Ima 97 godina i skoro 80 godina je radila u istoj bolnici: Ovo je njen savjet za dugu, sretnu karijeru
Njena obuka u bolnici Sacred Heart Hospital (sada poznata kao St. Luke's Sacred Heart Campus) u gradu Allentown, savezna država Pennsylvania, započela je 1944. godine, kada je imala 17 godina.
"Od kada se sjećam, željela sam biti medicinska sestra i da radim u bolnici", kazala je Carr, koja je kao dijete provodila sate igrajući se sa svojim bratom "doktora" i umotavajući svoje lutke u zavoje.
Posao medicinske sestre u spomenutoj bolnici je napustila 1989. i sljedeće tri godine je radila u ordinaciji kao isturenom odjeljenju bolnice. Penzionisala se kada je mala 65 godina. Volontirati u bolnici je počela 1993., nakon što joj je preminuo suprug Edward.
Carr iza sebe ima 6.000 sati volontiranja i svake srijede dolazi da pacijente posluži vodom, razveseli ih cvijećem, odvede ih na pretrage i odnese uzorke u bolničku laboratoriju.
"Zovemo je Nevjerovatna milost (na engleskom Amazing Grace, što je naziv za američku duhovnu pjesmu). Od trenutka kada se pojavi ujutro do odlaska popodne ona je poput Energizerovog zečića (koji je zaštitni znak proizvođača baterija Energizer), uvijek željna pomoći i tako je zabavno kada je tu", istakla je bolnička specijalistkinja za volontere Beth Fogel koja Carr poznaje 20 godina.
Carr je ukazala da je uvijek namjeravala da kao penzionerka volontira u bolnici.
"Ne bih mogla da zamislim svoj život bez toga. Volim ljude tamo, a dobrog sam zdravlja, pa sam sretna što mogu pomoći koliko god mogu", rekla je.
Na poslu vidjeti najbolje i najgore što život nudi
Carr je odrasla u Freelandu, gradiću u Pennsylvaniji, koji je 80 kilometara udaljen od bolnice. Napustila je Freeland nakon što je završila srednju školu da bi se školovala u Sacred Heart School of Nursing, živeći u studentskom domu koji je dio bolničkog kampusa.
Dok se školovala, radila je kao medicinska sestra i vlada je subvencionirala njenu školarinu. Državnom podrškom se nastojao spriječiti nedostatak medicinskih sestara tokom Drugog svjetskog rata. Diplomirala je 1947. i udala se za Edwarda, partnera iz srednje škole, koji se tada vratio iz vojne službe tokom Drugog svjetskog rata.
Istovremeno je počela raditi noćne smjene od 23 sata do 7 sati. Tako je radila 20 godina, odgajajući četiri kćerke i jednog sina.
"Sada kada se osvrnem na to i ne znam kako sam to radila. Spavala sam jako malo. No, nisam mogla zamisliti da radim nešto drugo. Voljela sam da pomažem ljudima i osjećala sam zahvalnost što radim nešto što volim", naglasila je.
Sagorijevanje (burnout) je učestalo među medicinskim sestrama, a Carr priznaje da je bila izložena stresu i iscrpljenosti.
"Kada radite u bolnici, vidite i najbolje i najgore što vam život može ponuditi. Bilo je stvarno jako teško gledati nekoga kako pati ili umire i znati da ne možemo učiniti išta više da mu pomognemo", prisjetila se.
No, Carr je istakla da su joj radosnije prilike, kao što su rođenje djeteta ili uspješna operacija, zajedno s dobrim odnosima koje je izgradila pomogli da istraje u izazovima. Sva njena djeca i skoro svi od njenih 12 unuka rođeni su u bolnici u kojoj je radila. Osim toga, njen zet Vincent Burns je rođen u istoj toj bolnici. Carr ga je srela nekoliko sati poslije rođenja u sobi za novorođenčad.
"Taj mali dječak se kasnije oženio s mojom najstarijom kćerkom Janet, a sada ima 70 godina", navela je.
Takvi trenuci su je inspirisali da nastavi raditi. Prema njenim riječima, to joj je dalo veći osjećaj svrhe u životu. I njena kćerka Grace Loring je 35 godina radila na pedijatrijskom odjeljenju bolnice u kojoj je i ona radila. Nakon 35 godina rada, penzionisala se.
"Prvobitno sam željela biti učiteljica, ali posmatranje majčine posvećenosti i strasti za pozivom medicinske sestre podstaklo me je da i ja radim u zdravstvu", rekla je Loring.
Loring svake srijede dolazi do majčine kuće u Allentownu i vozi je da odradi volontersku smjenu u bolnici.
Najbolji savjet za dugu, sretnu karijeru
Prema Carr, prilično je jednostavna tajna pronalaska posla koji volite. Naime, njen je savjet da radite s ljudima koji vam se sviđaju. U bolnici je s mnogim kolegama uspostavila prijateljstva, a među njima su medicinske sestre s kojima je započela svoju karijeru. Još uvijek se okupljaju na kafi ili večeri.
Njen savjet o karijeri potvrđuje i studija Univerziteta Harvard, kojom je ustanovljeno da su pozitivni odnosi ono što ljude čini sretnima tokom cijelog života. Naime, ustavljeno je da su najnesretniji oni koji rade poslove u kojima su usamljeni i u kojima je više samostalnog rada.
"Pozitivni odnosi na poslu za posljedicu imao niži nivo stresa, zdravijeg radnika i manji broj dana kada se kući vraćamo uznemireni", napisali su istraživači Robert Waldinger i Marc Schulz u svojoj knjizi "Dobar život (The Good Life)".
Kada ne volontira, Carr uživa u čitanju, vrtlarstvu, posjećivanju porodice i gledanju serije "Zakon i red (Law & Order)". U posljednje tri decenije ima njoj omiljenu naviku, a to je da pacijentima daje svježe cvijeće i da se druži s prijateljima koji još rade u bolnici, piše CNBC.
