Greške u koracima: Država ne smije zbog koronavirusa okrenuti leđa ekonomiji
Nevješto prihvatanje najpopularnije strategije "suzbijanja" koronavirusa masovim restrikcijama i ograničenjima, uvođenjem vanrednog stanja i policijskog časa te gašenje skoro svake uslužne i trgovačke djelatnosti moralo je pratiti i hitan set ozbiljnih ekonomskih mjera, poreskih rasterećenja, subvencioniranja i moratorija na plaćanja.
Ako država nije imala kapaciteta za sve to, onda se nije smjelo niti u ući u ovolike restrikcije i isključenje života na kakav smo navikli, a koji je hranio ekonomiju. Onda je trebalo ići švedeskim modelom i uzdati se u odgovornost građana, ali i makijavelistički gledati da smrt najslabijih danas znači život onima koji dolaze sutra.
Nije se moglo niti smjelo ići na pristup 50-50, isključiti sve, a okrenuti leđa privredi koja u ovim trenucima treba više od obećanja. Čak ni famozni moratoriji na plaćanje kredita još nije definiran i ostaje u nejasnim okvirima koje tek viši spratovi bankarskih centrala treba da razrade.
Dok se to čeka otkazi pljušte, ugovori se ne produžuju, plate se smanjuju, a naša anketa od prije koji dan koja je za rezultat imala 37% radnika koji su na neki način ostali bez posla ili poslani na čekanje bit će još i pozitivnija slika od onog što tek treba da uslijedi.
Vlast bi pod hitno trebala učinit da nešto od silnih zahtjeva privrednika, njihovih udruženja i komora prihvate:
- da se bar na tri mjeseca poslodavci oslobode svih davanja državi,
-
da se onima najugroženijima subvencionira dio plata. U protivnom silni otkazi na jednoj strani unuštiti će socijalni sistem povlačenjem novca iz Zavoda za zapošljavanje, a s druge strane u perspektivi nestat će značajan dio one mase koja je punila prihodnovnu stranu budžeta.
- Na vanjskom polju neophodna je akcija iznalaženja kreditnih sredstava koja bi se osim zdravstvenom sektoru morala u najvećoj mjeri preliti upravo privredi.
Ako ovo izostane dojma smo da će zabrane okupljanja biti narušene protestima otpuštenih radnika koji će od silnih nemuštih premijera i ministara tražiti ono što su ranije trebali već dobiti, samo da je pameti bilo.