Pilav-Velić: Oporavak će trajati godinama, problem je što mjere donose političari, a ne ekonomisti

Činjenica je da brzina ekonomskog oporavka u velikoj mjeri ovisi i o stanju u zdravstvenom sistemu, a posebno kada je riječ o procesu vakcinacije i njegovoj efikasnosti. Naime, većina istraživanja pokazuje da je u pojedinim zemljama, posebno u SAD-a i Kini doslo do rasta BDP-a još u novembru prošle godine pojavom prve vakcine. To je vratilo ekonomski optimizam doprinoseći rastu ekonomske aktivnosti, ali i jačanju povjerenja investitora. Nažalost mi nismo započeli proces vakcinacije, nemamo nikakvu strategiju u vezi toga, već imamo višemjesečnu trakavicu oko izbora veletrgovca i nabavke prvih doza vakcine. Sve to nam ne daje prostor za pretjerani optimizam. Naime, bez kolektivne imunizacije mjere kriznih štabova postaju sve restriktivnije što u konačnici rezultira smanjenjem ekonomske aktivnosti i broja zaposlenih.

Novi lockdowni se najavljuju, a nekih novih korona-zakona nema. Šta bi vlast mogla ili morala uraditi?

Ono što bi vlasti svih nivoa trebali uraditi jeste uvesti adekvatne mjere direktne pomoći privrednim subjektima, relaksirati fiskalne i parafiskalne namete, restruktuirati zaduženja posebno malih privrednih subjekata. Posebno se treba fokusirati na podršku domaćim proizvođačima, sačuvati što veći broj radnih mjesta kroz adekvatne programe podrške i subvencioniranja domaćih kompanija, zatim programe podrške malim preduzetnicima i mikrobiznisima pogotovo za one koji su ostali bez posla. U tom kontekstu turizam i ugostiteljstvo bilježe najveće gubitke.

Nadalje, neophodno je strateške prioritete usmjeriti na zdrave sektore i jačati ih. Pri tome mislim na IT i namjensku industriju jer tu postoji najveći potencijal, ali ne zaboraviti ni domaću farmaceutsku industriju jer za očekivati je da će budućnost obilježiti različite vrste bioloških i zdravstvenih kriza koje neminovno prati i ekonomska kriza.

Da li naša ekonomska struka može dati svoj obol borbi poslovnog sektora protiv korona-krize i kako?

Naravno da mogu. Znate, većina mjera i programa podrške privredi nije utemeljna na mjerljivim pokazateljima i pouzdanim statističkim podacima. Uglavnom se predložene mjere baziraju na subjektivnim procjenama donosioca odluka i politika i to nužno treba mijenjati. Ekonomisti i struka tu mogu dati nemjerljiv doprinos. Do sličnih zaključaka je došla i Svjetska banka koja je u 2020. godini istrazujući ekonomske posljedice pandemije uočila da mjere koje su uveli bh. entiteti kad je riječ o zaštiti kompanija i domaćinstava, subvencioniranje minimalne plaće i doprinosa za socijalno osiguranje u firmama pogođenim korona-krizom nije dalo očekivane rezultate.

Naime, mjere su donekle ublažile utjecaj početnog šoka; međutim, obzirom da se ne prikupljaju podaci o kretanju prihoda i potrošnje, sveukupan efekt tih mjera nije poznat. Moramo raditi na povećanju transparentnosti, ali i promociju monitoringa i evaluacije politika i vladinih programa podrške.

Koliko bi mogla "koštati" ekonomska borba protiv pandemije u ovoj godini mjerene kroz zaduživanje te da li naša zemlja, realno, može doći do tih sredstava?

Kao sto sam već istakla još uvijek nema značajnijih pomaka u pregovorima s MMF-om oko novog aranžmana i kreditne podrške od 1,5 milijardi KM. Zvanično je BiH toliko potrebno kako bi se prevazišle posljedice izazvane pandemijom. Od previđenih 1,5 milijardi KM, 33 posto novca je namijenjeno Republici Srpskoj kako bi ublažila ekonomske posljedice pandemije. Nesto ranije tj. u aprilu 2020. godine MMF je odobrio kredit od 330 miliona eura također namjenjen saniranju posljedica pandemije. Uvažavajući taj iznos, ali i činjenicu da novog aranžmana nema nego da vlasti BiH krpe budžetske rupe komercijalnim kreditima - za pretpostaviti je da će nas pandemija i ublažavanje njenih posljedica izuzetno skupo koštati. To u konačnici odlaže oporavak ekonomije i pomjera projekcije oporavka za nekoliko narednih godina.