perpetuiraju etničke podjele.
U praksi, konstitutivnost se koristi za blokade državnih institucija, diskriminaciju manjina i jačanje političkih monopola. Dok se Jandroković, kao i HDZ BiH, predstavljaju kao zaštitnici prava Hrvata u BiH, njihova politika zapravo služi interesima uske političke elite, a ne običnih građana.
Retorika o konstitutivnosti postala je izgovor za osporavanje građanskog modela države u kojem bi svaki pojedinac imao jednaka prava bez obzira na etničku pripadnost. Takav model, za razliku od trenutnog etno-nacionalističkog okvira, predstavlja standard modernih demokratskih društava. Evropski put BiH, koji Jandroković navodno podržava, nezamisliv je bez odustajanja od konstitutivnosti u njenom sadašnjem obliku i okretanja univerzalnim principima jednakosti i pravde.
Hrvatska odgovornost za prošlost
Da bi se razumjela potpuna težina Jandrokovićevih izjava, potrebno je podsjetiti se na ulogu Hrvatske u ratu u BiH. Haški tribunal je u presudi "Prlić i drugi" nepobitno utvrdio da je Hrvatska, putem Hrvatskog vijeća obrane (HVO), izvršila okupaciju dijelova teritorija BiH.
Tribunal je zaključio da je Hrvatska imala “opću kontrolu” nad HVO-om, što je uključivalo političku, vojnu i logističku podršku. Cilj ove politike bio je stvaranje etnički čistog prostora za formiranje tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, što je bio dio šireg plana ostvarivanja nacionalističkih ciljeva.
Tokom rata, HVO, uz direktnu podršku Hrvatske vojske (HV), provodio je etničko čišćenje, masovne progone, zatvaranja u logore, kao i druge zločine. Gradovi poput Mostara, Stoca, Čapljine i Gornjeg Vakufa postali su simboli ove politike. Tribunal je jasno označio ove postupke kao dio zajedničkog zločinačkog poduhvata (ZZP) u kojem su učestvovale najviše političke i vojne strukture Republike Hrvatske.
Ove činjenice razotkrivaju licemjerje retorike kojom se Hrvatska danas predstavlja kao "zaštitnik" Hrvata u BiH, jer je upravo politika Zagreba prema BiH tokom 1990-ih donijela patnju i razaranje ne samo Bošnjacima nego upravo i Hrvatima.
Konstitutivnost kao nastavak starih politika
Jandrokovićeva izjava da "bez konstitutivnosti neće biti BiH" zapravo predstavlja sofisticiran nastavak ideologije koja je već jednom dovela do pokušaja cijepanja BiH i uspostavljanja etničkih ekskluzivnih teritorija. Ovakav narativ zanemaruje činjenicu da je BiH suverena država s vlastitim ustavnim poretkom, ali i međunarodno priznata kao multietnička zajednica.
Pokušaji nametanja rigidnog koncepta konstitutivnosti s pozicija susjednih država predstavljaju direktno miješanje u unutrašnje poslove BiH, što destabilizuje regiju i unazađuje mogućnosti njenog razvoja.
U ovom kontekstu, posebno je važno naglasiti da se konstitutivnost ne može posmatrati kao demokratski standard. Naprotiv, insistiranje na konstitutivnosti znači nastavak politike etničke segregacije, čime se krši Evropska konvencija o ljudskim pravima. Ovaj model je već osuđen pred Evropskim sudom za ljudska prava u slučajevima poput "Sejdić i Finci" i "Zornić", gdje je jasno rečeno da sadašnji ustavni okvir BiH diskriminira građane koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda.
Stabilnost BiH ne može se graditi na principima koji favoriziraju etničku ekskluzivnost i razbijaju društveno tkivo zemlje. Građanski koncept nije prijetnja Hrvatima, Bošnjacima ili Srbima, kako to često sugeriraju pojedini regionalni političari, već je jedina garancija njihove stvarne ravnopravnosti i demokratije.
Štetna politika
Evropski put BiH zahtijeva upravo takvu transformaciju. Umjesto da podržava retrogradne politike, Hrvatska bi trebala iskoristiti svoj utjecaj za promicanje reformi koje će BiH približiti evropskim standardima. To podrazumijeva podršku ustavnim promjenama koje će ukloniti diskriminaciju i omogućiti građanima BiH da budu slobodni od etničkih podjela.
Izjava Gordana Jandrokovića nije samo pogrešna, već i duboko štetna. Njegov stav negira pravo građana BiH da odlučuju o budućnosti svoje zemlje, dok se istovremeno zanemaruju historijske činjenice o ulozi Hrvatske u ratu u BiH. Jasno je kako Hrvatska mora preuzeti odgovornost za svoje postupke iz prošlosti i odustati od politike paternalizma prema BiH.
Bosna i Hercegovina je postojala prije Dejtona, prije konstitutivnosti i prije bilo kakvih "zaštitnika" iz Zagreba ili Beograda. Postojat će i u budućnosti, ali samo kao država jednakopravnih građana.
Vrijeme je da politički lideri poput Jandrokovića to shvate i prestanu manipulisati opasnim narativima koji su jednom već doveli do tragedije. Bosna i Hercegovina ne treba ničiju milost, već poštovanje njenog suvereniteta i prava njenih građana na mir, stabilnost i evropsku budućnost.
Posljednji lider koji je vjerovao u Jugoslaviju: Ante Marković je javno govorio o planu podjele BiH
