MMF objavio istraživanje: Javna preduzeća u BiH proizvode gubitke, u njima radi 80 hiljada ljudi
Na osnovu nove baze podataka finansijskih izvještaja preduzeća u državnom vlasništvu, otkriveno je da su javna preduzeća u Bosni i Hercegovini uglavnom u slabom finansijskom stanju. Finansijska analiza ukazuje na to da javna preduzeća ne doprinose dovoljno ekonomiji, da vlade ne izvršavaju svoju funkciju vlasništva u skladu sa smjernicama Svjetske banke i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj.
MMF navodi da ne postoje tačni, ažurirani i javno dostupni skupovi podataka o sektoru javnih preduzeća te da su preduzeća u državnom vlasništvu zaslužna za oko 11 posto ukupne zaposlenosti, ali samo 10 posto dodane vrijednosti, što ukazuje na to da zaposleni u javnim preduzećima u BiH proizvode manje dodane vrijednosti nego u drugim zemljama regiona.
Javna preduzeća ostavljaju značajan otisak na privredu, ali veliki broj javnih preduzeća utječe negativno na makroekonomski učinak, time što unosi distorziju u tržište rada i nameće znatne fiskalne troškove.
"Oko 80 hiljada radnika zaposleno je u 550 javnih preduzeća širom svih sektora privrede (oko 11 posto ukupne zaposlenosti). Javna preduzeća imaju u vlasništvu 40 posto svih stalnih sredstava u privredi, a zaslužna su za 10 posto zbirnog prometa. Međutim, 20 najvećih javnih preduzeća u pogledu stalnih sredstava i prometa čini oko 80, odnosno 70 posto ukupnih stalnih sredstava i prometa javnih preduzeća, respektivno", piše u MMF-om dokumentu.
Javna preduzeća dovode do distorzije tržišta rada zbog toga što su prosječne plate u njima 40 posto više nego u privatnim firmama, bez obzira na nižu produktivnost. Zapravo, javna preduzeća u BiH imaju treću najveću premiju na plate u regionu.
Zbirni dugovi javnih preduzeća iznose oko 26 posto BDP-a i to uključuje blizu 4 posto BDP-a u zakasnjelim neizmirenim obavezama za poreze i socijalne doprinose, što smanjuje poreske prihode i ima negativan utjecaj na funkcionisanje sistema socijalnih davanja.
"Sektor preduzeća u državnom vlasništvu ne doprinosi dovoljno privredi. U toku perioda od 2015. do 2017. godine, sektor javnih preduzeća je u prosjeku imao povrat na kapital (ROE) od -0,3 posto, što ukazuje na to da su vladine investicije u sektor donosile negativne povrate. S prosječnim povratom na sredstva (ROA) od - 0,2 posto, sektor javnih preduzeća ne izvlači vrijednost iz sredstava koja su mu na raspolaganju. Naprimjer, da je povrat na kapital 4 posto, što je nivo koji odgovara nivou javnih preduzeća koja rade s umjerenim rizikom profitabilnosti, BDP bi bio oko 3 posto viši. To se može protumačiti kao implicitni oportunitetni trošak održavanja neefikasnog sektora javnih preduzeća", navodi MMF.
Ogroman broj zaposlenih
U Bosni i Hercegovini ima više od 550 javnih preduzeća. Iako u FBiH i RS postoje centralizovani registri javnih preduzeća, ne postoji jedinstven registar na nivou BiH. Da bi se popunio taj jaz, MMF je stvorio bazu podataka finansijskih izvještaja koja uključuje entitetski, kantonalni i općinski nivo.
"Naša kvantitativna analiza zasnovana je na uzorku od 414 preduzeća za period od 2014. do 2017. godine. Prema tome, imamo informacije za gotovo 80 posto javnih preduzeća, ali vjerovatno pokrivamo više od 90 posto javnih preduzeća prema prihodima, zaposlenosti ili sredstvima, pošto je vjerovatnije da su podaci dostupni za veća preduzeća", piše u izvještaju.
Dok je većina javnih preduzeća mala ili srednja i u obliku općinskih komunalnih preduzeća, javna preduzeća koja su u entitetskom vlasništvu imaju operacije najvećeg obima i zaslužna su za najveći dio zaposlenosti u sektoru.
