Privredni giganti u TK zavijeni u crno: Radnici na ulicu, direktori iza rešetaka
Predsjednik Sindikata solidarnosti Tuzlanskog kantona Sakib Kopić u razgovoru za Klix.ba kaže da se radnici već 11 godina okupljaju ispred pravosudnih institucija u Tuzli od kojih očekuju da odgovorne za uništenje firmi koje su nekada uspješno poslovale konačno dovedu na optuženičke klupe.
"Pravosudni organi za 11 godina nisu ništa napravili, a naši protesti se pokazuju kao uzaludni. Da pravosudne institucije rade svoj posao kako treba sada ne bismo bili na ovom mjestu", kaže Kopić za Klix.ba.
Prema Kopićevim riječima, u Federaciji BiH trenutno je 15.000 obespravljenih radnika koji su stekli uslove za odlazak u penziju, ali ih ne mogu ostvariti jer im radni staž nije uvezan.
"Faktički, država sada mjesečno ukrade 15.000 zagarantovanih penzija. To je stravično. U prostorijama našeg sindikata nedavno je jedna gospođa plakala jer ne može otići u penziju. U BiH imamo fenomen, a to je da građani, odnosno obespravljeni radnici, preživljavaju bez marke", kaže Kopić i naglašava da će Sindikat Solidarnosti Tuzlanskog kantona u ovoj godini insistirati na usvajanju zakona o uvezivanju radnog staža svim radnicima.
Radila 37 godina, a sada nema od čega živjeti
Konfekcija Borac iz Banovića nekada je slovila za jednog od najjačih privrednih giganata na području ovog dijela Bosne i Hercegovine, međutim, brojne malverzacije dovele su do njenog totalnog urušavanja. Radnici su završili na cesti, bez mogućnosti za odlazak u zasluženu penziju.
Zumreta Mehkić je u banovićkom Borcu provela 37 godina, a danas je u situaciji da nema od čega živjeti. Kroz jecaje nam govori da jedva sastavlja kraj s krajem, a sreću u nesreći vidi u tome da pomoć dobije od dobrih ljudi.
"Punih devet godina nemam nikakvih primanja, a nikada nas niko od nadležnih nije pitao da li imamo šta jesti. Kod kuće imam muža, invalida na postelji, koji također nema nikakvih primanja. Žalosno je da za njega nisam uspjela dobiti makar naknadu za tuđu njegu", kaže nam Mehkić.
Priča nam da su od nekadašnjeg Borca danas ostali samo hladni zidovi, a više od 100 radnika se vodi kao obespravljeno.
"Niko od nas nije uspio uvezati radni staž, direktorica je digla ruke od svega, a gdje je novac od preduzeća završio sada zaista ne znamo", tvrdi Mehkić.
Radnici na ulicu, direktor u zatvor
Zbog nagomilanih dugovanja 2016. godine u Fabrici obuće Fortuna u Gračanici proglašen je stečaj, radnici su sa više od 15 godina neuvezanog radnog staža otišli na evidenciju Zavoda za zapošljavanje TK, a potom i na ulicu.
Brojne blokade ulaza u fabriku, postavljanje šatorskog naselja, ali i protesti ispred pravosudnih institucija u Tuzli nisu doveli do toga da im bude uvezan radni staž. Međutim, postigli su to da je na kraju direktor završio iza zatvorskih rešetaka.
Organizovanom kriminalu u ovoj gračaničkoj fabrici ukraj su stali tužioci Tužilaštva Tuzlanskog kantona. Na osnovu prikupljenih dokaza te podizanja optužnice, direktor Safet Pjanić završio je na optuženičkoj klupi, a potom i u zatvorskoj ćeliji.
U optužnici protiv Pjanića bilo je navedeno da je odgovoran za formiranje grupe uz pomoć koje su osnivane paralelne vezane firme pod okriljem Fortune, odnosno Fortob, Fortunatto i Fortex.
