Vraća li se Evropa na stare postavke: Kako su zemlje Sredozemlja od ismijavanja postali krojači sudbine
Danas ekonomije ovih država služe kao primjeri za ostatak kontinenta.
Španija je bila najuspješnija bogata nacija u svijetu 2024. godine, ocijenio je The Economist. Grčka se potkraj iste godine zaduživala jednako jeftino kao i Francuska. Strane delegacije sada muče političku klasu u Ateni tražeći naznake o tome kako provesti bolnu, plodonosnu reformu. Portugal raste brže od Njemačke još od prije pandemije, piše Janan Ganesh za Financial Times.
"Ekonomski brojevi će se mijenjati gore-dolje. Ono što se neće promijeniti, osjećam, je postupno kretanje političke moći na jugu na kontinentu. Jedina evropska šefica vlade na inauguraciji Donalda Trumpa bila je Giorgia Meloni. Tu je nešto više od oportunizma jedne žene ili činjenice da Britaniju, Francusku i Njemačku trenutno vode ranjene životinje. Nakon Brexita, prirodno se otvorio prostor za još jednu veliku naciju da se potvrdi u EU. Od očitih kandidata: Poljske, Španije i Italije, dvije su mediteranske zemlje", piše FT.
Dalje se ističe da je čak i najveći problem s kojim se suočava južna Evropa, njena izloženost neregularnim migracijama preko mora, svojevrsna poluga. Ostatak kontinenta morat će potaknuti zemlje poput Italije da ne talasaju dolaske prema sjeveru. (EU ima sličan dogovor s Turskom.) Južna granica kontinenta sada ima stratešku vrijednost koju je bilo teško zamisliti pri osnutku EU-a. S obzirom na odnosne stope nataliteta u Africi i Evropi, povremeni haos u Sahelu, on će rasti, a ne jenjavati.
"Čak ni to ne dopire do korijena sve većeg utjecaja Mediterana. Na kontinentu koji stari i slabo raste, trik je iskoristiti dinamičnije dijelove svijeta. Stoga je važno s kojim zemljama su povijesno i jezično povezane. Madrid sada parira Miamiju kao drugi dom za kapital i talente iz španskog govornog područja Latinske Amerike. Vidjet ćemo hoće li Lisabon imati razmjera da djeluje kao sličan kanal za Brazilce, ali osnovna luzofonska poveznica je tu", navodi se.
Autor teksta navodi dalje da sjeverna Evropska unija historijskom slučajnošću sve manje liče na nadolazeći svijet. Na horizontu nema vele sile koja govori francuski, nizozemski ili njemački, a španski je postao čak jezik koji se najviše uči na A razini u Britaniji.
"Kada je Marko Polo otišao u Kinu, tumačio ju je kao dva svijeta, takva je bila razlika između sjevera ("Cathay") i juga ("Manji"). U Indiji se jezici koji se govore, zarađeni prihodi i dani glasovi duboko mijenjaju kako se široka nizina Ganga sužava prema jugu. Amerikanci su vodili građanski rat duž manje-više geografske širine. Svako veliko naseljeno područje sklono je rascjepu sjever-jug (mislite na Nigeriju), koji je često ukorijenjen u teškim faktorima kao što su prosječna temperatura i osnovni usjev. Evropa je mala. Kako je gotovo cijeli kontinent bogat, većinom kršćanski i zbijen, tvrdim da je to, prema svjetskim standardima, jedna država", ističe autor.
Smatra da je pored ovoga snisohodljivost koja je postojala na sjeveru postala još jača ljutnja.
"Britanske elite strahuju da će zemlja 'postati Italija', kao da gora sudbina ne može zadesiti narod. Pa, sveobuhvatne teorije o jugu koji se ne može reformirati, lijepom mjestu za vikend seosku kuću i ništa drugo, sada izgledaju neobično. I dok ekonomski dobici od 2010. mogu biti pretjerani, strateški trendovi koji osnažuju Mediteran mogu proći bez prethodne najave. Budućnost kontinenta bit će u velikoj mjeri odlučena južno od 45. paralele, kao što je to bila njegova duboka prošlost. Koga ti nazivaš periferijom?", zaključuje se u tekstu Financial Timesa.
