Zašto se na kraju piste nalazila betonska konstrukcija u koju je udario južnokorejski avion?
Na videosnimcima je vidljivo da je avion izletio sa piste, zatim udario u betonski zid i zapalio se. Nesreća se dogodila u nedjelju, 29. decembra, u južnokorejskom gradu Muanu. Vlast istražuje i ulogu betonske konstrukcije koja je bila 250 metara od kraja piste.
Stručnjak za zračnu sigurnost David Learmount smatra da bi većina putnika preživjela da nije bilo spomenutog zida. Pilot je obavijestio da se avion sudario s pticama, a onda je prekinuo prvobitno slijetanje i zatražio dozvolu za slijetanje iz suprotnog smjera.
Avion je sletio na pistu dugu 2.800 metara i djeluje da se to dogodilo bez korištenja točkova. Learmount je ocijenio da je slijetanje na sam trup aviona bilo dobro onoliko koliko je moglo biti dobro te da letjelica nije značajno oštećena dok je klizila duž piste.
"Razlog zbog kojeg je toliko ljudi poginulo nije samo slijetanje, već da se avion sudario s veoma teškom preprekom odmah iza piste", izjavio je.
S Learmountom je saglasan izvršni direktor američke kompanije Aero Consulting Aero, kapetan Ross Aimer.
"Nažalost, to je razlog zbog kojeg su skoro svi poginuli - bukvalno su udarili u betonsku konstrukciju koja nije trebala biti tu", naglasio je Aimer u izjavi za agenciju Reuters.
I za pilota njemačke aviokompanije Lufthansa Christiana Beckerta je neobično to što se betonska konstrukcija nalazila na kraju piste. Kako je kazao, normalno je da na kraju aerodromske piste ne postoji nešto takvo.
Međutim, kako je objavila južnokorejska novinska agencija Yonhap, u betonskoj konstrukciji je bio navigacijski sistem koji pomaže pri slijetanju aviona, a koji je poznat kao lokalizator. Visok je četiri metra kako bi se osiguralo da ispravno funkcionira.
Iz Ministarstva saobraćaja Južne Koreje su saopćili da drugi aerodromi u zemlji i pojedini aerodromi u inostranstvu imaju opremu instaliranu u betonskim konstrukcijama. No, najavili su da će ispitati da li je ta konstrukcija trebala biti napravljena od lakših materijala, tj. materijala lakše lomljivih prilikom sudara.
Chris Kingswood je pilot s 48 godina iskustva i upravljao je istim avionom koji je učestvovao u nesreći - Boeingom 737.
"Prepreke unutar određenog raspona i udaljenosti od piste moraju biti lomljive, što znači da se mogu slomiti prilikom sudara s avionom. Neobično je to što je ta prepreka bila tako čvrsta. Avion se, koliko znam, kretao veoma brzo, sletio je na pistu tako da će preći mnogo dalje od piste", ukazao je Kingswood.
Napomenuo je da avioni kao takvi nisu čvrste strukture - lagani su da bi bili učinkoviti tokom leta.
"Zapravo, nisu dizajnirani da se kreću velikom brzinom na svom trupu, tako da bi sudar s bilo kakvom strukturom mogao uzrokovati raspad trupa, a zatim i katastrofu. Gorivo se zadržava u krilima, tako da kada se krilo raspadne, onda postoji značajan potencijal za izbijanje požara. Dakle, nije nemoguće da bi ishod bio drugačiji da nije bilo konstrukcije", dodaje.
Kingswood je iznenađen time da aerodrom nije ispunjavao sve standarde. Sumnja da jedna ovakva prepreka postoji na bilo kojem drugom međunarodnom aerodromu.
S druge strane, bivši pilot i izvršni direktor američke kompanije Safety Operating Systems tvrdi da pista južnokorejskog aerodroma zadovoljava sve standarde, što znači da je čvrsta struktura bila udaljena najmanje 300 metara od kraja piste.
Ipak, u ovogodišnjem priručniku za Međunarodni aerodrom Muan je navedeno da je betonska konstrukcija preblizu kraja piste. Zbog toga je preporučena revizija lokacije betonske konstrukcije.
Generalni direktor za upravljanje južnokorejskim aerodromima Kim Hong-rak je najavio da će revidirati propise i njihovu primjenu.
Analitičarka avijacije Sally Gethin pita da li je pilot znao da se na kraju piste nalazi betonska konstrukcija, s obzirom na to da se avion približavao iz suprotnog smjera.
Direktor aviokompanije Jeju Air Kim Yi-bae nije direktno odgovorio na pitanje da li je betonska konstrukcija uzrok katastrofe, piše BBC.