Zemlja ratova i burne prošlosti: Zašto je Sudan postao sinonim za vojne udare

Sudan - drugo ime za vojni udar

Tokom 20. stoljeća Sudan se suočavao s brojnim političkim i ekonomskim krizama, koje su uglavnom završavale na isti način - vojnim udarom u kojem su često frakcije vojnih i paravojnih formacija preuzimale vlast.

Početak krize u ovoj državi, kao i u većini onih vezanih za Afriku, može se povezati s raspadom kolonijalnog sistema. Do 1956. godine ovom državom upravljalo je nekoliko carstava, a posljednja anglo-egipatska vlast rukovodila je zemljom od 1899. do pedesetih godina 20. stoljeća, kada je Sudan proglasio nezavisnost i kao prvog premijera nezavisne države postavio Ismaila al-Azharija.

Iako je Azhari pokušao uvesti oblik vlasti kakav je prisutan u Velikoj Britaniji, naišao je na brojne unutrašnje i vanjske probleme u upravljanju. Slični problemi dočekali su i njegovog nasljednika Abdallaha Khalila 1956. godine, a odnosili su se na veze s Egiptom, ali i narušene unutarnje odnose između muslimanskog sjevera i kršćanskog juga zemlje.

Zbog neuspjeha u vođenju politike javile su se i prve pobune, prije svega unutar vojske, koje su dovele i do prvog državnog udara koji je 1958. godine predvodio sudanski general Ibrahim Abboud.

Od tada je Sudan ušao u period nestabilnosti koji su obilježile ekonomska kriza, Prvi sudanski građanski rat između sjevera i juga, ali i niz vojnih udara koje su predvodile brojne frakcije u zemlji.

Od 1958. godine i prvog vojnog udara Sudan su zahvatila još tri neuspješna udara sve do 1969. godine, kada vlast, nakon još jednog vojnog udara, preuzima general Jaafar Nimeiry, koji je uspostavio jednopartijsku državu kojom je upravljala Socijalistička unija Sudana, partija bliska tadašnjim vođama Egipta i Libije Gamalu Abdelu Nasseru i Muammaru Gaddafiju.

Uprkos uspostavljanju vlasti, general se suočavao s brojnim pokušajima vojnih udara koje je prije svega predvodila islamistička partija Umma na čelu sa Sadiqom al-Mahdijem.

Između ostalog, Al-Mahdi, islamističke i druge grupe pokušali su izvršiti ukupno 12 vojnih udara koji su u većini slučajeva bili osujećeni. Međutim, sa svakim vojnim udarom Sudan je ulazio u još veću ekonomsku krizu koja je dodatno otežavala ionako težak život.

Omar al-Bashir i krvava vladavina

Iako je Sudan tokom vladavine generala Nimeryja imao sve oblike socijalističke države, vlast pravi zaokret polovinom osamdesetih godina te uspostavlja šerijat, što je bio uslov koji su Nimeryju postavili islamski zvaničnici kako bi podržali njegov opstanak na vlasti.

Pomak od građanskog prema vjerskom izazvao je nove sukobe između sjevernog i južnog dijela Sudana, a nakon početka Drugog sudanskog građanskog rata uslijedio je novi niz uspješnih i manje uspješnih vojnih udara.

Posljednji značajniji vojni udar dogodio se 1989. godine, kada je islamističkog premijera Sadiqa al-Mahdija vojnim udarom smijenio general Omar al-Bashir. Udar je uslijedio nakon što je grupa generala izrazila nezadovoljstvo vladavinom Al-Mahdija i nesposobnošću vlasti da okonča Drugi sudanski građanski rat koji je već do tada odnio 250.000 života.

Iako vojni udari, kao što se može vidjeti iz ranije historije, nisu predstavljali ništa neobično za Sudan, aktivnosti vojnika okupljenih oko generala Bashira bile su ubjedljivo najbrutalnije. General je suspendovao Ustav države te je proglasio novoformirano Revolucionarno vijeće kao tijelo koje će raditi kao izvršna i zakonodavna vlast u tranzicijskom periodu.

