Porodični posao: Otac i sin iz Tuzle restauriraju stare automobile
Otac i sin Pandur su 2005. godine sasvim slučajno počeli da se bave restauracijom starih automobila, iako je, kako kažu, interes oduvijek postojao. Kupili su jedan stari automobil za malo novca i odlučili ga generalno obnoviti i vratiti u izvorno stanje. Osim Pandura, u radionici radi i njihov dobar prijatelj, s kojim dijele ljubav prema starim automobilima.
"Prvo vozilo nam je bio Citroen DS iz 1970. godine. Nakon toga smo radili još nekoliko Citroenovih vozila. I mogu reći da smo se specijalizirali za Citroenove modele DS/ID. Mi vozila kupujemo. Nalazimo ih posvuda, u BiH i Evropi. Nakon što završimo automobil, mi ga koristimo, vozimo po lijepom vremenu. a kada dođe prilika, prodamo ga", ispričao je za naš portal Emir Pandur.
Panduri ne mogu sa sigurnošću reći broj vozila koja su do sada restaurirali, ali su sigurni da je dvocifren. Još nisu učestvovali na susretima ljubitelja starih automobila, ali planiraju uskoro.
Najponosniji su na restauraciju Jaguara XK140 iz 1956 godine, koji je ujedno i najstariji automobil koji su restaurirali.
"Kupili smo ga u komadima i od njega napravili jedan kompletan automobil. To je prilično rijedak model, a bilo ga je teško restaurirati, jer je bio u jadnom stanju", kaže nam Emir i dodaje kako se mnogo dijelova još uvijek proizvodi širom svijeta, a do njih dolaze zahvaljujući internetu.
Proces restauracije zavisi od stanja kupljenog vozila i njihove motiviranosti da ga završe. U prosjeku na automobilu rade između šest i osam mjeseci.
"Veoma je teško vratiti automobilu njegov autentični izgled. Potrebno je imati mnogo iskustva i ljubavi prema automobilu. Stara vozila nemaju 'skrivenih kutaka'. Na njima se sve vidi, tako da se mora obratiti maksimalna pažnja na svaki detalj, koji možda, na prvi pogled, i nije tako interesantan, ali upravo taj detalj kasnije čini cijelu sliku automobila", objasnio nam je Emir.
Osnovni kriterij za uzimanje nekog starog automobila na restauraciju je da je vozilo kompletno, odnosno da posjeduje motor, mjenjač i ovjes."Stanje automobila može da varira, ali sve dok ima sve dijelove koji ga čine kompletnim, on je za nas interesantan. Starost tu ne igra neku ulogu, ali vozilo ipak mora biti starije od 30 godina", kaže Emir i dodaje kako u sva vozila ulažu svoj vlastiti novac. O cijenama čitave restauracije, kaže, ne želi pričati, jer se neke stvari jednostavno ne mogu platiti i ne može se na sve staviti cijena.
Da bi neko bio restaurator automobila, Emir kaže da je osnovni zanat.
"Stara škola je jedan od preduslova. Međutim, ima tu još mnogo faktora koji se ne mogu tek tako naučiti, to mi stičemo radom i svaki automobil nas nauči nešto novo. Mogu reći da crpimo znanje od automobila koje restauriramo", objasnio je.
Emir privatno vozi stari Audi, a kao razlog navodi da je šteta svakodnevno voziti neki lijepi stari automobil po našim cestama.
"Veliki broj ljudi u BiH još mora da nauči i navikne na taj prizor na našim cestama te da poštuju i paze na ljude sa starim automobilima, budući da ih je strah ogrebotine ili bilo kakve štete. Nama omiljeni oldtimer je Citroen DS iz 64/65. godine", ispričao nam je Emir.
Kaže i kako u BiH postoji još ljudi koji se bave istim poslom kao on i njegov otac te da svako ima svog ljubimca i da se svaki majstor specijalizirao za neki određeni automobil.
"Mislim da mi ne bismo radili za nekoga drugog, jer je teško odvojiti se od automobila na kojem si radio toliko vremena", kaže Emir i dodaje kako njihova radionica radi isključivo na vraćanju automobila u njihovo izvorno stanje te da ne rade nikakve dorade.
Trenutno rade na Jaguaru E-Type iz 1964. godine te traže i automobil za naredni projekt.
