Može li kriza u kineskoj kompaniji dovesti do globalnog finansijskog kraha

Osnivač Evergrandea Xu Jiayin, 2017. godine proglašen je najbogatijim kineskim poduzetnikom s neto vrijednošću od 36 milijardi eura.

U međuvremenu, Jiayin je na listi pao s obzirom da su rast zabilježili milijarderi iz svijeta tehnologije kao što je vlasnik Alibabe Jack Ma i vlasnik Tencenta Ma Huateng.

"Imperijalno vlasništvo Evergrande kompanije u međuvremenu se proširilo i na proizvodnju električnih vozila, tematskih parkova, zdravstvenih ustanova i brojne druge projekte", ističe Euronews.

Dugovi kompanije

Vlasnik kompanije Xu Jiayin izgradio je Evergrande na posuđenom novcu. Do sada, kompanija je prijavila 263 milijarde eura nepodmirenih dugova vlasnicima obveznica, bankama, građevinskim izvođačima i drugim povjeriocima.

"Od tog duga, 31,6 miljardi eura dospjelo je na naplatu u toku godine dana. Početkom 2021. godine, Evergrande je prognozirao da će ukupni godišnji obim transakcija premašiti 310 milijardi dolara. Kompanija je izvijestila javnost o dobiti od 1,4 milijarde dolara u prvih šest mjeseci, ali su naveli da prodaja slabi jer vijesti o krizi kompanija dolaze i do potencijalnih kupaca", navodi se.

Strahovi da kompanija neće moći servisirati svoje ogromne dugove utjecali su i na cijenu njenih dionica. Dionice Evergrandea kojima se trguje u Hong Kongu pale su 85 posto od početka 2021. godine.

Zašto se o krizi priča sada?

Iako kriza evidentno traje već duži period, kompaniji Evergrande na ruku ne idu ni nova ograničenja vezana za zaduživanje na račun imovine što je princip kojim Komunistička partija Kine nastoji smanjiti dug.

"Ekonomisti upozoravaju da je rastući dug prijetnja Kini već više od jedne decenije. Vladajuća stranka postavila je smanjenje takvih finansijskih rizika kao prioritet od 2018. godine. No, ukupno zaduživanje preduzeća, države i domaćinstava poraslo je na gotovo 300 posto ekonomske proizvodnje u odnosu na 2018. kada je dug iznosio 270 posto. To je neuobičajeno visoko za zemlju sa osrednjim prihodima", ističu.

Izvještaji u medijima također pokazuju kako se Evergrande zaduživao gdje god je mogao. Također, vremenom su zahtijevali od zaposlenih u građevinskim preduzećima da otkupe njihov dug.

"Tokom 2017. godine, kineska CITIC banka u državnom vlasništvu pristala je posuditi 5,2 milijarde eura za projekt Evergrande tek nakon što su se njeni rukovodioci složili da ulože najmanje 395.000 eura", navode kineski mediji.

Šta je s ostalim kompanijama?

Za razliku od Evergrandea, drugi veliki konglomerati za sada nisu prijavili slične probleme. Međutim, stotine manjih građevinskih kompanija prestalo je s radom otkad su regulatori 2017. počeli pooštravati kontrolu nad taktikama prikupljanja finansijskih sredstava za prodaju stanova.

Kako navode stručnjaci, kineska stambena politika predstavlja mali rizik za finansijski sistem jer se većina stanova plaća gotovinom, a ne kreditima. To čini val neplaćanja poput onih u SAD-u 2008. godine malo vjerovatnim i banke ovakvom krizom mogu lakše upravljati.

"S obzirom da situaciju, Kina bi se mogla suočiti s valom neplaćanja, ali Peking ima resurse da spriječi potpunu kreditnu krizu. Uprkos svim manama sistema, ovo je prednost sistema koji imaju strogo kontrolisan finansijski sistem u odnosu na one države koje njeguju slobodno tržište", navodi Euronews.

Za razliku od finansijske krize koju je 2008. godine pokrenuo kolaps Lehmana, većinu duga Evergrande (18 milijardi dolara neotplaćenih deviznih obveznica op.a.) drže kineske banke i druge državne institucije.

"Za razliku od Lehmana čija je imovina bila finansijski instrument, Evergrande posjeduje 184 milijarde eura vrijedno zemljište i djelomično završene projekte s relativno stabilnim cijenama. U malo vjerovatnom slučaju potpunog neispunjavanja obaveza, kineski bankarski sistem ima godišnju dobit od 1,9 milijardi juana i rezerve od 5,4 milijarde juana što bi lako moglo apsorbirati gubitke", navode Larry Hu i Xinyu Ji iz Macquarie grupe.