biznis
20

Mlin na Fojničkoj rijeci star 300 godina nije od interesa za državu, a svi ga žele kupiti

Piše: M. N.
Foto: D. S./Klix.ba
Mirjana Barbić (Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Na području oko Fojničke rijeke u 16. stoljeću je bilo mnogo mlinova. Prema zapisima, poslije 1909. godine bilo ih je 27, od kojih su ostala samo dva. Jedan od njih je star više od 300 godina i s koljena na koljeno se prenosio u porodici Barbić.

Mlin se nalazi u Šćitovu Polju, na desnoj obali rijeke Fojnice, i o njemu postoje zapisi iz 1909. godine gdje se tadašnji vlasnik Marko Barbić obraćao Zemaljskoj vladi u Sarajevu da mu odobri donaciju za obnovu mlina Pocrnje. Podataka o tome da li je donacija odobrena nema.

"Mlin je radio i prenosio se s koljena na koljeno. Dok su stare vodenice prestale raditi, zbog starosti i neulaganja ili zbog rijeke koja ih je odnijela, Barbići su svoj mlin uspjeli sačuvati tokom dva svjetska rata. Radio je sve do 1992. godine. Njime je upravljao pokojni svekar i mljeli su sva žita koja ovdje uspijevaju", rekla nam je Mirjana Barbić, supruga pokojnog Mirka koji je naslijedio mlin od svog oca.

Žito za sva naselja

Taj mlin je bio važan u ekonomskom i sociološkom pogledu, kako za vlasnike Barbiće, tako i za cijeli fojnički kraj, jer se žito mljelo za cijeli taj prostor. Mato Barbić, Markov otac, bio je poznati mlinar, te seoski ljekar za vađenje zuba i lomove. Posebno je bio nadaren za rezbarenje drveta i pravio je namještaj. Svoj život posvetio je mlinu. Kada je umirao rekao je sinu Mati da kada ostari mlin ostavi svom sinu Mirku.

"Svekar je ispoštovao tu želju i kako se prenosio s koljena na koljeno zainteresovala sam se za to. Pošto ja ne radim, otkaz sam dobila 1993. godine u Unioninvestu, a Mirko je poginuo u ratu kao ljekar i branitelj u Armiji RBiH, odlučila sam da sačuvam tu tradiciju. Ali sa 326 KM penzije, koliko sam naslijedila od muža, nisam mogla mnogo", kaže Mirjana plačući.

Spaljene kuće

Na mjestu oko mlina bilo je pet kuća u kojima je živjelo 24 djece. Kuće su tokom proteklog rata spaljene, a u jednoj od njih ubijeni su strina i njena kćerka. Mirjana kaže da taj zločin nikada nije istražen, a kuće se nisu nikada obnovile. Donacija je bilo, ali ne i za te kuće. U ratu je izgubila i djevera.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma pomoglo joj je 2011. godine i doniralo 4.300 KM uz pomoć kojih je obnovila krov i unutrašnjost kuće u kojoj se nalazi mlin. Sve je napravljeno onako kako je izgledalo prvobitno. Pored prostorije u kojoj se nalaze dijelovi mlina i ima i mala sobica u kojoj je boravio mlinar. Mirjana kaže da bi mlinar tu spavao dok bi se mljelo žito, te da bi ga zvuk udaranja kamena od kamen probudio. To bi bio znak da se žito izmljelo ili da je zapeo neki dio.

"Bilo je teško jer je sve bilo devastirano. Građa oko mlina je stara više od 300 godina. Kada sam dobila donaciju angažovala sam majstora Huseina Juhića iz Busovače koji je znao raditi s tim kamenom. Sada je teško naći nekoga jer je Huso umro prije tri godine i ne možete naći ljude koji to rade. Cilj mi je da u potpunosti sredim krov", kazala je.

Mlin u blizini rudnika zlata

Problem je taj, ističe Mirjana, što joj je za potpunu obnovu potrebno 15.000 KM, a kada je aplicirala za neku donaciju dobila je dosta manji iznos s kojim uradi manji dio posla, a kada rijeka nadođe to odnese i ponovo mora krenuti iz početka.

"Planirala sam napraviti i ribnjak jer imam dva djevera koji su također demobilisani i nemaju posla, pa da se tako zaposle. Ovo je predivno mjesto, duž cijelog imanja zasadila sam 160 stabala autohtone jabuke i kruške i 40 komada oraha. Sadimo i fojnički krompir, te se bavim pčelarstvom", rekla je ova vrijedna žena koja je pored svega članica ekološkog udruženja i sudija na šahovskim turnirima.

Ističe da bi najsretnija bila kada bi neko došao iz Federalnog ministarstva da vidi sve to i pomogne jer su oni jedini hrvatski povratnici u tom mjestu. Trenutno živi u majčinoj kući na Gromljaku jer u kući gdje je mlin nema vode ni kupatila, te je tu samo ljeti. Mlin će naslijediti njena djeca kojima je rekla da ga ne smiju prodavati, osim u slučaju da im treba za liječenje. A ponuda je bilo i to mnogo.

"Dolazili su mnogi kada su čuli da je tu mlin. Atraktivno je mjesto jer se nalazi uz cestu, a buka se ne čuje. Tu je voda i mlin, a sa druge strane je brdo i srebrena žica prolazi od ove kuće do brda gdje se nalazi i Rudnik zlata Bakovići. Ali nema novca kojim mogu platiti ovo", kazala je Mirjana.

Brojne pljačke

Kada je obnavljala mlin pljačkali su je 31 put, a 26 puta je policija vršila uviđaj. Mirjana kaže da bi sve odnijeli, a ostavljali su svinjsku mast kako bi ona posumnjala na komšije muslimane.

"Znala sam da oni nisu, jer smo u dobrim odnosima i pomažemo jedni druge. Kada policija nije uspjela naći ko je, platila sam ljudima da motre i jednu noć su me nazvali. Muškarac je bio na tavanu i kada me je vidio bacio je staru gumu na mene da bi pobjegao. Tada smo ponovo sve prijavili policiji i više nije bilo pljački, ali sam u stalnom strahu. Odnio je mnoge stare stvari koje na tržištu nemaju vrijednost, a meni su bile izuzetno vrijedne jer se više ne proizvode", kaže Mirjana.

Ističe da uprkos brojnim pokušajima pojedinih osoba da je prestraše i otjeraju neće odustati od namjere da obnovi mlin i sačuva tradiciju Barbića, ali i tog dijela BiH.