Jedan od najuspješnijih švicarskih poduzetnika: Ratni profiter koji je svoj lanac marketa pretvorio u zadrugu

Profesionalnu karijeru je započeo nakon školovanja u Cirihu, gdje je, kako je sam kazao, jedva prošao. U renomiranoj kompaniji za veleprodaju Pfister & Sigg odškolovao se za komercijalistu. Njegov talenat za trgovinu je vrlo brzo postao očigledan.

Svoju prvu priliku je iskoristio kada je počeo Prvi svjetski rat. Naime, kao trgovački putnik je proputovao pola svijeta, sklapajući ugovore za sve vrste sirovina. To je činio koristeći benefite rasta cijena usljed rata. Dakle, Duttweiler postaje ratni profiter. Kompanija Pfister & Sigg mijenja ime u Pfister & Duttweiler.

Duttweiler je kao mladi milioner na Ciriškom jezeru u Rüschlikonu izgradio veličanstvenu vilu, priređivao je raskošne zabave i stvarao kolekciju umjetnina. No, krajem Prvog svjetskog rata doživljava prvi neuspjeh. Zalihe spomenute kompanije su devalvirane zbog valutne krize. Uslijedila je likvidacija kompanije. Duttweiler je izgubio svu svoju imovinu te je bio primoran prodati raskošnu vilu da bi platio dugove.

"Hrabrost nastala iz očaja"

Sa suprugom Adele je nakon toga emigrirao u Brazil, gdje su imali plantažu kafe. Međutim, ubrzo je shvatio da mu ne priliči biti poljoprivrednik, s čime supruga nije bila saglasna. Poslije godinu dana provedenih u Brazilu, 1924. vraćaju se u Švicarsku. Tada je već djelovalo da mu je karijera pri kraju jer je do 36. godine života doživio dva neuspjeha.

U Švicarskoj ga niko nije čekao. Prijavio se za posao u kompaniji Allgemeine Konsumverein Basel, preteči današnjeg lanca marketa Coop. No, nije se uspio zaposliti, što mu je bilo veliko poniženje.

Novinar Karl Lüönd piše da je Duttweiler ponovo osnovao kompaniju, i to s hrabrošću koja je nastala iz očaja. Naime, 1925. je osnovao Migros - firmu s maloprodajom u kamionima. Ovo je bio uspješan poslovni poduhvat, a što je posljedica i rasta cijena hrane u Švicarskoj zbog komplikovanih posrednika i kartelskih struktura.

Duttweiler je sam sebi kazao: "Ako isporučujem robu direktno od proizvođača do kupaca, svoje troškove održavam niskim i prepolovim svoj profit, onda su moje cijene nenadmašne". U prvom Migrosovom letku je napisao da su principi veletrgovine primijenjeni na maloprodaju.

U početku je imao pet kamiona Ford T koji su bili mobilne trgovine, u kojima su se prodavali samo kafa, riža, šećer, tjestenina, kokosovo ulje i sapun. Dakle, riječ je o trajnoj robi s brzim prometom, a koju je prodavao i po 40 posto nižim cijenama od cijena konkurencije. Migros je brzo postao hit među kupcima, prvenstveno među ženama.

"Moje iskustvo jeste da je emotivni pejzaž domaćica svuda isti, što se tiče njihovih novčanika", izjavio je Duttweiler u jednom od intervjua.

Sam protiv svih

Ipak, Migros se suočio s brojnim izazovima. Vlasnici etabliranih trgovina pokušavali su onemogućiti kupovinu u Migrosu. Čak su pojedini pastori pozivali sugrađane da ne kupuju u Migrosu. Proizvođači hrane su bojkotovali Migros. Duttweiler je tada shvatio da ako želi poslovno opstati, mora proizvoditi vlastite proizvode.

Prvobitno je pravio jabukovaču, a onda ulje i mast za kuhanje te čokoladu, koje je prodavao po cijenama znatno nižim od monopolskih. Dakle, Migros je iz nužde stvorio vlastite brendove hrane.