"Općine posjeduju 279 javnih preduzeća, uglavnom u područjima vodosnabdijevanja, grijanja, te kanalizacije, ali neke i u oblasti komunikacija (radio) i rekreacije (bazeni, parkovi). Ukupna zaposlenost u općinskim javnim preduzećima je krajem 2017. godine iznosila 11 hiljada. Ipak, najveći dio ekonomske aktivnosti obavljaju javna preduzeća koja su u vlasništvu entitetskih centralnih vlada, koja su u 2017. godini generisala oko 85 posto prihoda javnih preduzeća (2,9 milijardi eura), držala 85 posto sredstava i obaveza javnih preduzeća (13,3 milijardi EUR i 3,5 milijardi EUR, redom), te zapošljavala 58 hiljada od 76 hiljada ukupno zaposlenih u javnim preduzećima u uzorku", piše u izvještaju.
Najveća javna preduzeća u vlasništvu centralnih vlada su u sektoru proizvodnje električne energije (FBiH i RS Elektroprivrede), rudarstva (rudnici uglja u FBiH), proizvodnje (proizvodnja naoružanja), poljoprivrede (Šume RS) i transporta (putevi, autoputevi i željeznice).
"Zaposlenost u javnim preduzećima predstavlja četvrtinu zaposlenosti u javnom sektoru i 11 posto ukupne zaposlenosti. Naša baza podataka o javnim preduzećima dozvoljava nam da bolje procijenimo otisak javnog sektora na nivou od više od 46 posto ukupne zaposlenosti. U 2017. godini izvještavano je o zaposlenosti u generalnoj vladi na nivou od 17 procenata ukupne zaposlenosti", navodi MMF.
Najvećih pet poslodavaca koji su javna preduzeća su Elektroprivreda BiH, Željeznice FBiH, Željeznice RS i rudnici uglja Banovići i Kreka. Zanimljivo je da izgleda da je BiH jedina zemlja u regionu u kojoj se broj zaposlenih u javnim preduzećima povećao od 2005. godine, a rangirana je na trećem mjestu u smislu broja zaposlenih u javnim preduzećima izraženog kao postotak ukupnog broja zaposlenih.
GRAS i Aluminij imaju neodrživ poslovni model
"Prosječna plata u javnim preduzećima je za oko 40 posto viša nego u privatnom sektoru, bez obzira na nižu produktivnost radnika i profitabilnost. Premija na plate u javnim preduzećima u BiH je viša nego u većini zemalja regiona CESEE. Godine 2017. je prosječna mjesečna bruto plata u javnim preduzećima iznosila 756 EUR, u poređenju sa 540 EUR u sektoru generalne vlade i 535 EUR u privatnom sektoru", navodi MMF.
Premija na plate ne može se objasniti višom produktivnošću u sektoru javnih preduzeća, pošto se za prosječne prihode po radniku (mjerilo produktivnosti) procjenjuje da su oko 8 posto niži nego u privatnom sektoru.
"Štaviše, dok javna preduzeća imaju tendenciju da budu manje profitabilna od firmi iz privatnog sektora, plate se procjenjuju na 30,5 posto ukupnih operativnih troškova u javnim preduzećima, u poređenju s 12,0 posto u privatnom sektoru. Premija na plate u javnim preduzećima uvodi važnu distorziju u tržišta rada, pošto javna preduzeća ne samo da nude bolje pakete naknade, već i stabilnije zaposlenje, u poređenju s privatnim sektorom", navodi se u izvještaju.
Kao primjer preduzeća s neodrživim poslovnim modelom navedeni su GRAS i Aluminij. Kako je navedeno, GRAS je "nesloventno preduzeće i ima neodrživ poslovni model".
