Zašto hitna pomoć kasni u pojedinim dijelovima BiH: Nedostaje kadrova i opreme
Hitna pomoć u Federaciji BiH je organizovana kao samostalna zdravstvena ustanova ili kao služba pri domovima zdravlja. Ipak, jedino Kanton Sarajevo ima organizovanu samostalnu ustanovu Hitne pomoći koja uspješno funkcioniše već tridesetak godina.
U ostalim dijelovima FBiH domovi zdravlja imaju svoje timove koji pružaju hitnu medicisku pomoć, ali mnogi od njih i dalje nemaju dovoljno educiranog kadra i adekvatnu opremu. To je ključni razlog zašto hitna pomoć ponekad ne stiže na vrijeme u pojedinim mjestima, govore nam iz Udruženja hitnih medicinskih tehničara FBiH.
Nema prostora za greške i kašnjenja
"U svim mjestima gdje služba hitne pomoći nije organizovana u skladu s pravilnikom teško je očekivati da adekvatna hitna medicinska pomoć može biti pružena na mjestu događaja u najkraćem vremenu. Mi na ovaj problem gledamo ustvari kroz problem našeg zanimanja, to jest adekvatne obuke, opremljenosti, uslova rada i statusa koje naše kolege u FBiH imaju ili nemaju. Hitni medicinski tehničar u Evropi i svijetu jedan je od najbitnijih stubova hitne pomoći, tako da nam stanje i situacija u ovoj oblasti dosta govori o stanju na terenu", kazao nam je Aner Duraković, predsjednik Udruženja hitnih medicinskih tehničara FBiH.
Duraković naglašava kako je stvar vrlo prosta - hitna medicinska pomoć je pacijentu potrebna na mjesta događaja, odmah ili što je prije moguće. Stoga se u ovoj oblasti medicine ne praštaju greške i kašnjenja jer, kako kažu medicinski tehničari, neko drugi može snositi posljedice zbog toga, pa možda čak i umrijeti.
U svijetu hitnih medicinskih tehničara vrijedi pravilo od platinastih deset minuta u okviru zlatnog sata, a koji počinje od trenutka nesreće do bolničkog tretmana pacijenta.
"Pružanje hitne medicinske pomoći na mjestu događaja u posljednjih 30 godina u svijetu je jako napredovalo. Mnogo toga se poboljšalo, oprema se stalno usavršava, rade se brojna istraživanja i prilagođavaju protokoli, a sve s ciljem što boljeg djelovanja", dodaje Duraković.
U čemu je zapravo problem u našoj zemlji?
Kada medicinski tehničar završi školu u FBiH, mora završiti dodatnu edukaciju da bi na terenu mogao zbrinuti sve vrste bolesti i stanja koristeći najnovije protokole, što se navodi u propisima iz federalnog pravilnika o hitnoj pomoći.
Međutim, pored svog posla hitni medicinski tehničar vozi sanitetsko vozilo, nosi pacijenta i na kraju vozilo čisti i pere. Dakle, vožnja im je dodatni posao, a nekad u toku jednog dana pređu i po 200 kilometara.
Veliki izazov za hitne medicinske tehničare u našoj zemlji jeste mjesto intervencije. U gotovo 70 posto slučajeva oni intervenišu u domaćinstvima, a 30 posto na javnim mjestima. Međutim, prostor na kojem trebaju pružiti pomoć nije uvijek siguran i pristupačan.
Kako pojašnjavaju, nekada do mjesta nesreće moraju pješačiti i kilometar, a pri tom pješačenju kiša i snijeg nisu rijetka pojava. Mjesta nesreće su i gradilišta, kafane, skrovišta, napušteni zapušteni objekti, mala mjesta gdje nema prostora za opremu...
"Većinu medicinskih intervencija provodimo u otežavajućim okolnostima, a očekuje se da budemo efikasni i uspješni. Sami prostori su često neosvijetljeni i zahtijevaju neprirodan položaj tijela. Svjedoci, slučajni prolaznici i porodice su prisutni i često su smetnja u našem radu. Izloženi smo i neprimjerenim komentarima, uvredama, a ponekad i prijetnjama. Pacijenti nerijetko imaju zaraznu bolest za koju saznajemo naknadno iz medicinske dokumentacije", samo su neki od problema koje navode medicinski tehničari.
Duraković nam pojašnjava da hitni medicinski tehničar na terenu u BiH izvodi brojne postupke koji direktno pomažu spašavanju života, kao i njihove kolege u Evropi i svijetu, ali razlika je u tome što naši zakoni te postupke ne prepoznaju, što medicinske tehničare ograničava u radu.
"Nadamo se da ćemo svojim djelovanjem pokrenuti i aktivnosti koje će inicirati rješavanje ovih problema", pojašnjava nam Duraković koji zajedno s kolegama iz cijele FBiH namjerava pokrenuti brojne procese kojima žele riješiti status hitne medicinske pomoći i doprinijeti kvalitetnijoj edukaciji i povećanju broja timova na terenu.
Kada je riječ o edukaciji, ona se provodi u edukacionom centru Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo i traje dva mjeseca. Nakon ove edukacije hitni medicinski tehničari spremni su u timu i uz odgovarajuću opremu adekvatno tretirati i zbrinjavati pacijente prema najnovijim evropskim standardima.
Udruženje hitnih medicinskih tehničara FBiH već je pokrenulo i brojne aktivnosti s kolegama iz RS-a i Brčko Distrikta, a kako bi ujednačili postupke i protokole pružanja hitne pomoći na području cijele BiH.
Neopremljene ekipe
Duraković nam nadalje pojašnjava šta se zapravo dešava kada hitna pomoć kasni na terenu u BiH.
"Autoput je prošao kroz mnoga mjesta i gradove u našoj zemlji, pa pored lokalnih puteva koje su dosad pokrivale službe hitne pomoći, ukoliko postoje, sada su dobile obavezu da intervenišu i u slučaju nesreća na autoputu na njihovoj teritoriji. Ukoliko u tom mjestu nemamo spremnu i opremljenu ekipu da izađe na teren, a imamo teško povrijeđenog pacijenta ili više pacijenata, šta možemo očekivati? Ozbiljnijim pristupom, ulaganjem i organizacijom u skladu s propisima i vremenom u kojem živimo, odnosno stvaranjem mreže hitne pomoći imali bismo priliku da pokušamo spasiti što više života. Imamo primjer dobro i kvalitetno organizovane Hitne pomoći u Kantonu Sarajevo koja može biti putokaz u kojem pravcu bi se trebala razvijati služba hitne medicinske pomoći u našoj zemlji", istakao je Duraković.
Hitni medicinski tehničari na kraju poručuju da od spremnosti hitne pomoći zavise životi pacijenata, odnosno svih građana naše zemlje.