"Bashir je rekao da će postati šef države, premijer, ministar odbrane i vrhovni komandant oružanih snaga. Najavio je suspenziju Ustava, raspuštanje parlamenta i uvođenje vanrednog stanja", pisao je New York Times 1989. godine nedugo nakon samih dešavanja.

Iako je obećao da će tranzicijski period trajati kratko, on je potrajao sve do 2019. godine. U međuvremenu, Bashir je uspio preživjeti 12 vojnih udara, a svojim političkim aktivnostima doveo je Sudan do potpune političke i ekonomske izolacije.

Tokom njegovog mandata Sudan je postao blizak terorističkim organizacijama uključujući i Al Kaidu, čijem je lideru Osami bin Ladenu tokom devedesetih ponudio sklonište, što je potez koji je naišao na negodovanje SAD-a i drugih zapadnih partnera.

Vjerovatno najveći zločin koji je počinio režim jeste onaj u zapadnom dijelu države Darfuru, gdje se sudanska vojska 2003. godine sukobila s vojnim organizacijama koje su predvodile nearapski dio stanovništva.

Tokom borbi u ovom dijelu zemlje, raseljeno je gotovo 3 miliona stanovnika, a više od 300.000 građana je ubijeno. Međunarodni sud pravde je 2009. godine pokrenuo tužbu protiv Bashira za zločine protiv čovječnosti, silovanja, ratne zločine, genocid i druge zločine koji su imali za cilj etničko čišćenje jednog dijela teritorije.

Svrgavanje s vlasti i nove tenzije

Nakon 30 godina vladavine, pored brojnih optužbi za ratne zločine, Bashir se suočio i s optužbama za korupciju. Nakon masovnih demonstracija tokom 2018. i 2019. godine, a koje su mnogi ocijenili kao zakasnjelo Arapsko proljeće, Bashir je svrgnut s vlasti, a pored demonstranata veliku ulogu u svemu imala je i sudanska vojska.

Vrlo brzo je formirana Zajednička prijelazna vlada koja je sastavljena od vojnih i civilnih zvaničnika, koji su obećali kako će pokrenuti demokratske procese u zemlji, organizovati izbore 2023. godine i Bashira isporučiti Međunarodnom sudu pravde.

Iako su vojska i civilni dio vlasti dogovorili da će novi premijer države biti Abdalla Hamdok, spoj vojnog i civilnog sektora unutar vlade nikada nije zaživio na pravi način.

Tokom pregovora 2019. godine vojska i civili su se dogovorili da će vojni zvaničnici Sudanom upravljati 21 mjesec, dok će civilni dio vlasti upravljati državom 18 mjeseci. U međuvremenu, premijer zemlje predvođen drugim zvaničnicima iz civilnog sektora nastojao je znatno više unaprijediti demokratske procese, što je naišlo na kritike vojnog dijela vlasti.

Već u septembru 2021. godine dio vojske koji je i dalje ostao vjeran smijenjenom diktatoru i zločincu Bashiru pokušao je izvršiti vojni udar, što je bio samo uvod u dešavanja koja su se dogodila 25. oktobra 2021. godine.

Posljednjih nekoliko dana čini se kako je vojska konačno uspjela u svojoj namjeri te je nakon brojnih pokušaja uspjela izvršiti vojni udar i uhapsiti premijera države i druge zvaničnike iz civilnog sektora.

Iako su vojni zvaničnici na čelu s generalom uvjeravali građane da ne brinu te da je vojska tu da osigura efikasan tranzicijski period do 2023. godine, građani poučeni ranijim iskustvima ne žele vjerovati generalima.

Uprkos činjenici da su prije samo dvije godine dijelili istu stranu, posljednji vojni udar izazvao je duboke podjele u Sudanu i to u periodu kada se zemlja suočava s velikom humanitarnom i ekonomskom krizom.

Iako je postojala nada da će Sudan uz pomoć EU i SAD-a krenuti ka nešto jačem procesu demokratizacije, vojni utjecaj u ovoj državi ponovno se pokazao dominantnim. Pored brojnih pokušaja reformi, čini se kako su puške i pištolji, po ko zna koji put, uspjeli zaglušiti želje građana koji iz dana u dan pokazuju da imaju sve manje strpljenja za vojne zvaničnike.