Duttweiler nije imao ništa protiv da se sam bori protiv svih. Protiv sebe je okrenuo etablirane trgovce i industrijalce. Sa zadovoljstvom je upoređivao cijene i optuživao tradicionalne potrošačke zadruge da imaju previsoke fiksne troškove i lošu organizaciju poslovanja. Time je postao i neprijatelj sindikata i socijaldemokrata.

"Težak lik"

Osnivač Migrosa je u ovoj fazi pokazao osobine "komercijalne životinje", poduzetnika koji nepokolebljivo slijedi svoje ideje. Karl Lüönd je za njega naveo da je "težak lik".

"Kao i mnoge druge velike ličnosti, bilo je teško podnošljivo biti u njegovoj blizini. Bio je iscrpljujući, ali ljudi oko njega divili su mu se zbog toga kako živi i kako radi", istakao je Lüönd.

Bio je energičan, saosjećajan i ljubazan. Imao je promjenjivo ponašanje. Oslanjao se na brzinu, pokušaje i greške. Bio je darovit da "stvari brzo pokreće". Veliki otpor ga je primorao da se politički angažuje. Naime, Parlament Švicarske je 1933. zabranio izgradnju trgovina ili proširenje mreže trgovina, kao i trgovine s jedinstvenim cijenama. Zapravo, ova odluka je bila usmjerena protiv Migrosa.

Duttweiler je osnovao "Državni prsten nezavisnih" (LdU). Ovaj opozicioni pokret je na nacionalnim izborima 1935. ostvario spektakularan rezultat. LdU je postao druga najjača politička snaga u kantonu Cirih, a Duttweiler je postao član Nacionalnog vijeća.

Strano tijelo u švicarskoj politici

Politički establišment ga nije želio prihvatiti. Historičar Hans Ulrich Jost piše da je establišment za njega mislio da je neukusan i nagao trgovac s nepredvidivim izgledom. Duttweiler je poslije Drugog svjetskog rata bio jedna od najkontroverznijih ličnosti u Švicarskoj. Frustriran političkim sistemom, 1948. je bacio kamenje na dva prozora Savezne skupštine. Zbog toga se švicarska štampa pitala da li je poludio.

Protivnici su ga vrijeđali da je brbljivac, podilazi ljudima i da je ekonomski avanturista. U stvari, Duttweiler je bio razbijač sistema, borac protiv etabliranih kompanija, poslovnih lobija i vlasti.

Transformacija u idealistu

Uživao je velike simpatije među sugrađanima. Jedan od razloga za to jeste što je Migros 1941. pretvorio u zadrugu i prepustio ga kupcima. I danas je kontroverzno zašto je to uradio. Da li je ljubav prema čovječanstvu pokretala poduzetnika koji nije imao djecu? Ili je to bio pametan potez, znajući da Migros može biti uspješan samo ako ima snažnu podršku građana?

Dakle, počeo je kao čisti poduzetnik, a kasnije je pokazivao idealističke crte. Volio je govoriti o ekonomiji s društvenom odgovornošću koja "u centar stavlja ljude, a ne franak". Njegov koncept "društvenog kapitala" ostaje nejasan, ali njegovi postupci su opipljivi.

Migros je poslije Drugog svjetskog rata preko svog lanca knjižara Ex Libris učinio knjige pristupačnijima, ulagao u obrazovanje odraslih i finansirao kulturna dešavanja. U Migrosov statut je 1957. zapisano koliko moraju izdvajati za kulturu. Duttweiler je kasnije živio skromno, vozeći Fiat Topolino.

Historičar Thomas Welskopp primjećuje da je Migros društveno opredjeljenje iskoristio za legitimizaciju svog brzog rasta. I nakon rata je bio u prodoru. Naime, bio je prvi u Švicarskoj koji je napravio samouslužne supermarkete, a kasnije je ušao u posao s benzinskim pumpama te je otvorio radnju "uradi sam".

Uvijek dobar za iznenađenja

Duttweiler nije bio kreativan samo kao poduzetnik. Sve do svoje smrti, 1962., privlačio je pažnju nekonvencionalnim političkim aktivnostima. Između ostalog, u Međunarodnom komitetu Crvenog krsta u Ženevi štrajkovao je glađu. List Neue Zürcher Zeitung piše da je cijeli svoj život sjedio između dvije stolice.