Pijaca Vrapčići: Hercegovački fenomen socijalne trgovine, spas u teška vremena
Kad smo je obilazili jednog vikenda, prvo što smo čuli od bilo kojeg sagovornika je dojam da pijaca uvijek dobro radi, da za nju nema krize, recesije ili neke slične ekonomske neprilike. Pijaca je svojevrstan odgovor na krize, neimaštinu i prazne novčanike.
"Pijaca Vrapčići, neposredno uz magistralni put M-17, počela je raditi 2000. godine. Ideja je krenula iz tadašnje Općine Sjever, jer su smatrali da postoji potreba za mjestom gdje će se okupljati građani Mostara i šireg područja. U početku je bilo nekoliko stolova gdje su trgovci prodavali domaće povrće i voće. Nešto kasnije, počeli su se nizati kiosci u kojima je prodavana odjeća, obuća, suveniri, dječije igračke, antikviteti i sve što se prodati može", kaže nam Maja Kajtaz, direktorica javnog preduzeća koje upravlja pijacom.
Pijaca Vrapčići je u maju 2007. godine predana na upravljanje javnom preduzeću Tržnice-Pijace d.o.o. Mostar, a do tada je njom upravljao Grad Mostar.
"Na pijaci broj trgovaca nije uvijek isti, zavisi od godišnjeg doba i proizvoda koje prodaju. U kioscima se prodaje uglavnom odjeća, posteljina, antikviteti, slike, tepisi, namještaj... Zelena pijaca nudi povrće i voće te domaće prerađevine od tih proizvoda. Nekoliko ugostitelja pravi izvrsne ćevape na roštilju i nakon obilaska tržnice daju priliku posjetitelju da se odmori. Mnogi kažu da dođu samo da pojedu ćevape za vikend, jer za njih nema ukusnijih. Donji dio pijace je rezervisan za trgovce koji nemaju mnogo proizvoda i prodaju ih na otvorenom, dakle bez nadstrešnice. To su trgovci koji dolaze iz raznih krajeva, nerijetko se može čuti u narodu da za ovu pijacu kažu kako 'ima svega, od igle do lokomotive'", priča nam Maja Kajtaz, uz napomenu da zbog toga svake subote i nedjelje dođe veći broj kupaca.
Pijaca je sve ove godine poznata i van granica naše države, često možete vidjeti autobuse s tablicama Republike Hrvatske, brojne automobile iz susjednih država.
"Problema uvijek ima i nastojimo da ih preduhitrimo, ali kao u svakom poslu, tako i ovdje. Stazu koja je nekad bila u lošem stanju smo betonirali pa je kupcima lakše hodati i obilaziti štandove. Bilo bi dobro da imamo nadstrešnicu, jer kad je loše vrijeme nema mnogo kupaca. Mnoge pijace imaju suncobrane. I mi smo krenuli tako, ali ubrzo smo odustali zbog prejakog vjetra", navodi nam problematiku pijace naša sagovornica.
Brojni su planovi za ovaj pravi trgovački fenomen, godinama se spekuliralo o gradnji velikog objekta za smještaj pijace.
"S obzirom na položaj, blizinu gradskog centra i glavnih saobraćajnica, ovaj prostor nudi izvanredne mogućnosti razvoja. Pijaca Vrapčići planirana je na prostoru ukupne površine 3,41 hektar i predstavlja dio prostorne cjeline obuhvaćene Regulacionim planom Centra naselja Vrapčići-Faza II. Regulacioni plan definiše osnovne principe i aktivnosti s ciljem uspostavljanja održivog razvoja ovog područja. U tom smislu, određuje osnovne urbanističko-tehničke uslove za planiranje, izgradnju i uređenje prostora. Mi se svakako vodimo Regulacionim planom te je na ovom području pored dva velika prodajna objekta s bogatim sadržajem planirana i nova tržnica", kaže nam Kajtaz.
Pijaca sve ove godine ima značajan socijalni efekt, kako na kupce, tako i na drugoj strani prodavače.
"Danas je u našoj državi veoma teško naći posao, tako da mnogi traže sreću upravo radom na našoj pijaci, gdje ostvare koliko-toliko novčanih sredstava da prehrane svoje porodice. Trgovci nisu samo iz Mostara, a imamo i veliki broj Roma koji su našli svoje utočište te prodaju i zarađuju za životne potrebe", zaključuje direktorica kompanije Tržnice-Pijace d.o.o. Mostar.
Za razliku od direktorice, trgovci na pijaci se teško odlučuju na razgovor s novinarima i bježe od fotoaparata. Tek nakon nekog vremena kažu da posao ide neovisno o društvenim prilikama, da naroda na pijaci uvijek ima, ukazuju na probleme s infrastrukturom, ali i svjesnost da pijaca donosi hljeb stotinama ljudi.
Među kupcima možete sresti ljude svih društvenih grupa i imovinskih stanja, od onih koji traže niže cijene, do onih koji vjeruju da se u Vrapčićima prodaje roba istog i boljeg kvaliteta od one koja se nudi u mostarskim buticima i radnjama po tržnim centrima. Osnovne ekonomske zakone nauka predstavlja kroz susrete ponude i potražnje, tako Hercegovci pijacu u Vrapčićima doživljavaju kao susret potrebe i teških vremena.
