U dvije se rijetko kad pokrene vodenički žrvanj, a jedna se uopšte ne koristi od poplava 2014. godine, kada je pretrpjela oštećenja.
Nekada su u srebreničkom, kao i ostalim krajevima BiH i Balkana, svi vodotoci većih potoka i rječica bili "okićeni" vodenicama i skoro svaka porodična zadruga imala je svoj mlin ili vodenicu na najbližem jačem potoku.
Tehnološka modernizacija i izgradnja mlinova na parni i električni pogon dovela je do gašenja i skoro potpunog nestanka vodenica na ovim prostorima.
Samo rijetke su preživjele zahvaljujući entuzijazmu njihovih vlasnika i ljubavi prema vodeničarskom pozivu i brašnu ispod vodeničkog kamena, samljevenom na čist i prirodan način.
Sve izraženija potreba za zdravom hranom i načinom života koju zagovaraju zdravstveni stručnjaci radi preventive i sprečavanja pojave raznih oboljenja, ponovo je aktuelizovala i oživjela rad vodenica koje imaju sve više posla.
U porastu je broj ljudi koji žele i počinju da koriste zdravu i na tradicionalan način pripremanu hranu i brašno iz "potočare", kao osnovni prehrambeni proizvod.
Mnogi se odlučuju da proizvode ili kupuju organski proizvedeno žito, što znači proizvedeno bez upotrebe vještačkog đubriva i pesticida, kao i da to žito melju u vodenicama i potom koriste za ishranu.
To dovodi do povećanja obima posla za vodeničare, što potvrđuje Božo Rankić, pomeljar iz srebreničkog sela Sase.
Kaže da njegova vodenica neprekidno radi 24 sata dnevno i da nema pauze u radu jer je velika potražnja za brašnom samljevenim na prirodan, tradicionalan način, uz korištenje snage vode koja pokreće vodenički žrvanj.
Božo priča da je vodenicu 1957. godine napravio njegov otac, te da joj je on jedino zamijenio krov jer je prokišnjavao, ali da je sačuvala prvobitni izgled i da postoji potreba da se renovira.
On pojašnjava da najviše melje kukuruz i pšenicu, a posljednjih godina heljdu i raž, što govori da sve više ljudi posvećuje brigu zdravoj ishrani.
Prema Božinim riječima najviše korisnika njegovih usluga je sa područja Bratunca, zatim sa prostora srebreničke i zvorničke opštine.
"Pojavljuju se zainteresovani iz raznih krajeva BiH i Srbije, ali i stranci koji kupuju kukuruzno, heljdino i raževo brašno", ističe ovaj snažni sedamdesetogodišnjak.
Božo se obraćao na više adresa za pomoć da renovira vodenicu i rekonstruiše vodeničku opremu, ali nije nailazio na podršku.
Nedavno je dobio obećanje predstavnika Japanske agencije za međunarodni razvoj da će mu pomoći i očekuje da će ove godine renovirati vodenicu i obnoviti opremu.
Uz vodenicu, Božo ima i nekoliko desetina pčelinjih rojeva pa se, osim brašna, u njegovoj vodenici može nabaviti veoma kvalitetan med i drugi pčelinji proizvodi, a u sezoni berbe i maline sa plantaže u njivi pored vodenice, odakle i navodnjava malinjak.
Prva neradna nedjelja u Federaciji BiH: Jesu li jedni trgovci manje vrijedni od drugih?
