"Kad odmotam film i dosadašnja letačka iskustva pun sam emocija jer sam jedan od rijetkih koji su imali priliku letjeti različitim vrstama aviona, od mlaznih borbenih, preko onih iz ruske avijacije, kargo, pa do zapadnjačkih. Sad sam se vratio na ATR 72 jer taj imamo u svojoj floti", kazao je na početku razgovora za Klix.ba Baralić.
Još kao dječak, odrastajući na djedovom imanju u blizini aerodroma Dubrave u Tuzli, počeo je da mašta o svom budućem životnom pozivu, a već sa 14 godina odvažio se na prvi korak da svoj san i ostvari. Upisao se u Vazduhoplovnu gimnaziju u Mostaru, a put ga je odveo u Zadar, gdje je završio Vazduhoplovnu vojnu akademiju, pa u Pulu, Titograd, ponovo u Zadar i onda u Sarajevo, gdje živi i radi od 1991. godine.
Objašnjava kako nije bilo lako upisati Akademiju.
"Bilo je to drugačije vrijeme s velikom selekcijom. Primali su 159 kandidata, a prijavilo nas se 3.000. Nakon završene Akademije ostalo nas je 38, da bi nas 11 postali nastavnici letenja", prisjetio se naš sagovornik.
Rad pod pritiskom i spremnost na najgore
Svoj prvi let mlaznim avionom, na kojima su se obučavali, imao je sa 18 godina i 19 sati letenja.
"Proces je bio takav da moraš poletjeti ili otpadaš, odnosno ne ispunjavaš kriterije. Tada nisi svjestan šta se sve može desiti, već si naučen da se mehanički pridržavaš naučenog. Tek kasnije sve jasnije shvatiš", kaže ovaj iskusni pilot i objašnjava da je zapravo važniji prvi kapetanski projekt, kada u civilnoj avijaciji prevoziš putnike i kada si pod velikim pritiskom jer si svjestan odgovornosti.
"Samo na jednom letu, naprimjer na relaciji Sarajevo - Cirih, preko Banje Luke, kapetan stavi 25 potpisa na 25 različitih dokumenata, što predstavlja ogromnu odgovornost. Još teže od toga je potpisati odobrenje drugom kapetanu. Tada garantujete da je on spreman da samostalno leti, a to nije nimalo naivno".
Svakih šest mjeseci posade odlaze na ljekarske preglede, ali i provjere na simulatorima, gdje se uvježbavaju za neočekivane situacije poput otkazivanja motora, ekstremnih meteoroloških prilika i slično.
Neopisiv osjećaj kad se probijete iznad oblaka
Mladima koji razmišljaju o bavljenju ovim poslom Baralić poručuje da ne pokušavaju ako nisu spremni na stalni pritisak i maksimalnu koncentraciju. Također naglašava da u ovom poslu nema fiksnog radnog vremena, praznika, vikenda, već da posade rade kad svi idu na godišnje odmore.
"Kad pričam s mlađima prvo im govorim o tome, a tek onda o ljepšim stranama ovog zanimanja, o onim trenucima kad se probijete kroz nevrijeme i gore iznad oblaka vas dočeka sunce", otkriva 53-godišnji kapetan koji je letio na brojim relacijama i sačuvao riznicu uspomena.
"Svako podneblje ima svoju priču. Naprimjer, u Africi kad je sezona kiša imate uslove koje ne možete doživjeti u Evropi, tako da onome ko tamo ispeče zanat sve bude mnogo lakše. U baltičkim zemljama teški su uslovi zimi, tu su vjetrovi, klizave piste, odleđavanja aviona, turbulencije... U Mostaru znaju biti velike vrućine. Ipak, mi smo programirani da uvijek razmišljamo o najgorem mogućem ishodu", kaže kapetan BH Airlinesa i otkriva da je u vanrednim okolnostima znao sebe uhvatiti kako uopšte ne diše.
U razgovoru za naš portal prisjetio se i nekih upečatljivih letova.
