Život poslije Putina: Ko će preuzeti moć u državi ako ruski predsjednik umre

Premijer kao vršilac dužnosti predsjednika

Prema ustavu, premijer postaje vršilac dužnosti predsjednika u slučaju da predsjednik nije u mogućnosti da radi svoj posao. Ali ovlasti vršioca dužnosti predsjednika su ograničene, ne može raspustiti Državnu dumu, raspisati referendum ili predlagati izmjene ustava.

Status "vršioca dužnosti" izgleda kao idealna polazna tačka za potencijalnog nasljednika, zbog čega mnogi posmatrači smatraju da bi prijenos vlasti počeo imenovanjem novog premijera.

Uz sve njegove zasluge, malo je vjerovatno da Putin vidi sadašnjeg premijera Mihaila Mišustina kao svog nasljednika. Mišustin nije dovoljno blizak Putinu i nije mogao da postane više od političkog tehnokrate. Čak i ako se sutra nešto dogodi Putinu i Mišustin postane vršilac dužnosti predsjednika, to ga ne čini automatski favoritom za pobjedu na sljedećim predsjedničkim izborima (jer njega Putin nije izabrao).

U stvari, da je Mišustin iznenada postavljen na funkciju vršioca dužnosti predsjednika bez adekvatne pripreme, on bi bio u veoma teškoj situaciji. On bi zavisio od predsjedničke administracije, a sve veće nezavisne političke odluke, ili kadrovske promjene u vladi, sigurno bi izazvale sukob.

Tačna ustavna procedura u slučaju smrti predsjednika je da Vijeće Federacije ima rok od 14 dana da raspiše predsjedničke izbore (glasanje se mora održati u roku od tri mjeseca od prestanka ovlasti predsjednika). Ako Vijeće Federacije ne raspiše izbore na vrijeme, to je u nadležnosti Centralne izborne komisije.

Utjecaj sigurnosnog sektora (siloviki)

Ako nema imenovanog nasljednika, uloga formalnih institucija bi porasla, zajedno sa mogućnostima da elita igra značajnu ulogu. Upravo sada, ključne institucije moći funkcionišu kao dijelovii Putinovog neformalnog režima. Ali ako bi Putin otišao bez nasljednika, institucije bi postale kanali za interese velikih korporacija, sigurnosnih službi, rukovodstva "Jedinstvene Rusije" i utjecajnih Putinovih saradnika i prijatelja.

Ubrzo bi krenula intenzivna borba za zvanične poluge utjecaja i ključno pitanje bi bilo da li su elite uspjele da postignu dogovor o nasljedniku.

Da li će doći do konsenzusa ili ne, zavisilo bi od mnogih faktora, ali prije svega od stanja samog putinizma. Danas, kada vlast ima nenormalno visok rejting, stanovništvo je mobilisano, a opozicija ućutkana, velika je šansa da će se elite dogovoriti, odnosno da će dio elite uspješno nametnuti svoj izbor.

Konzervativne snage, prvenstveno "siloviki" (bezbjednjaci), vjerovatno bi preuzele inicijativu, što znači da bi režim koji bi uslijedio bio nasilniji, jastrebovitiji, represivniji i još radikalnije nepopustljiviji. Sviđalo se to nekome ili ne, ova vrsta svjetonazora je daleko više u skladu s ruskim javnim mnjenjem u ovom trenutku nego sa planom modernizacije ili reformi.

Raspoloženje naroda

Ali ako Putin ode u trenutku u slučaju da proratni blok bude oslabljen, kada bude manje političke podrške režimu, veći nivoi nezadovoljstva i više ekonomskih problema, onda će "siloviki" imati manje manevarskog prostora i glas progresivaca i velikih biznisa će biti jači. Ako se to dogodi, izbor nasljednika bi bio daleko konfliktniji proces.

U svakom slučaju, mnogo bi zavisilo od prirode političkog mejnstrima. Što je "zdravija" antizapadna, anti-liberalna, konzervativna ideologija kad Putin ode, to je veća vjerovatnoća da će elita nastojati da stvari ostanu onakve kakve jesu.

Ali, ako se stvari politički i ekonomski raspadaju, opće nezadovoljstvo je u porastu, sistemska opozicija je uspjela da oživi, ​​a putinizam kao ideja u propadanju, šanse da Rusija završi sa reformskim predsjednikom, iako slabim, su mnogo veće.