Pauza kao dio radnog vremena, duži godišnji odmor: Koje promjene bi mogao donijeti novi zakon o radu

Važan je dio i vezan za rad na daljinu, koji je u fokus došao nakon što je, tokom 2020. i 2021. godine, veliki broj radnika zbog pandemije virusa Covid-19 bio primoran na rad od kuće.

Dok je u aktuelnom Zakonu o radu ovaj tip rada bio definisan s nekoliko "usputnih" odrednica, rad na daljinu je u radnom tekstu novog zakona tretiran s čak četiri člana, odnosno od 29. do 32. člana ovog teksta.

Tu su u potpunosti definisana prava i obaveze poslodavaca i radnika, a jedna zanimljiva odrednica nalazi se u članu 31., stavu (3), koji poslodavcu daje pravo pristupa radnom mjestu radnika koji se ne nalazi u firmi.

Drugim riječima, radnik na daljinu mora omogućiti poslodavcu određeno vrijeme za pristup svom domu ili drugom mjestu gdje obavlja radne obaveze, u svrhu nadzora ili zamjene opreme.

Pauza bi mogla biti dio radnog vremena, godišnji odmor redefinisan

Kao i što je prethodno najavljeno, pauza bi prema ovom tekstu trebala postati dio radnog vremena, što efektivno znači da će radnik koji radi 40 sati sedmično imati pravo na minimalno 2,5 sati pauze, koja bi bila dio njegovog radnog vremena.

Interesantna je i promjena vezana za godišnji odmor. U aktuelnom Zakonu o radu, svaki radnik ima pravo na najmanje 20 dana godišnjeg odmora kojeg može, ali i ne mora, podijeliti na dva dijela.

U novom tekstu, godišnji odmor bi se redefinisao u smislu da svaki radnik ima pravo na najmanje četiri sedmice godišnjeg odmora unutar jedne godine, a mogao bi ga iskoristiti u više dijelova, a ne samo u dva kako je to bilo definisano u aktuelnom tekstu zakona.

Pored toga, u prethodnom zakonu je radnik koji mijenja radno mjesto imao pravo da ima 15 dana između otkazivanja radnog odnosa i začinjanja novog kako bi iskoristio neiskorišteni godišnji odmor. Prema novom tekstu, ako u proceduru uđe u ovoj formi, taj period bi se smanjio na osam dana.

Otkazni rok bolje definisan, dodan potpuno novi dio za "digitalne platforme"

U aktuelnom Zakonu o radu, trajanje otkaznog roka je definisano članom 105., a uzima u obzir dvije situacije: Otkazni rok kada otkaz inicira radnik (sedam dana) i kada otkaz inicira poslodavac (14 dana).

S druge strane, radni tekst novog zakona potpuno drugačije definiše trajanje otkaznog roka, te ga vezuje uz trajanje zaposlenja kod određenog poslodavca.

Tako radnik ima pravo na otkazni rok od dvije sedmice ako je kod istog poslodavca manje od jedne godine, od mjesec dana ako je kod istog poslodavca neprekidno godinu dana, od mjesec dana i dvije sedmice ako je kod istog poslodavca naprekidno dvije godine, od dva mjeseca ako je kod istog poslodavca neprekidno pet godina, dva mjeseca i dvije sedmice ako je kod istog poslodavca neprekidno 10 godina, te tri mjeseca ako je kod istog poslodavca neprekidno 20 godina.

Također, ako je radnik navršio 50 godina i proveo kod istog poslodavca neprekidno 20 godina otkazni rok se povećava za dvije sedmice, a ako je navršio 55 godina povećava se za mjesec dana.

Ipak, dodan je i stav kojim se definiše situacija kada otkaz inicira radnik. Tada otkazni rok može trajati najviše 30 dana.

Vrijedi istaći i da se članovima od 215. do 227. definiše "rad na digitalnim platformama", a upravo ovaj dio je bio jedan od pokretača inicijativa za donošenje novog zakona o radu, jer se radi o sferi koja u još uvijek aktuelnom zakonu nije definisana na adekvatan način.

Novi zakon je i dalje u formi "radnog teksta"

Naravno, još jednom treba napomenuti da je riječ o "radnom tekstu", odnosno da još nije u formi nacrta i da još nije pušten u parlamentarnu proceduru.

U slučaju da ovakav tekst bude formalno predložen kao novi zakon o radu, on bi bio pušten u parlamentarnu proceduru kao nacrt i kao takvog bi morao biti usvojen u oba doma Parlamenta FBiH.

Sa svim promjenama, nakon prolaska u oba doma PFBiH, zakon bi dobio formu prijedloga, i onda bi opet prolazio kroz parlamentarnu proceduru.

Kada bi se ova procedura završila i po drugi put, FBiH bi zatim trebala dobiti novi Zakon o radu.