Radnici Aluminija na otkaznom roku: Ovo je za nas iščekivanje smrtne presude
Svaki sat za njih je kako kažu godina, jer otkazni rok raditi bez ikakve nade u budućnost najveća je moguća kazna. Kako su već svi dobili otkaze nije im dozvoljeno da u vrijeme otkaznog roka daju ikakve izjave.
No, neki od njih nisu mogli da nam se ne požale i podjele svoje strahove za budućnost, koja je kako ističu za većinu njih zapečaćena tamom.
Otkazni rok do 31. januara
"Život osuđenika na smrt s tačnim datumom pogubljenja, to je život nas koji smo ostali u Aluminiju do zaključavanja kapije. Odrađujemo otkazni rok i čekamo kraj", kazao je sa suzom u oku jedan od zaposlenika za Klix.ba koji odrađuje otkazni rok do kraja januara.
Tada će se po njegovim riječima staviti ključ u bravu, ali i završiti agonija onih koji su pokopali 32 i zadnje nade u spas nekadašnjeg hercegovačkog giganta.
Među radnicima vlada tuga, jer kako kažu njihovi dani, a sudbina zapečaćenja i beznadna.
"Niko nam ništa ne govori, većina nas nema nikakve nade u budućnost, jer pola nema ni za mlade ljude a kamoli za nas koji smo pred mirovinu ili s određenim invaliditetom. Ništa nam se ne nudi i nemamo nikakve mogućnosti", kaže radnik iz osiguranja za Klix.ba.
Iako ne očekuje isplatu otpremnine, njemu je to samo produžetak agonije, jer nakon toga od zraka kako kaže ne može živjeti.
Život u beznađu
"Otpremnine se ne isplaćuju po starom ugovoru o radu kakav je bio po Miji Brajkoviću da se gleda na godine radnog staža, nego po novom. Tako da će neki dobiti 3, a neki 6 prosječnih plaća u FBiH i time biti bačeni na ulice", s teškom mukom nam objašnjava radnik na otkaznom roku.
Neki su se nadali kako kaže da će naći posao u Njemačkoj, ali tvrdi da su se već i vratili, jer ni tamo nije kako se priča.
"Neće niko zaposliti čovjeka koji je pred mirovinom kad ima mladih ljudi koji trebaju posao. Šta mogu očekivati ja koji sam invaliditet. Moja sudbina je zapečaćena. Neće me niko zaposliti, niti mogu ostvariti invalidsku mirovinu. Da sam barem živio u Hrvatskoj davno bi bio umirovljen, ali takva mi je sudbina, da sam ovdje. Dobit ću otpremninu, ali šta mi to znači kad nakon što novac potrošim nema nikakve nade za dalje“, pita se jedan od radnika mostarskog Aluminija.
Iako je bilo najavljeno da će radnici na otkaznom roku raditi do 15. januara, ugovorom su obavezani do 31. januara do kada bi trebali završiti inventuru i popisati svu imovinu.
"Sve što se godinama gradilo stat će na nekoliko papira, a za nekoliko godina bit će kako da nas nije ni bilo", kaže jedan od radnika.
Nekadašnji član uprave bez nade
Pored radnika sreli smo i jednog od dioničara i nekadašnjih članova uprave, koji je u Aluminiju kako kaže od 1978. godine. No, držeći se pravilnika otkaznog roka nije htio detaljnije govoriti za medije, ali je samo kratko kazao da je priča o Aluminiju davno ispričana.
"Ja ne odlučujem o ničemu i ne mogu ništa odlučiti, niti ovdje iko može išta odlučiti. Struja je isključena 10. jula i po meni je tada završena priča“, kazao nekadašnji član uprave i jedan od dioničara Aluminija za Klix.ba.
Ugašen 10. jula 2019.
Sve nakon toga po njegovim riječima samo je agonija za ljude koji su gajili nadu i vjerovali obećanjima koja su bila nerealna, jer se znalo da gašenje struje Aluminiju znači i gašenje tvornice.
Aluminij je zapošljavao oko 900 radnika, a kompanija je imala godišnji promet od 320 miliona maraka. Prestao je s radom 10. jula 2019. zbog visokih dugovanja, uglavnom za električnu energiju. Uz Vladu Federacije BiH, mali dioničari, radnici imaju udjel od 44 posto, dok je Vlada Hrvatske suvlasnik 12 posto dionica Aluminija.
