Ovaj praktičan sklopivi i po visini podesivi bicikl za svakodnevnu mobilnost sa malom galerijom za prtljag smještenom iznad zadnjeg točka, mogla su koristiti djeca i odrasli, a danas nakon šezdeset godina mnogima je ostao u dragom sjećanju.
Preduzeće Rog osnovano je 1871. godine, a tvornica bicikla pod nazivom Avtonomna tovarna Rog Ljubljana izgrađena je 1951. godine i sa podružnicom Unis Sarajevo poslovala do 1991. godine. Iako nije riješena namjena, tvornički kompleks danas je nacionalni spomenik i povremeno se koristi za kulturne manifestacije.
Kada je 1967. godine Tomos iz Kopra sa nizozemskom kompanijom Laura Motoren zaključio ugovor za licencnu proizvodnju nizozemskog i tada tehnički superiornog mopeda Anker Laura M56 koji je na jugoslovenskim tržištu bio poznat po nazivu Tomos Automatik i ubrzo postao najprodavaniji moped, ljubljanski Rog je razvio svoj model automatika, bicikl s pomoćnim motorom, oblikom sličan biciklu Pony i podesiv prema visini vozača, ali sa ojačanim cjevastim okvirom i ojačanim točkovima 20” te ga nazvao Pony Express.
Pokretan je jednocilindarskim dvotaktnim i zrakom hlađenim motorom M48 zapremine 47,78 ccm i snage 1,8 KS pri 5000 o/min nizozemskog proizvođača Anker Laura kojeg je uvozio Rog u saradnji sa Tomosom.
Kao i bicikl iz kojeg je praktično nastao, ovaj simpatični moped sa zvoncem bicikla, krutim viljuškama bez opruga i amortizera, pedalama sa lancem i lančanicima za vožnju bez motora, opremljen je jednim sjedištem, galerijom za prtljag iznad zadnjeg točka ispod koje je smješten rezervoar za gorivo kapaciteta 1,6 litara, mješavine benzina i 4% ulja, a dostigao je maksimalnu brzinu veću od 40 km/h. Količina goriva u rezervoaru bila je dovoljna za vožnju od oko stotinu kilometara.
Kočnica prednjeg točka sa jakom čeljusti izvedena je kao na biciklu Pony, ali je u zadnjem točku smješten veoma efikasan kočioni doboš sa kočionim paknama. Obje kočnice sa čeličnim sajlama aktivirale su se ručicama smještenim na guvernali, a moped je imao prednje i zadnje svjetlo. Prenos snage na zadnji točak preko lanca i lančanika, omogućavalo je centrifugalno automatsko kvačilo sa jednom lamelom i remenicom koja je preko remena pokretala vanjski zamajac, na kojem je smješten mali pogonski lančanik, a na zadnjem točku smješten je veliki lančanik.
Zahvaljujući efikasnosti i lakoći upravljanja, praktično samo sa jednom ručicom gasa te minornim troškovima održavanja, Pony Express je uz Tomos Automatik veoma brzo postao jedno od najpopularnijih prevoznih sredstava za jednu osobu. Ipak, u cilju modernizacije po zahtjevu tržišta i nakon prekida saradnje sa Tomosom, Rog je 1968/1969. godine razvio gotovo identičan novi model pokretan jednocilindarskim dvotaktnim zrakom hlađenim motorom austrijske kompanije Puch.
Za razliku od motora Anker Laura M48, motor Puch E50 bio je zapremine 48,8 ccm snage 2,2 KS pri 4500 o/min i nešto veće potrošnje goriva koja se kretala oko 1,8 l/100 km, pa je i rezervoar za gorivo zamijenjen drugim, kapaciteta 2 litra, a nešto kasnije rezervoar je smješten na prednji dio okvira. Sa ovim motorom Pony Express težak 37 kg dostigao je maksimalnu brzinu od gotovo 50 km/h. Prva serija rađena je sa prednjom oscilirajućom viljuškom sa vanjskim oprugama, kasnije serije rađene su sa teleskopskom viljuškom i ovjesom zadnjeg točka sa oprugama i amortizerima poput mopeda Tomos Automatik, a oba točka opremljena su kočionim dobošima sa paknama.
Danas, slovenska kompanija Turna d.o.o. Šoštanj, otkupila je brand Rog i oživjela proizvodnju kultnog bicikla Pony, a započela je i razvoj novog Pony Expressa sa električnim pogonom.
