Ekonomija ispred zdravstva: Zbog koronavirusa će više ljudi bankrotirati nego što će umrijeti
Kako piše ugledni Indenpendent, trilioni dolara izbrisani su s finansijskih tržišta ove sedmice i ovo je samo početak ako vlade zemalja ne uskoče.
Ako se američki predsjednik Trump i dalje nastavi spoticati u rješavanju situacije, to bi moglo značajno utjecati na njegove šanse za ponovni izbor. Joe Biden posebno je identificirao koronavirus kao slabost za Trumpa, obećavajući drugačiji i postojaniji način vođenja zemlje.
Koronavirus je do danas u svijetu ubio više od četiri i po hiljade ljudi, ali ekonomski će osakatiti milione, posebno jer je epidemija stvorila savršenu oluju s padovima na berzi, naftnim ratom između Rusije i Saudijske Arabije i prelivanjem stvarnog rata u Siriji u novu potencijalnu migrantsku krizu.
Autor kaže kako se na koronavirus može gledati kao na trenutak kad su se niti koje spajaju globalnu ekonomiju razdvojile, startupi i rastuće tvrtke poput njegove, mogle bi na kraju platiti cijenu.
Jednako je važno kao i borba protiv virusa - ako ne i važnije - cijepiti naše ekonomije protiv nadolazeće pandemije panike. Ljudska patnja može doći u obliku bolesti i smrti. Ali može se doživjeti i da ne možete platiti račune ili da izgubite dom.
Posebno se mala preduzeća muče dok presušuju lanci snabdijevanja i ostavljaju ih bez proizvoda ili bitnih materijala. Kina je najveći svjetski izvoznik i odgovorna je za trećinu svjetske proizvodnje, pa je problem Kine svačiji problem, čak i usred trgovinskog rata između Bijele kuće i Pekinga.
Sve to još više zabrinjava, jer vlade i dalje to vide kao zdravstvenu krizu, a ne kao ekonomsku. Vrijeme je da ekonomisti preuzmu inicijativu, prije nego što se prava pandemija raširi.
Teško je pretpostaviti da Italija neće ući u recesiju (deveta najveća svjetska ekonomija sada je zatvorena). Teško je i zamisliti da to ne utječe na Evropu i njenog najvećeg trgovinskog partnera Sjedinjene Države. I nemoguće je vidjeti kako bilo šta od ovoga neće donijeti globalni pad, osim ako vlade ne uskoče brže i snažnije nego prije 12 godina tokom posljednje finansijske krize.
Autor nastavlja kako su ulozi ovoga puta veći, jer se čini da postoji koordinirani napor da se ekonomski našteti mnogim zapadnim zemljama i upozori ih na agresivne trgovinske politike koje je Trump s toliko entuzijazma usvojio.
Iako je Kina imala najveću štetu gledajući ekonomske i ljudske troškove virusa, mnogi će u Pekingu vidjeti uzročnika slabljenja američke ekonomije i odvraćanja pažnje od Trumpovih trgovinskih ratova za koje se činilo da eskaliraju bez ikakvog viđenja.
Gotovo savršeno sinhroniziran s koronavirusom, izbio je rusko-saudijski naftni rat. Kratkoročno, i Moskva i Rijad mogu priuštiti 30-postotni pad cijene nafte preko noći, ali američki posao s plinom iz škriljca ne može. Najskuplji postupak proizvodnje znači da veliki dio američkog naftnog sektora jednostavno neće postojati ako cijene nafte ostanu na historijskim minimumima, što će dovesti do zatvaranja, gubitka radnih mjesta i možda čak do recesija na državnom nivou.
Ovdje se radi o mnogo više od koronavirusa, cijena nafte ili čak globalne ekonomije. Ovdje se radi o ravnoteži moći Istoka i Zapada. Centar toga bila je posljednjih deset godina Sirija. Nakon desetljeća sukoba na terenu, čini se da je ovo suočavanje sada eskaliralo iz "proxy" rata u ekonomski sukob.
Supersile Rusija i Kina u nastajanju bile su svjedoci onoga što su mnogi smatrali američkom nebitnošću u Siriji. I oni sada pokušavaju cementirati svoju viziju uistinu višepolarnog svijeta. Umjesto da američki saveznici Saudijskoj Arabiji dopuste da vodi naftna tržišta putem kartela OPEC, Rusija i Kina žele preoblikovati globalna tržišta - i ravnoteže snaga - u svoju korist.
Kako bi preživjeli ove promjene, SAD, Velika Britanija i drugi morat će zaštititi budućnost svojih velikih i malih kompanija i tražiti mogućnosti da se okoriste novim svjetskim ekonomskim poretkom, a ne uskraćivati ga. Ignoriranje ovih promjena bit će još štetnije od bilo koje pandemije gripe.
