Poljoprivredni poticaji za lažne kvadrate: Vještak objekte procjenjivao u kafanama

FMPVŠ je prije šest godina pokrenuo program dodjele poticaja za izgradnju poljoprivrednih objekata, uz uvjet da su izgrađeni ili da se u njih ulagalo od sredine 2010. do kraja 2011. godine. Ministarstvo, tada na čelu sa Jerkom Ivankovićem Lijanovićem,utvrdilo je novo pravilo: vrijeme izgradnje i troškovi ulaganja u objekte mogli su se pravdati i procjenom sudskog vještaka, a ne samo računima, kao što je to bilo ranije.Na osnovu toga poljoprivrednici su dobijali poticaje u visini četvrtine procijenjenog iznosa.

Ivanković Lijanović tvrdi za CIN da nije on uveo ovu novinu. Međutim, dokumenti kažu drugačije. U pravilima prema kojima je uređena prethodna dodjela poticaja iz 2010. godine piše da se ulaganja pravdaju isključivo računima,a vještaci se ne spominju.

Za poticaje investicijama u poljoprivredi prijavilo se 1.128 kandidata, a veliki broj ih je priložio procjene vještaka. Četvrtina prijavljenih je dobila odobrenje za isplatu, a novac je isplaćivan sve dok inspektori nisu počeli sa provjerom procjena.

Kada su utvrdili nepodudarnost sa stvarnim stanjem na terenu,Vlada Federacije Bosne i Hecegovine je donijela 40 rješenja o obustavama isplata ili povrat u novca. Jedini koji je vratio dio novca je Nedim Zejćirović iz Čelića. On je vlasnik farme sa poljoprivrednim objektima za koje je dobio poticaj od 104.000 KM. Procjenu ulaganja u objekte je radio vještak Ivan Katić koji je restoran u sklopu farme prikazao kao skladišni prostor na osnovu kojeg je Zejćiroviću kasnije isplaćen poticaj. U razgovoru za CIN Katić kaže da je restoran postojao, ali da su ga vlasnici upotrebljavali kao garderobu i menzu za radnike. „Znači, nisu ga koristili za restoran“,objasnio je Katić svoju procjenu.

Prilikom posjete farmi u aprilu ove godine novinari CIN-a su zatekli napuštene objekte. Zejćirović nije bio na farmi, a na telefonske pozive nije odgovarao. To nije bio jedini propust u Katićevoj procjeni. On je u svom nalazu naveo da su druge dvije zgrade na farmi izgrađene između juna 2010. i decembra 2011. godine. Inspektori su utvrdili da su one postojale i ranije i da ih je Zejćirović dobio na poklon još 2007. godine.

On je zbog toga na Općinskom sudu u Tuzli 2016. godine osuđen za obmanu prilikom dobijanja poticaja i vratio je 40.000 KM, što je manje od polovine dobijenog novca.Ministarstvo poljoprivrede od njega i dalje potražuje ostatak. Zbog ovakvih zloupotreba tužioci Tuzlanskog kantona istražuju Katića i provjeravaju još nekoliko vještaka. Sud je već osudio dvojicu vještaka zbog zloupotreba i krivotvorenja u vezi sa poljoprivrednim poticajima.

Jedan od njih je Džemal Polutan, vještak građevinske struke iz Fojnice, a drugi Nedžad Izić iz Tuzle. Polutan je osuđen na Općinskom sudu u Kiseljaku na uvjetnu kaznu zbog krivotvorenja dokumentacije.

Polutan nije imao dozvolu za procjene u oblasti hidrotehnike i okolišnog inženjerstva pa je krivotvorio rješenje kojim je njegov kolega imenovan za vještaka iz ove oblasti. Stavivši svoje ime i prezime na to rješenje, koristio ga je pri procjeni pojilišta za konje i ovce Jure Iviša.

Falsifikovano rješenje je priloženo uz procjenu, a Ministarstvo je Ivišu na osnovu toga odobrilo skoro 24.000 KM poticaja. Osim ovoga, inspekcija je uvidjela da je Polutan u svom nalazu uvećao Iviševa ulaganja teda neki radovi,za koje su mu odobreni poticaji,uopće nisu izvedeni. On je novinarima priznao da je na pojilištu zatekao samo bunar i iskopanu zemlju bez betonske konstrukcije.

„Jesam ja prikazao, jer je on rekao da će završiti“, kaže Polutan, objašnjavajući da se nakon presude povukao iz posla.

Iviš je odbio razgovarati sa novinarima CIN-a.

Drugi osuđeni vještak je Nedžad Izić. Osuđen je na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog netačne procjene ulaganja u farmu za uzgoj koka nosilja firme „Stojak“ iz okoline Tuzle. Tužilac Tužilaštva Tuzlanskog kantona Ćazim Serhatlić kaže da je drugim vještačenjem utvrđeno da je objekat izgrađen prije nego što je navedeno u Izićevom nalazu.

Štala od pola miliona

Novinari CIN-a su obišli 15 farmi i nisu vidjeli ono što su vještaci opisivali u svojim nalazima.

