Stručno objašnjenje obveznica: Šta treba znati o potencijalno značajnom izvoru prihoda
Pojedini ekonomisti smatraju da je bh. tržište kapitala skoro pa zamrlo. No, nedavna odluka jedne od najvećih domaćih kompanija je značajan doprinos tržištu kapitala. Tom odlukom se većem broju stanovnika omogućava učešće na tržištu kapitala.
Obveznice mogu biti jedan od izvora prihoda, a obveznice su za većinu stanovnika Bosne i Hercegovine nepoznanica. Jedan od značajnih razloga zašto su nepoznanica jeste finansijska nepismenost. S obzirom na finansijsku nepismenost, kao i na sam značaj obveznica kao takvih, direktor banjalučke kompanije Advantis Broker Branko Kecman je u razgovoru za Klix.ba objasnio šta su zapravo obveznice.
Šta su obveznice
Obveznice i dionice se često poistovjećuju, ali to su dvije različite stvari. Kecman je obrazložio koja je razlika između njih.
"Dionice su vlasnički vrijednosni papiri koje nose glasačka prava na skupštini dioničara i pravo na dividendu (dio dobiti koju kompanija isplaćuje vlasnicima dionica). Dionice ne osiguravaju redovan mjesečni ili godišnji priliv sredstava jer dividenda ovisi o poslovanju kompanije. Za razliku od dionica, obveznice svojim vlasnicima osiguravaju redovan mjesečni, kvartalni, polugodišnji ili godišnji priliv sredstava u skladu s anuitetnim planom", naveo je.
Zatim je detaljnije obrazložio šta su obveznice.
"Obveznice su dužnički vrijednosni papiri kod kojih emitent (kompanija, općina/grad, država), koji ih izdaje, zadužuje se i preuzima obavezu vraćanja duga vlasnicima obveznica u tačno definisanom iznosu i dinamici, shodno usvojenom i objavljenom anuitetnom planu", istakao je Kecman.
Ukazao je na to kako vlasnici obveznica ostvaruju prihode i šta emisija obveznica znači za one koji ih emituju.
"Primjera radi, kompanija emituje obveznice u vrijednosti od tri miliona KM, pojedinačne nominalne vrijednosti od 100 KM uz obavezu povrata sredstava u 36 jednakih mjesečnih anuiteta uz kamatnu stopu od 7,5 posto. Investitori su ulaganjem kroz upis obveznica u primarnoj trgovini (kada kompanija emituje obveznice) stekli pravo na povrat uloženih sredstava u skladu s anuitetnim planom te očekuju rast svog kapitala kroz kamatu koja se obračunava po anuitetnom planu, a kompanija je preuzela obavezu da vrati primljena sredstva uvećana za kamatu te je dobila sredstva za svoj razvoj", naveo je.
S aspekta kompanije je zaduživanje putem obveznica, kako je napomenuo, slično uzimanju kredita od banke.
"S tim da je zaduživanje putem emisije obveznica puno transparentnije, što kompaniji, koja to prepozna, može biti ogroman podsticaj za daljni razvoj jer stvara osnove da može da se zaduži pod povoljnijim uslovima i u većim iznosima nego što može dobiti kredit kod banke", dodaje.
Emisija dionica nakon emisije obveznica
Kecman je kao prirodnim razvojem velikih kompanija na razvijenim tržištima istakao prvo da emituju obveznice, a da poslije toga ponude dionice, što je poznato kao inicijalna javna ponuda (IPO).
Razlog zašto se prvo emituju obveznice, pa dionice, jeste što se emitovanjem obveznica osiguravaju novčana sredstva kojima se, kako je podsjetio, povećava vrijednost, pokazuje i dokazuje iskrenost i posvećenost kompanije razvoju te pridobija povjerenje investicione javnosti. Ovakav put razvoja je dobrim dijelom i stvar povjerenja.
"Investitori su već dobro upoznati s poslovanjem kompanije jer kompanija redovno izvještava o svom poslovanju te je investitorima lakše da se odluče za investiciju u dionice, za koje sam rekao da ne donose sigurne prilive, ali najčešće nose više prihoda, kako kroz rast cijena dionica, tako i kroz isplatu dividende ako kompanija ima usvojenu dividendnu politiku. Kompanija emisijom dionica dobija od investitora novčana sredstva koja ne mora vraćati, što je slučaj s obveznicama, a što omogućuje snažnije investiranje u sopstveni razvoj", dodaje.
Kao najbolji primjer za prethodno navedeno je istakao Atlantic Grupu za koju je konstatirao da je napravila najveću inicijalnu ponudu u regiji, listiranjem na Zagrebačkoj berzi (ZSE), što joj je omogućilo da se snažno razvija i osvaja nova tržišta, a investitori su dobili kvalitetnu investiciju.
Kamata i cijena obveznica
Kecman je napomenuo i na to vlasnik obveznica (investitor) može na berzi u sekundarnoj trgovini prodati obveznicu, bez obzira na to koliko još anuiteta treba da naplati. U sekundarnoj trgovini, preprodaji obveznica, izdvojio je pitanje kamate.
