Porsche je stigao do treće uzastopne, ukupno 19. pobjede na jedinstvenoj utrci 24 sata Le Mansa koju su obilježile visoke temperature i veliki problemi, kasnije i odustajanja većine najsnažnijih prototipa klase LMP1 iz timova koji se na stazi De la Sarthe već godinama isključivo bore za jedno od tri mjesta na podiju.
U bespoštednoj utrci koja je (kao i uvijek) bila puna obrata i neplaniranih zaustavljanja u boksovima, samo dva od šest prototipa klase LMP1 stigla su do cilja. Najviše sreće na kraju je imao hibridni LMP1 Porsche 919 Spyder sa startnim brojem 2 koji su dijelili Novozelanđani Brendon Hartley i Earl Bamber i Nijemac Timo Bernhard.
Njihovom konačnom trijumfu svakako je pomogla činjenica da je u 21. satu utrke zbog problema s motorom odustao dugo vodeći LMP1 Porsche sa startnim brojem 1, a mnogo prije njega utrka je (u razmaku od samo 17 minuta) bila završena za dvije od tri LMP1 Toyote koje su na kvalifikacijama i u samoj trci bile brže od Porschea, ali je Le Mans po ko zna koji put pokazao da je za pobjedu u 24-satnoj utrci pouzdanost uvijek ispred brzine.
Treća preostala LMP1 Toyota na kraju je, nakon mnogo problema i vremena provedenog u boksu, stigla tek do devete pozicije u ukupnom poretku s devet krugova zaostatka u odnosu na prvoplasirani Porsche. Pobjeda na Le Mansu za Toyotu, koja je ovaj put u igru gurnula tri prototipa i devet vozača, i dalje ostaje samo san.
S pomorom u klasi LMP1 svoju su priliku dočekali u timovima koji su na Le Mans stigli s prototipima klase LMP2. Najsretniji od 25 LMP2 timova na kraju su bili u kineskom timu Jackie Chan DC Racing, jer su vozači Ho-Pin Tung, Oliver Jarvis i Thomas Laurent zanimljivo obojenu Orecu 07-Gibson sa startnim brojem 38 dovezli do drugog mjesta u generalnom poretku, samo krug zaostatka iza pobjedničkog Porschea.
Startni broj 13 bio je više nego sretan posadi Nelson Piquet Jr./Mathias Beche/David Heinemeier Hansson iz švicarskog tima Vaillante Rebellion, jer su sa svojom Orecom 07-Gibson na kraju stigli do trećeg mjesta u generalnom poretku. Favorizovani timovi iz klase LMP2 ovaj put su ostali bez očekivanog plasmana.
Vjerovatno najuzbudljivije bilo je u klasi LM GTE Pro gdje su na kraju slavili u tvorničkom timu Aston Martina, a do pobjede su došli u posljednjih desetak minuta utrke, jer vozač tada vodeće Corvette C7.R Jordan Taylor nije izdržao 45-minutni pritisak koji je na njega vršio vozač Aston Martina sa startnim brojem 97 Jonny Adam.
S evidentnim problemima prilikom kočenja, koji su rezultirali "kraćenjem" druge šikane na Mulsanne pravcu, Taylor je na kraju s probijenom prednjom lijevom gumom i oštećenim ovjesom izgubio i drugu poziciju do koje je stigao najbrži od četiri Forda GT sa startnim brojem 67 koji su dijelili Harry Tincknell, Andy Priaulx i Pipo Derani.
Najmanje drame bilo je u klasi LM GTE Am, a prva tri mjesta na kraju su pripala Ferrarijevim automobilima. Prvo mjesto u klasi zasluženo je osvojio britanski tim JMW Motorsport čiji su Ferrari 488 GTE vozili Will Stevens, Rob Smith i Dries Vanthoor.
Uz činjenicu da u Toyoti, koja je preliminarnim i ostvarenim vremenima u samoj utrci smatrana favoritom, opet imaju mnogo razloga za žaljenje, gorku pilulu na ovogodišnjem Le Mansu bez sumnje su progutali u timu Corvette Racing, jer su 24-satnu utrku izgubili u posljednjim minutama.
Istovremeno, uz neočekivano slavlje u timovima iz klase LMP2, u Porscheu kažu da su presretni, jer nisu očekivali da će njihov LMP1 sa startnim brojem 2, nakon velikih tehničkih problema i predugog boravka u boksu, biti u prilici da se bori za bilo koje mjesto na podiju. Na kraju su, eto, završili na vrhu. I to je Le Mans.
