Deset godina čekanja na fiskalne zakone: Hoće li konačno neko rasteretiti privredu i poboljšati standard radnika
Od tada je prošlo skoro devet godina, a uskoro će se navršiti i deseta, a ovo pitanje još nije riješeno. Dvije vlade koje je predvodio Fadil Novalić (SDA, HDZ, SBB/DF) od 2015. do 2022. godine uprkos najavama nisu riješile ovo pitanje. Ni nova vlast nije daleko odmakla pa se tako i danas govori tek o slanju prijedloga izmjena ovih zakona u parlamentarnu proceduru.
Istina, u godinama iza nas bilo je nekoliko pokušaja da se na parlamentu glasa o ovim izmjenama, ali je sve brzo završavalo u ladicama, jer ni sami koalicioni partneri nisu bili za izmjene zakona koje su sami obećavali i za koje su svjesni da moraju biti mijenjani.
U novembru 2016. godine objavljen je prednacrt ovog zakona, koji su poslodavci kritikovali pa su je spomenuti prednacrt naknadno dopunjavan.
Šta je suština izmjena zakona?
Suštinska ideja zakona je da proširi oporezivu bazu, rastereti privredu i smanji oporezivu osnovicu. U startu je predloženo da bi se novim zakonom porez plaćao, osim na platu i na topli obrok, prijevoz i regres. Cilj je da se proširenjem oporezive baze suzbije siva ekonomija, s obzirom da brojni poslodavci upravo u tom segmentu traže rupe i zakonu.
U tom prvobitnom prijedlogu navedeno je da bi se izdvajanja za doprinose smanjila sa 41,5 na 33 posto. Također, ideja je da se izmjenama zakona napravi gradacija, tako da bi se niže plate oporezivale manje. U prvom prijedlogu neoporezivi dio bi bila plata do 700 KM, iznad toga bi se oporezivalo po različitim stopama, u zavisnosti od iznosa plate. Porezni razrezi bi bili postavljeni od 800 do 1.200, od 1.200 do 1.500 i iznad 1.500 KM.
Međutim, to su sve bili prvobitni prijedlozi, gdje vlast, sindikati i poslodavci nisu pronalazili zajedničko rješenje.
U međuvremenu je svijet preživio tektonske promjene, od koronavirusa, nekoliko ratova koji su uzburkali cijeli svijet pa i samu privredu. Radne snage je sve manje, cijena rada je viša i danas u odnosu na 2015. i 2016. godinu ne vrijede ista pravila.
U međuvremenu u cijeli proces je ubačena i priča o potrebi zakona o minimalnoj plati od 1.000 KM, pa se sada insistira da i taj zakon bude dio paketa fiskalnih zakona.
Nova Vlada FBiH (SDP, HDZ, NiP, NS, HDZ 1990 i ostali partneri) još uvijek kalkulišu s ovim zakonima. Posljednja informacija je da bi ovi zakoni u parlamentarnoj proceduri trebali biti do kraja ljeta s tri osnovna cilja i to: da se poboljša standard radnika (kroz veće plate), da se poreski rastereti privreda (smanjenje stope doprinosa sa 41% na 33% i niže), ali da se uz sve to zadrži fiskalna stabilnost, drugim riječima da entitet ima dovoljno novca.
U međuvremenu Vlada FBiH uvodi tzv. olakšicu te omogućava poslodavcima opciju da radnicima u roku od šest mjeseci mogu uplatiti do, prvobitno 2.550 KM, a od sedmog mjeseca ove godine pa do kraj aove godine i preko 2.780 KM bez plaćanja poreza.
To je suštinski privremena mjera kojom vlast pokušava stimulisati poslodavce da radnicima poboljšaju standard, uz napomenu da to nije obaveza i da to poslodavci ipak i ne moraju uraditi. No, pitanje je d ali u u tom segmentu postoje zloupotrebe i da li se to zloupotrebljava, iako je jasno da ta pomoć ne može imati karakter plate.
U najboljem slučaju, kada bi spomenuti fiskalni zakoni, koji podrazumjevaju poresku reformu bili usvojeni u narednih šest mjeseci, oni neće stupiti na snagu do polovine naredne godine. Mada je i taj rok optimističan, ako se u obzir uzme dugotrajna procedura kroz oba doma Parlamenta FBiH, dugotrajne rasprave, amandmane, uvažavanje zahtjeva sindikata, poslodavaca i tako dalje.
Tako bi priča o usvajanju fiskalnih zakona, oporezivanja i toplog obroka, regresa, prijevoza, povećanja plate, smanjenje poreza privredi i tako dalje mogla premašiti i čitavu deceniju od prvobitne najave ove teme. A sve je do vlasti koja mora skupiti hrabrost da se suoči s ovim pitanjem.