Farma za uzgoj koza Poljoprivredne zadruge „Capra“ u Velikoj Bukovici kod Travnika ne izgleda onako kako ju je u svom vještačenju opisala Enisa Pašalić.U njenom nalazu piše da je ova štala za koze duga 50, široka 12 metara i da po kvadratnom metru vrijedi 779 KM. Pašalić je procijenila da je vlasnik u štalu i ogradu uložio nešto više od pola miliona maraka.

Inspektori FUZIP-a su kontrolom došli do drugačijeg zaključka- utvrdili su da je objekat za 150 kvadrata manji nego što je tvrdila Pašalić, zbog čega mu je i vrijednost precijenjena za oko 117.000 KM.

U prvom razgovoru sa novinarima CIN-a ona je sa nesigurnošću govorila o ovoj procjeni.Kaže da je mjerenje u ovom slučaju radio kolega s kojim više ne sarađuje. Novinari CIN-a su posjetili ovu farmu i uvjerili se da je objekat uži nego što je navedeno u nalazu vještačenja. U drugom razgovoru sa novinarima CIN-ato je i priznala vještakinja Pašalić:„Jeste, vidjela sam fotografiju.Napravljena je greška“. Za razliku od Pašalić, bugojanski vještak Zdenko Antunović tvrdi da u svom vještačenju nije pogriješio.On je procijenio da je u obnovu triju štala preduzeća „Bili kamen“ iz Glamoča uloženo 160.000 KM, dok su inspektori utvrdili da je u pitanju tek investicija od 11.000 KM.

Na dvjema štalama su vidljive popravke crijepa na krovovima te manje popravke na zidovima i potpornim stubovima.Treća je pokrivena salonitom koji datira od prije rata kada su ove štale i izgrađene. Na ovom objektu se ne vide ulaganja koja je Antunović procijenio na oko 50.000 KM.

Vlasnikuštala Filipu Vujevi je Federalna vlada obustavila isplatu poticaja zbog vještakove greške, ali za razliku od nekih njegovih kolega, Antunović nije kažnjen. Uprkos tome što je i njegovo vještačenje osporeno, Ministarstvo poljoprivrede ga je angažovalo da obavi kontrolna vještačenja u pet drugih predmeta u kojima je inspekcija utvrdila greške u procjenama.

Ni procjena vještakinje Vahide Žujo nije odgovarala onom što su novinari CIN-a zatekli na terenu u Mostaru. Procjenjujući farmu koza Dževada Kovača „Eko koza“,ona je napisala da površina muzišta iznosi 140 metara kvadratnih. Prema izvještaju inspekcije, površina je uvećana za skoro 70 kvadrata.Zbog ovih grešaka muzište je precijenjeno za oko 44.000 KM.

Kovač taj novac nije vratio, a vještakinju Žujo je, kako kaže, tužio kada su mu blokirali isplatu poticaja.

„Ona treba da radi vještačenje ni po babu ni po stričevima. Što će zbog njenog nalaza meni da prave zabranu? Molim te, u zabrani piše 'na osnovu netačnih podataka i zloupotrebe novca'. Tako piše. Nisam ja radio podatke, već vještak“, kaže Kovač.

Žujo nije htjela komentarisati ovaj slučaj. U pisanom odgovoru CIN-u je navela da tokom 20 godina rada nije imala nijednu pritužbu na svoj rad.

Od ribljeg polja do restoranskog stola

Protiv sudskog vještaka iz Kladnja Rešada Sultanovića Federalna uprava policije je također vodila istragu zbog procjena na osnovu kojih su dodijeljeni poticaji. Jedna je procjena ulaganja u Ribnjak „Rumeni“čiji je vlasnik njegov sugrađanin Ramiz Halilović.

Halilović je pored ribnjaka izgradio restoran sa prenoćištem na spratu. Sultanović je u procjeni naveo vrijednosti ribnjaka i drugih pratećih objekata, ali nije precizirao da je riječ o restoranu i prenoćištu. Zahvaljujući tome, Halilović je dobio 127 hiljada KM, iako poticaji nisu dodjeljivani za ugostiteljske objekte.

Halilović ne vidi ništa sporno u svom zahtjevu za poticaj, a protiv njega se na Općinskom sudu u Živinicama vodi postupak za obmanu pri dobijanju poticaja. Inspektori su utvrdili da je riječ o ugostiteljskom, a ne o poljoprivrednom objektu, objašnjavajući da je Ministarstvo poljoprivrede ovaj program nazvalo „Od polja do stola“.

„E, vidite, je l' ovo polje?“, pitao je Halilović, pokazujući na bazene sa ribom.„Je l' ovo tamo sto? Vi uđete tamo i sjednete, ja izvadim ribu i Vi konzumirate.“

Inspektori FUZIP-a su utvrdili da je objekat izgrađen prije perioda zahtijevanog javnim pozivom. Sultanović objašnjava da nije znao za koju namjenu piše procjenu te da je vrijeme izgradnje napisao na osnovu Halilovićeve tvrdnje. Halilović kaže da je objekat postojao, ali je srušen,a na njegovom mjestu je izgrađen novi. On ne odustaje od tvrdnje da se bavi preradom ribe, a ne turizmom niti ugostiteljstvom: „Kako bi je pojeli da je ja ne preradim? (...) Ako nije prerada ribe, onda je Vi ne možete konzumirati. Ovo možete da razumite da je agrarni turizam“.