"Ovaj Fićo ima zanimljivu historiju. Kupio ga je otac Rijada Raščića svojoj supruzi davne 1971. godine, ali i tada je bio atrakcija jer je auto bilo novo, a u to vrijeme nije bilo puno automobila. Ja sam ga kupio od Ferida Sijerčića, sve je to u istoj ulici gdje smo odrastali. Ferid ga je čuvao, glancao ga, uživao u njemu. Nije ga želio dati nekome ko neće dobro brinuti, a u mene je imao povjerenja. Kod mene je osam godina, kao da je član porodice. Vozim ga samo po gradu, jer imam još jedno auto. Čuvamo ga kao oči u glavi jer je poseban", priča Muaz.
On je veliki zaljubljenik automobila, iako je penzioner i dalje se bavi vozilima, izduvnim sistemima, auspuhom, savijanjem cijevi... Nedavno je doživo nesreću radeći sa auspuhom, ali nikad sa fićom.
"Najbrže sam ga vozio 140 na sat, a njegov maksimum je 120, možda i više, ali nije preporučljivo. Izdržljiv je on, bili smo na raznim relijima, 'fićijadi' u Sarajevu. Već pet godina učestvujem na auto-reliju Sutjeska, a nikada se još nismo vratili bez osvojenog jednog od tri prva mjesta. Ja ili moj sin Emrah koji također voli automobile, uvijek donesemo neku od nagrada. Fićo bude prava atrakcija, svi hoće da se slikaju, a mi ga još našminkamo kao za nastup", priča Šošo.
Bilo da je na utrkama ili u svakodnevnoj vožnji gradom, Fićo privlači više pažnje nego najluksuzniji, moderni automobili.
"Fićo nas je povezao s mnogo ljudi, a zahtjeva dosta pažnje i ljubavi. U današnje vrijeme novih tehnologija to nije baš auto koji se lako može održavati, jer dijelovi za Fiću se ne proizvode već 25 godina. Vrlo je teško doći do njih, bude u Srbiji pa se snalazim preko prijatelja. Mnogi su mi donosili dijelove od Fiće pa se uvijek nešto može sastaviti i napraviti. On mene nikad nije ostavio na putu, a nema gdje nismo vozili", priča Muaz.
Iz vremena kada je Fićo bio jedno od najpopularnijih vozila su i priče o odlasku na more petočlanih porodica koje se "strpaju" u Fiću, s galerijom punom kofera ili prikolicom.
"Kad me vide u Fići ljudi se počnu sjećati svojih doživljaja, kako je iza Foče mjenjač ostao u drugoj brzini pa drugom vozio do Dubrovnika osam sati, sporo, ali sigurno. Bude raznih doživljaja, ali nema priča o velikim brzinama I nesrećama", dodaje Muaz.
Ponosni vlasnik nema namjeru da se odvoji od svoje Zastave 750 koja ga, kaže, podsjeća na nekadašnja sretnija vremena.
"Danas je vrijedan raritet a i podsjeća na sretnije vrijeme. Ima skupih, dobrih automobila, ali ja sam sretniji s Fićom. Preživjet će on još koju godinu, uradit ćemo malo limarije za svoju dušu i voziti. Nestaje ih na cesti, rijetko se mogu vidjeti, u Goraždu možda jedan ili dva. Ima nas grupica prijatelja koji volimo automobile, neko je nabavio sebi Fiću, neko Peugeota, družimo se, snalazimo za dijelove i uživamo", kaže Muaz.
