"Trenutno sjedim u Malagi u Španiji i trebam sastaviti tekst kako smo došli iz Tunisa preko Alžira u Španiju. Naravno, u Fići. Malaga je uređen gradić i ima sve što čovjek može poželjeti: zgrade, jahte, dvorce i dobar sladoled, ali malo mi fali ono pozitivno ludilo Tunisa i Alžira!
Trajektom sam stigao u Tunis već 9. septembra oko podne. Do smještaja, koji se nalazi čitavih 13 kilometara od luke, sam došao 6 sati kasnije. Nažalost, to nije bilo zbog lijepih turističkih razloga, već zbog potrošena tri sata na graničnim prijelazima i carinama sa papirologijom koju ustvari ne razumijem. I nakon uspješnog ulaska u Tunis Fićo samo prenosi svoje probleme iz Evrope u Afriku! Često zaboravim da sam s Fićom ipak stigao do Afrike! Međutim, nisam imao vremena za slavlje nego sam morao požuriti do mehaničara jer mi anlaser nije radio, što znači da sam doslovno ugurao auto u Afriku, haha, nije šala! Naravno, treba spomenuti da mi četvrti cilindar nije imao "struju" i da ležaj nosi svoje probleme. Ali, hajde da vas ne zamaram previše sa problemima. Do slijedećeg podneva sam sve uspio popraviti uz pomoću raznih radoznalih, dobro podmazanih mehaničara i električara!
To popodne je iz Kenije stigao novi član ekipe, Pantelis, i nisam siguran da li mu je lakše bilo ostati tamo ili se pridružiti ovoj posadi. Tunis na nas ostavlja vrlo jake utiske. Dio glavnog grada gdje smo mi noćili zove se Medina. To je, ustvari, stari grad gdje se nalaze džamije i ulice stare i po 1.400 godina.
Ulice su uske, bijele i još uvijek se koriste kao i davno prije. Turistički obilazimo dosta destinacija i uspjevamo se sprijateljiti s mlađom rajom koja nam pomaže u svakom pogledu. Kroz priču saznajemo mnogo o državi koja ima puno više slojeva nego što smo mogli zamisliti.
U gradu Tunisu se piju čajevi na svakom koraku. Čaj je jak, kao da kahvu pijem, ali ima i malo nane u sebi da te opusti. Kad bi prolazili ulicom sva djeca su se naravno "lijepila" na auto, ali to i jeste problem. Fićo je previše mali, zelen i sladak da bi prošao nezapaženo. Tu noć djeca ulaze u Fiću i uzimaju nam kasetofon i naljepnice! Sutradan saznajem da smo sad mi nalijepljeni po njihovim biciklima. Šta da čovjek radi? Halal im bilo!
Počinju priče o Alžiru, duge i nesigurne priče. Dosad smo samo čuli 'loše' stvari o Alžiru. U Tunisu smo se opustili četiri dana. Dosad nisam nigdje tako dugo ostao pa su mi zafalili cesta, fićo i napredak u putovanju, tako da krećemo prema Alžiru.
More zelenih pasoša i samo naša dva plava stoje na stolu i očekuju pečat. Napuštamo Tunis, ali jedva. Opet nam treba nekih tri sata da dobijemo odobrenje da napustimo državu. Ali sad tek počinje teži dio putovanja, ili smo tako barem mislili. Alžirci nas uglavnom primaju sa "'welcome to Alžir", osmijesima i slikanjem. Na granici se slikaju uz auto, daju nam grah da dijelimo sa ostalim graničarima, voze fiću i naravno tu je i kaktus da zasladimo usta u 11 navečer, do kada smo i ostali na prijelazu.
Prvi grad na spisku jeste Annaba. Za ulaz u državu smo morali dokazati Ambasadi Alžira tačno gdje ćemo spavati, koliko noći, i kad ćemo napustiti državu, tako da smo tokom putovanja u Alžiru imali sve već rezervisano, što ustvari i nije bilo loše za razliku od opšteg ludila kroz Tunis i Italiju. Teško mi je opisati kako su Alžirci ljubazni kao narod. Nose ponos države sa sobom i tako kad mi prođemo kao jedini turisti u zelenom Fići ljudi daju sve od sebe da nas prime i ugoste.
Upoznajemo Omara i Didina u Konstantinu, Aymena i Abdullaha u Jijelu, Mehdija i Moniku u gradu Alžiru, i još mnoštvo drugih. Svi ovi ljude se svojski trude da nam Alžir pokažu u pozitivnom svjetlu. I tako ga i mi vidimo. Alžir je jedna divna zemlja i glavni grad Alžiris za mene ima interesantnu historiju punu islama, Francuza i Alžiraca. Sve se to sastavlja i vidi u gradovima kao što su Annaba, Konstantin, Oran i Alžiris. Jednostavno nam odgovara ova država. Nadam se da će slike malo više dočarati koliko smo uživali.
Trajekt nas vodi iz Orana do Almerije u Španiji. Na početku nam je bio plan da idemo iz Alžira u Maroko, ali granice su već godinama zatvorene, tako da nas je to natjeralo da idemo sjeverno. Na trajektu rade momci iz bivše Jugoslavije i niko nije vjerovao očima kad se s Fićom pomolismo u Oranu.
Španija, naravno, kao Evropa, uređena, puna historije i nažalost FićaCrew im nije interesantan kao Afrikancima. Odmah mi nedostaju Tunis i Alžir. U Almeriji se srećemo sa Lejlom, djevojkom koja će nastaviti i završiti ovo putovanje sa mnom i s Fićom.
I tako, napadamo Andaluziju s Fićom. Pantelis napušta ekipu u Malagi sa nekim velikim planovima u Kambodži, to jeste da se odmori od odmora. Momak se dosta potrudio da sve ide svojim tokom i naravno kad bi pošlo i drugim tokom bio je opušten i spreman za sva iskušenja. Thanks Pants!
Andaluzija i Maroko u trećem izdanju. Tik tak! Uskoro se vraćamo!"
