Dizajn je općenito bio pogođen, a enterijer praktičan s velikim unutrašnjim prostorom, uključujući stražnju klupu koja se mogla preklopiti ili potpuno ukloniti. Iako su svi Renaultovi automobili imali pogon na prednje točkove, R14 je bio prvi model koji je imao poprečno postavljen motor. Vanjski stil Renaulta 14 bio je svjež i ispred svog vremena, posebno u usporedbi s njegovim nasljednicima, R9 i R11.
U početku je 14 bio dostupan u L i TL razinama opreme s 1,2-litarskim motorom s jednom bregastom osovinom u glavi koji je razvijao 58 KS pri 5.500 obrtaja u minuti i 91 Nm momenta pri 3.000 obrtaja u minuti. Ta ulazna verzija je bila jako popularna. Auto je bio dug svega 4,02 metra i težak 833 kg, pa su najveća brzina od 145 km/h i ubrzanje od 0 do 100 km/h od 15,7 sekundi bili pristojni u ono vrijeme. Prosječna potrošnja goriva bila je 7,4 l na 100 km.
Kasnije su se ponudi pridružile 1,4 L verzije sa 60 KS (R14 GTL) i 70 KS (R14 TS). Ove pogonske jedinice zajednički su razvijene s Peugeotom, a u pitanju je X-tip motora, poznatiji kao "Douvrin" ili "Suitcase Engine", koji je u Renaultovoj gami koristila isključivo Četrnaestica. Specifičnost ovog motora je što su motor i mjenjač dijelili isto ulje iz kartera za podmazivanje. R14 je dijelio s nekoliko prethodnih Renaultovih modela koncept zadnjeg vješanja koji koristi dvije torzijske poluge pune širine postavljene jedna iza druge, ukljućujući veći međuosovinski razmak.
Zbog nagnutog bloka autom se ugodno upravljalo, jer je težište bilo vrlo nisko. R14 je bio stabilan auto, nije mu smetao čak ni bočni vjetar. Nije bio posebno brz, a nedostatak pete brzine je podizao broj obrtaja i stvarao buku. Vlasnici su znali reći ako ne vozite brže od 110 km/h, imate jako ugodan osjećaj u vožnji sa finim ubrzanjima i preciznim usporavanjima.
Prodaja 14-ice bila je sabotirana promašenom i pomalo traljavom reklamnom kampanjom koja ga je uspoređivala s oblikom kruške kako bi uvjerila kupce u prednosti naprednog pakiranja s puno prostora za putnike i prtljagu. Budući da je Renualt u to vrijeme muku mučio s korozijom, R14 su upoređivali s crvavom kruškom. Mana je takođe bila i pozicija indikatora temperature motora kod ručice mjenjača, odnosno van vidnog polja vozača. Motor bi se pregrijao, a da to vozač ne bi primjetio.
Opuštena pretpremijera u Pompidou Centru u Parizu također nije pomogla u osvajanju kupaca. Nije bilo uspjeha niti sa posebnom verzijom R14 "Safrane" iz 1978., specijalnim izdanjem s vrlo bogatim nivoom opreme.
Renault je 1980. Renault je pokušao poboljšati prodaju nakon što je osvježio ovaj model uključujući modifikacije na branicima i premještanjem pokazivača smjera. Iako je Renault takođe standardizirao opremljenije verzije sa boljom antikorozivnom zaštitom, prodaja je bila bolja, ali nije bila zapanjujuća. To se na kraju pokazalo nedovoljnim i proizvodnja je završila 1983. s tačno 993.193 prodanih jedinica u razdoblju od nešto manje od sedam godina. Većina ''Kruški'' završile su u Francuskoj i Španiji gdje se ovaj model i proizvodio. Zamijena je stigla u obliku konzervativnijeg limuzinskog Renaulta 9, odnosno njegove hatchback verzije R11.