"Prošle godine na slijetanju u Dubaiju na Airbusu 320 sa 170 putnika nisu se mogla izvući zakrilca pomoću kojih se smanjuje brzina pri slijetanju, pa sam morao sletjeti brzinom od 200 čvorova, znači skoro 400 km/h. A upravo na tom letu imao sam kapetana na obuci kojem sam rekao: Mladiću, zamijenit ćemo pozicije, ovo se dešava jednom u životu, pomoli se. Jednom dok sam prevozio padobrance u Montegiorgiu jedan je u avionu aktivirao dimnu raketu pa smo išli na hitno slijetanje jer smo mislili da je požar. Nakon toga je jedan od putnika koji su platili kartu da gledaju iskakanje dobio epileptični napad...", priča nam Baralić, ali ističe da za sve ove godine nije doživio nijedan udes, incident, niti primio prigovor.
"Nezgodan" putnik
Navikao da sve stvari drži pod svojom kontrolom, teško podnosi kad drugima treba prepustiti odgovornost, bilo u toku obuke mlađih kolega ili dok se vozi kao "običan putnik".
"U jednoj fazi obuke na simulatoru instruktor mora napustiti kokpit da bi mladom pilotu stvorio osjećaj predavanja odgovornosti. Tada sjedate na jedno povučeno sjedište, kao putnik, a sve vrijeme se preslušavate jeste li nešto zaboravili", priznaje naš sagovornik. Slična stvar mu se desila i nedavno kad je s Lufthansom letio iz Minhena u punom avionu i kada je njemu i ostalim putnicima javljeno da je otkazao jedan motor. Odmah se ponudio da pomogne, iako vjeruje svojim kolegama i svjestan je da su jednako dobri u svom poslu. Ipak, nije mogao da ne razmišlja o svim mogućim greškama i o tome hoće li kapetan nešto preskočiti.
"Nije nimalo prijatno, posebno kad je jak vjetar", kaže Baralić.
Na pitanje zašto se ponekad dešava da na Međunarodni aerodrom Sarajevo slijeću samo avioni BH Airlinesa, objasnio nam je kako ovaj aerodrom spada među teže u Evropi, jer se zbog svog planinskog okruženja takoreći nalazi u potkovici i stoga kad zapuše jugo pilotima pravi probleme.
"Kad strani piloti prvi put dolaze na Sarajevski aerodrom sigurno se pitaju: Ko me poslao ovamo? jer se aerodromi obično grade u ravnici. Ipak, mi imamo dovoljno prakse, a meni je svako slijetanje u Sarajevo poseban osjećaj jer idem kući, pa mi je zato sve normalno, pa i taj aerodrom", iskren je Baralić.
BH Airlines mora biti spašen
Nada se da će ga zdravlje poslužiti do "pilotske penzije", u koju se ide sa 65 godina, i kaže da nema ljepšeg posla od onog kojim se bavi. Volio bi da ostane ovdje i da ostavi traga, a posebno je ponosan na svoju kćerku Senku, koja je kontrolor letenja i koja mu je putem radioveze čestitala 10.000 sati za upravljačem aviona.
Komentarišući nezavidnu situaciju u aviokompaniji u kojoj radi od njenog nastanka, Baralić kaže: "Ovo je državna, nacionalna kompanija, mi Bosnu i Hercegovinu predstavljamo svuda po svijetu i ponosno nosimo njenu zastavu na repu. Bilo bi šteta da se dozvoli da to propadne, ne samo zbog BH Airlinesa, već i zbog mnogobrojnih ljudi, prateće struke, koja je oslonjena na BH Airlines i koja od nas zavisi. Sve to bi se ugasilo i ne bismo se oporavili za deset godina. Ja se nadam da će neko sačuvati zdrav razum i spasiti kompaniju od gašenja jer je ona važan element državnosti BiH".
Olmov menadžer stigao u Manchester u trenucima dok je na izlaznim vratima Barcelone