"S krajem 2017. godine ukupne obaveze iznosile su 110 miliona EUR, odnosno 1,1 posto BDP-a FBiH. Poreske obaveze (direktni i indirektni porezi) iznosile su 81,6 miliona EUR, odnosno 0,8 posto BDP-a FBiH – što je više od četiri puta veće od godišnjeg prihoda preduzeća. Preduzeće je također veoma nelikvidno i njegov tekući koeficijent likvidnosti iznosi 0,1, te prema tome ne može da pokrije operativne troškove bez nastavka budžetske podrške. Loši finansijski učinci uglavnom su izazvani neodrživim poslovnim modelom, koji karakterišu izdašne implicitne subvencije (niska cijena nije u skladu s nadoknadom troškova) koje se ne vraćaju kantonalnoj vladi, slabo naplaćivanje prihoda, te nedostatak adekvatnog izvršenja naplate. Vlada Kantona Sarajevo je nedavno najavila planove za pokretanje izuzetno neophodnog restrukturiranja", piše u izvještaju.
U dokumentu se navodi da Aluminij nije održiv i zahtijeva veliku vladinu finansijsku podršku. Preduzeće radi s negativnom bruto maržom, što znači da prodajna cijena aluminija nije dovoljna da pokrije troškove proizvodnje.
"Preduzeće s krajem 2017. godine nije solventno, s nagomilanim gubicima koji iznose više od 120 miliona EUR (1,3 procenta BDP-a FBiH). Obaveze su se od 2014. do 2017. godine povećale za više od 140 procenata, dosežući nivo od 188 miliona EUR (2,0 procenta BDP-a FBiH). Oko tri četvrtine duga duguje se Elektroprivredi u Mostaru, za neplaćene račune za električnu energiju, koja predstavlja primarni ulazni element za proizvodnju aluminija. Preduzeće je također veoma nelikvidno (CLR iznosi oko 0,5). To je navelo vladu FBiH da potraži strateškog partnera da bi se izbjegao stečaj i gubitak posla za 900 radnika u Aluminiju i oko deset hiljada radnika u njegovom lancu snabdijevanja", navodi MMF.
Sektor javnih preduzeća je u periodu od 2015. do 2017. godine u prosjeku proizvodio gubitke. Iako je sektor u cjelini u 2017. godini bio marginalno profitabilan, sa šest profitabilnih sektora, samo tri sektora su bila profitabilna u periodu od 2015. do 2017. godine.
"Najprofitabilniji komercijalni sektor bio je sektor informacija i komunikacija (38 miliona EUR, odnosno 0,4 posto BDP-a u FBiH), zbog visoke dobiti BH Telecoma koja je predstavljala više od tri četvrtine dobiti tog sektora. Ostali profitabilni sektori bili su poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo te transport i skladištenje. Za razliku od toga, sektor rudarstva je ostvario velike gubitke koji su ukupno iznosili 0,2 procenta BDP-a", navodi MMF.
MMF ističe da gotovo jedna polovina javnih preduzeća nije likvidna i zahtijeva i eksplicitnu i implicitnu budžetsku podršku te da javna preduzeća ne doprinose dovoljno razvoju infrastrukture, čime ne ispunjavaju važno potencijalno opravdanje za javno vlasništvo.
"Iako se BH Telecom i HT Mostar suočavaju s niskim nivoom finansijskih rizika, analiza bi trebalo da se proširi tako da uključuje operativnu analizu i poređenje s međunarodnim odrednicama. Dobit i prihodi u tim preduzećima su u toku perioda od 2014. do 2017. godine znatno opali. Vjerovatno je da je vrijednost tih preduzeća znatno opala u toku tog perioda i održivost njihovih tekućih poslovnih modela može biti pod znakom pitanja. Jedino solidno veliko SOE je Igman d.d. Konjic, snabdjevač municijom s održivim poslovnim modelom koji izvozi značajan dio svoje proizvodnje", piše u izvještaju.
MMF navodi kako njihovi radni dokumenti opisuju istraživanje autora i objavljuju se s ciljem da dovedu do komentara i podstaknu debate. Gledišta izražena u radnim dokumentima MMF-a su gledišta autora i ne predstavljaju u svakom slučaju gledišta MMF-a, njegovog Izvršnog odbora ili uprave MMF-a.
Kompletano istraživanje o temi "Preduzeća u državnom vlasništvu u Bosni i Hercegovini: Ocjenjivanje učinka i nadzor" možete pročitati ovdje.