Sav posao iz Fortune prebacivan je u novoosnovane firme, čime je gračaničkoj fabrici obuće nanesena višemilionska šteta, a članovi grupe su sebi na ovakav način ostvarili finansijsku korist.
Dok se ovakav scenarij odigravao građani su obespravljeni hodali ulicama na kojima se i danas bore za uvezivanje radnog staža. Na naše pitanje od čega žive, uglavnom odgovaraju slijeganjem ramenima i suzama koje kvase njihova lica.
"U izuzetno lošem smo položaju, nije nam uplaćeno 19 godina radnog staža. Otpušteno je 214 radnika koji ni danas nemaju zaposlenje. Tri skupštine vezane za stečajni postupak su blokirane, a direktor je u zatvoru", kaže nam nekadašnja radnica Fortune Rabija Hodžić koja nakon 36 godina rada nema ni plaće, ali ni penzije.
Problem je i grupa nekadašnjih radnika koja, prema njenim riječima, nema ni pravo na zdravstvenu zaštitu.
"Nadamo se da će i za nas uskoro doći bolji dani, jer je nova skupština u okviru stečajnog postupka zakazana za 31. januar", dodaje Hodžić.
Direktorici Hotela Tuzla pola godine zatvora
Istu muku muče i radnici Livnice čelika, Poliolhema, Guminga, dio onih koji su pripadali Aidi i Tvornici transportnih uređaja te Hotela Tuzla. Upravo u ovom hotelu stanje je najsloženije zbog izuzetno sumnjive privatizacije, a u njemu i istražni organi pokušavaju do kraja pohvatati konce.
Naime, Hotel Tuzla je 1998. prošao kroz takozvanu malu i veliku privatizaciju, nakon čega se kao strateški partner pojavio slovenski RAM-invest koji nije ispunio obećanja da će vraćati kredite koje su ranije radnici podigli za spas kompanije.
Umjesto toga, on je napustio BiH i otišao u Sloveniju, a Općinski sud u Tuzli je po tužbama Hypo banke radnicima počeo slati odluke o pljenidbi njihove imovine zbog neisplaćenih kredita.
Radnici su zatražili od suda da ispita cijeli slučaj, ali se on proglasio nenadležnim, iako u privatizacijskom ugovoru jasno stoji da se u slučaju bilo kakvih sporova postupci vode pred ovom institucijom.
Određene malverzacije te nepoštivanje zakonskih procedura u ovom hotelu danas su potvrđene, jer je direktorica Amalija Simić nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Tuzli osuđena na pola godine zatvora, zbog produženog krivičnog djela zloupotrebe ovlasti u privrednom poslovanju. Hotelu Tuzla kao pravnoj osobi u ovom predmetu je izrečena novčana kazna od 10.000 KM.
Glasnogovornik Tužilaštva TK Admir Arnautović kazao je da se optužnicom Simić tereti da je, dok je obavljala funkciju direktorice Hotela Tuzla, u periodu od 2008. do kraja 2013. godine, iskoristila svoj službeni položaj i ovlasti tako što je donosila odluke da se sredstva prikupljena po osnovu obračunate i naplaćene boravišne takse, a što je ukupno za navedeni period bio iznos od skoro 220.000 KM, ne uplaćuju na račun Turističke zajednice TK, nego da se koristi za poslovanje Hotela Tuzla, postupajući tako suprotno Uredbi o boravišnim taksama FBiH.
"Postupajući po njenim odlukama i nalozima uposlenici su novac od boravišnih taksi podizali i uplaćivali u blagajnu hotela, odakle je vršena isplata za različite troškove poslovanja, dok je samo dio naplaćenih boravišnih taksi u iznosu od skoro 60.000 KM uplaćen na račun Turističke zajednice TK. Na taj način je pribavljena protivpravna imovinska korist Hotelu Tuzla u iznosu od skoro 160.000 KM", rekao je Arnautović.