"Bitno je naglasiti da vlasnik obveznica, kada proda obveznice, ne gubi kamatu koju je ostvario do trenutka prodaje, što je slučaj kada investira u oročenu štednju u bankama na, primjera radi, 36 mjeseci i želi da razoroči sredstva nakon 18 mjeseci. Naime, banka će vjerovatno obračunati puno nižu kamatu od one koja je ugovorena za čitav 36-mjesečni period", ukazao je.
Primjera radi, kako je objasnio, ako sada u banci oročite sredstva na 36 mjeseci, možete ugovoriti kamatu od 3,5 posto godišnje te ako nakon 18 mjeseci želite da razoročite sredstva, trebali biste da ostvarite 5,25 posto (3,5 posto za prvu godinu i 1,75 posto za pola godine). No, banka će vam najčešće isplatiti između dva i tri posto, a česta je situacija da banka uopće ne isplati kamatu.
S druge strane, u sekundarnoj trgovini obveznicama, investitor može prodati obveznicu, kako je Kecman ponovio, po istoj vrijednosti po kojoj je kupio obveznicu te ostvariti kamatu za bukvalno sve dane držanja obveznice (period tokom kojeg je bio vlasnik obveznice).
Ukazao je da se cijena obveznica izražava u procentualnom iznosu od nominalne vrijednosti, objasnivši šta to znači.
"Ako je cijena obveznice na berzi 100 posto i nominalna vrijednost obveznice 100 KM, znači da je investitor platio obveznicu 100 KM. Osim nominalne vrijednosti, kupac obveznice plaća i kamatu po svakoj obveznici koja se obračunava od zadnje isplate anuiteta do dana kupovine. Primjera radi, ako je kamata 7,5 posto, anuitet je mjesečni i isplaćuje se desetog dana u mjesecu, a investitor kupi obveznice 20. dana u mjesecu po cijeni od 100 posto nominalne vrijednosti, plaća i kamatu za deset dana od isplate zadnjeg kupona, koja se obračunava na način (10/365 puta), odnosno 0,0205 posto za svaki dan", naglasio je.
Kada je u pitanju kamata po kojoj se emituju obveznice, sagovornik portal Klix.ba je podsjetio da njen iznos ovisi o riziku koji nosi sam emitent (kompanija, općina/grad, država) i općih uslova na tržištu.
"Kamatne stope su niže tokom perioda niže inflacije jer investitori nemaju strah od smanjenja vrijednosti svoje imovine dok je tokom više inflacije uobičajeno da kamatne stope budu više. Teoretski, državne obveznice bi trebale imati najnižu kamatu, pa onda općinske/gradske, a na kraju korporativne obveznice. Međutim, to nije uvijek tako. Naime, obveznice koje je emitovao Apple imaju kamatnu stopu od dva posto dok obveznice Sjedinjenih Američkih Država imaju kamatu od pet posto", ukazao je.
Kamatna stopa na obveznice može biti fiksna ili varijabilna (promjenjiva), s tim je na bh. tržištu, kako je naveo, skoro pa isključivo fiksna kamata.
Poreski tretman kamate i kapitalnog dobitka
Prihod koji se ostvaruje od kupovine obveznica je najčešće isključivo od ostvarene kamate. U slučaju rasta cijena obveznica, pri njihovoj prodaji se ostvaruje i kapitalni dobitak. Kecmana smo pitali da li se u Bosni i Hercegovini oporezuju prihodi ostvareni investiranjem u obveznice.
"U Federaciji Bosne i Hercegovine još uvijek nisu oporezovani prihodi od investiranja dok porez od investiranja u Republici Srpskoj za fizička lica iznosi 13 posto, s tim da je prihod od entitetskih obveznica oslobođen plaćanja poreza. Za pravna lica prihod od kamate ili kapitalna dobit predstavlja prihod od ulaganja i ulazi u poreski bilans te kompanija plaća deset posto poreza na godišnju dobit", odgovorio je.
Ko može biti investitor
Naveo je da obveznice može kupiti bilo koje fizičko ili pravno lice. Iz svog iskustva tvrdi da u Bosni i Hercegovini uopće ne nedostaje onih koji kupuju obveznice.
"Mi u Advantis Brokeru imamo dosta klijenata koji redovno mjesečno usmjeravaju između 100 i 500 KM od plate, investirajući u obveznice, te na taj način grade svoju izvjesniju budućnost jer ostvaruju znatno veće prihode od štednje u bankama. Imamo klijente koji imaju nešto veći iznos sredstava, između 5.000 i 50.000 KM, te jednokratno ulože u obveznice, kao i bogatije klijente koji ulažu više od 50.000 KM, pa sve do milion KM", ispričao je.
Naglasio je da svi reinvestiraju sve prilive i zaradu i time ostvaruju kamatu na kamatu ili složeni kamatni račun za koji je Kecman podsjetio da se njegova moć vidi nakon nekoliko godina.
