U industriji parfema se vodi tihi rat o kojem se ne želi govoriti: Problem koji propituje i cijene

Na internetskoj stranici Noted Aromasa je objavljeno da njihovi mirisi mirišu "baš kao i dizajnerski brendovi" te da su "skoro tačne kopije bez visokih cijena".

S druge strane, modni brendovi poput Zare, Marks & Spencera, H&M-a, proizvode jeftine parfeme za koje potrošači navode da su zapravo dupe, kopije skupocjenih parfema. Neimenovani insajderi Sky Newsa iz industrije dupe parfema tvrde da nije slučajno to što dupe parfemi mirišu poput brendiranih parfema.

Zara, Marks & Spencer, H&M odbili su komentirati ovo pitanje.

U samo jedan posto cijene parfema je stvarni miris

Jasno je zašto se potrošači okreću dupe parfemima. Originalni brendirani parfemi koštaju u trocifrenom iznosu. Suosnivač i izvršni direktor internetske trgovine dupe parfema Dupeshop Amir Awan je napomenuo da mnogi kupuju dupe parfeme zbog rasta životnih troškova. Na njegovoj internetskoj trgovini je registrirano više od milion korisnika.

Međutim, nameće se pitanje opravdanosti cijene i samih originalnih brendiranih parfema. Naime, samo jedan posto od ukupne cijene parfema odnosi se na sami miris. Ostatak cijene odnosi se na tečnost ili "sok" parfema. Brendovi mnogo troše na marketing, reklamne kampanje koje vode slavne osobe, kao i na skupe bočice. Osim toga, parfemi imaju visoke marže. Tako da se kupovinom brendiranog parfema djelimično plaća i sam status brenda.

I ovo objašnjava zašto dupe parfemi imaju sličan miris kao i brendirani parfemi, ali po mnogo nižoj cijeni.

Zviždač iz industrije parfema Cristophe Laudamiel je u otvorenom pismu naveo da brendovi od kuća mirisa nabavljaju mirise što je jeftinije moguće, a kako bi ih nasuli u blještave bočice i prodali ih po što višoj cijeni.

Biofizičar i kritičar parfemske industrije Luca Turin je ukazao da se cijene parfemskih formula godinama snižavaju, osim kada je riječ o prirodnim sastojcima. Shodno tome, smatra da su malo opravdane visoke cijene mnogih brendiranih parfema.

Kako se proizvode parfemi

Dupe parfemi su vrlo sporno pitanje u industriji parfema. Bloger koji piše o parfemima Dariush Alavi smatra da su dupe parfemi potpuno neetični. Kako je kazao, ne brani visoke cijene brendiranih parfema, ali kada se oni kupuju, kupuju se godine parfemskog iskustva, kreativno razmišljanje i ideje.

Beckielou Brown, parfimerka i suosnivačica brenda potpuno prirodnih mirisa Altra, napomenula je da proces izrade jedinstvenog mirisa može trajati između šest i 12 mjeseci. Parfimeri treba da znaju, kako je izjavila Brown, stotine različitih sastojaka i šta rade, a da su za vještinu stvaranja kvalitetnog mirisa potrebne godine prakse i eksperimentiranja.

Kao i Alavi, tvrdi da je stvaranje mirisa oblik umjetničkog izražavanja. Proces proizvodnje mirisa podrazumijeva i inspiraciju, npr. u mjestu, vremenu, osobi ili osjećaju. Podsjetila je da su tvorci mirisa zaštićeni zakonom o autorskim pravima, kao i mnogi drugi u kreativnim industrijama.

Međutim, zaštićeni je sam vizuelni identitet tvoraca mirisa, ali ne i sami mirisi. Otuda i prilika za proizvođače dupe parfema. Brown je istakla da proizvođači dupe parfema jednostavno profitiraju od investicija drugih ljudi, bez potrebe da rade bilo kakav posao.

"Nezavisni parfimeri prolaze kroz proces koji je ličan, umjetnički i dubinski. Ako je to samo kopirano kroz obrnuti inženjering mirisa, onda je to zaobilaženje cijelog procesa", konstatirala je.

Kako proizvođači dupe parfema kopiraju mirise

Svakom parfimeru je dovoljno da pomiriše miris kako bi ga mogao kopirati. U kopiranju se koriste tehnologijom koja se zove plinska hromatografija. Riječ je o tehnologiji koja se u ovom slučaju koristi za identifikaciju jedinjenja aroma i uzorka parfema, ali se može koristiti i za otkrivanje zabranjenih supstanci u uzorcima urina sportista te za otkrivanje goriva koja su korištena za namjerno uzrokovanje požara.

Parfimeri su itekako svjesni toga, pa sada nastoje da svoje kompozicije još više sakriju. Alavi je ukazao da brendovi traže od parfimera da osmisle vrlo skupu formulu parfema, koju je teško kopirati i za koju je teško pronaći zamjenu.

Osim toga, nastoje "prevariti" plinski hromotograf, i to stavljanjem određenih supstanci koje hromotograf ne može identificirati, a koje se ne mogu namirisati u gotovom proizvodu. No, Alavi je ukazao da proizvođači dupe mirisa uspijevaju zaobići ove prepreke.

"Svi kopiraju jedni druge"

Dok se brendovi bore protiv proizvođača dupe parfema, oni kopiraju jedni druge. Osim toga, mnogi brendovi ne kreiraju niti posjeduju mirise koji se nalaze u njihovim parfemima.

"Uzmimo za primjer kompaniju Dolce and Gabbana. Ako radite u ovoj kompaniji, onda ne pravite svoje parfeme", naglasio je Alavi.

Dolce and Gabbana također ne posjeduje ni formulu mirisa. Zapravo, većinu tih mirisa posjeduju kuće za proizvodnju mirisa Givaudan, Firmenich i International Flavors & Fragrances (IFF). Malo je vjerovatno da niste čuli za spomenute kompanije, osim ako ne radite u industriji parfema. Na internetskim stranicama spomenutih kompanija je vrlo malo informacija, a za ove kompanije rade neki od najboljih parfimera na svijetu.

Skoro svi brendovi traže usluge od navedenih kuća za proizvodnju mirisa, tj. parfema. I kuće za proizvodnju mirisa koriste plinski hromotograf kako bi utvrdile šta proizvodi konkurencija.

U ovoj industriji priželjkuju mjere kojima će se onemogućiti proizvodnja dupe parfema, piše Sky News.