Sa roditeljima i dvije sestre 2001. godine obnovio je kuću na Ivanici, od kada se bavi pčelarstvom i zemljoradnjom.
"Nijedan posao nije lak, ali ja sam se nekako osjećao kao 'ni na nebu ni na zemlji'. Od Dubrovnika sam udaljen desetak kilometara. Tamo bi bilo posla, ali nemam papire. Do Trebinja ima 25 kilometara, ali mi se do tamo ne isplati da putujem za posao kod nekog privatnika, a državna firma me ne može zapasti", kaže ovaj mladić.
On govori da od pčelarstva može zaraditi pristojnu platu, pa uz pomoć roditelja, koji su u penziju, školuje dvije sestre.
Nikola je navikao da radi, pa mu nije teško rano ustati, završiti poslove oko pčela, ali i druge, jer se bavi i zemljoradnjom, a nađe vremena i za izlaske.
"Imam sedamdesetak košnica, a planiram proširiti pčelinjak. Porodično smo se zaljubili u pčele, volimo ih i s ljubavlju radimo ovaj posao. Spojili smo zadovoljstvo i korist", priča Nikola i dodaje da su pčele specifične, jer se ne smije kasniti u radu oko njih.
Najviše posla imaju kada pčele sele na ispašu, a voze ih uglavnom u Gacko i sjevernije krajeve, jer je tamo raznovrsniji cvijet, što značajno utiče na kvalitet meda.
Porodici Barzut nije problem da prodaju med, jer su poznati po kvalitetu svojih proizvoda, pa mušterije dolaze na kućni prag.
Ako je dobra godina, na godišnjem nivou, kažu, proizvedu od 1.500 do 2.000 kilograma meda.