"Sam Einstein je rekao da je složeni kamatni račun osmo svjetsko čudo i onaj ko ga razumije zarađuje, a onaj ko ne razumije plaća i gubi", dodaje.
Rizici po kompanije i investitore
U nastavku je izdvojio neke od rizika po one koji emituju, kao i po one koji kupuju obveznice. Prvo se osvrnuo na rizike po one koji emituju obveznice.
"Najveći rizik za kompaniju koja emituje obveznice jeste da ne prikupiti dovoljno zainteresiranih investitora te u slučaju neuspješne emisije, može ugroziti svoj ugled u javnosti. Ovaj rizik se svodi na minimum ako kompanija angažuje profesionalne savjetnike, brokerske kuće koje mogu procijeniti zainteresiranost investitora generalno za ulaganje u obveznice konkretne kompanije, kao i konkretnijih uslova, kamate, učestalosti plaćanja anuiteta, obezbjeđenja, roka trajanja obveznica", naveo je.
Ako je emisija uspjela i kompanija dobila željeni iznos novčanih sredstava, prema njegovim riječima, treba biti spremna da poštuje svoju obavezu plaćanja, bez bilo kakvog kašnjenja.
"Bilo kakvo kašnjenje, čak i jedan dan, šalje negativan signal investitorima, da kompanija ne brine o svojim preuzetim obavezama te je za očekivati da će investitori smanjiti želju za ponovnim investiranjem ili će zahtijevati višu kamatu kojom treba da se amortizira rizik takvog emitenta", dodaje.
Kecman se potom osvrnuo na rizike po one koji kupuju obveznice.
"Rizik za investitore se prvenstveno odnosi na kašnjenje i eventualno neplaćanje obaveza po anuitetima od strane emitenta obveznica. Rizik postoji i u slučaju da ne postoji potražnja za obveznicama na berzi te da kupac ne može prodati obveznice ako želi da usmjeri sredstva u druge investicije, odnosno da mora da proda obveznice po nižoj vrijednosti od one po kojoj je kupio obveznice", ukazao je.
Za sve spomenute rizike je bitno, kako je savjetovao, sagledati poslovanje same kompanije, kao i osiguranje koje investitori dobijaju kupovinom obveznica. Imao je još jedan savjet za potencijalne kupce obveznica.
"Ako investitori ne žele da troše vrijeme na analize ili nemaju dovoljno znanja, mogu s brokerskim kućama sklopiti ugovore o portfolio menadžmentu, čime ovlašćuju brokersku kuću, koja ima dozvolu za takvu vrstu usluge, da u njihovo ime i za njihov račun donosi investicione odluke. Portfolio menadžer redovno mjesečno izvještava klijenta o svim transakcijama koje je realizirao za klijenta", naglasio je.
Osiguranje mjenicom
Banjalučka berza (BLSE) dugo ima sistem osiguranja mjenicom koji se pokazao kao veoma učinkovitim. Kecman je objasnio kako taj sistem funkcionira.
"Centralni registar vrijednosnih papira, koji je po zakonu i određen kao institucija koja vodi i registrira vlasništvo nad vrijednosnim papirima, ima ulogu platnog agenta na način da kompanija mora da deponuje mjenice za svaki anuitet te tako kompanija iz primjera mora da deponuje 36 mjenica. Emitent je dužan da, u skladu s ugovorom s Registrom, redovno, bez kašnjenja, uplaćuje sredstva na specijalni račun Registra koji prebacuje sredstva vlasnicima obveznica", naglasio je.
Ako kompanija zakasni s plaćanjem, Registar je, kako je naveo, obavezan da aktivira mjenicu, naplati anuitet i na svojoj internetskoj stranici objavi ovu informaciju da bi investitori bili informirani o tome.
"Od kako je na Banjalučkoj berzi uvedena ovakva praksa osiguranja, sve je veći broj investitora, a samim tim i veći broj kompanija može da prikupi sredstva. Trenutno su najaktivnija mikrokreditna društva", dodaje.
Nada se da će Komisija za vrijednosne papire FBiH veoma brzo uvesti ovakvu praksu te da će sve više kompanija emitovati obveznice i na Sarajevskoj berzi.
O odluci kompanije ASA Finance
Smatra da za je bh. tržište kapitala sjajna vijest odluka kompanije ASA Finance da emituje obveznice u vrijednosti od 30 miliona KM. Podsjetio da time jedna od najvećih domaćih poslovnih grupacija prikuplja kapital na lokalnom tržištu.
"Iskreno vjerujem da će cjelokupna ASA Grupacija nastaviti prikupljanje kapitala putem emisija obveznica, a nešto kasnije i putem emisije dionica, što će biti veliki podsticaj i za druge lokalne kompanije da se odluče na ovakav korak", ocijenio je.
ASA Finance je najveći dioničar ASA Banke i ASA Osiguranja.
