Šta je Aner Žuljević poručio: Ako kritikujete neradnu nedjelju niste inteligentni, a usput ste i sebični
U nizu pomalo čak i nesuvislih rečenica, Žuljević kaže:
"Suština je u činjenici da taj zakonski neradni dan formatira humanistički nediskriminirajući pristup koji u potpuno drugom aspektu, izvan pravila ekonometrije kreira prostor da najveći broj majki, supruga, sestara konačno dobiju priliku da spoznaju šta je nedjeljni porodični ručak uz svoju djecu, muževe i braću", kaže Žuljević.
Poigravajući se s emocijama, Žuljević poručuje da svako ko kritikuje uvođenje neradne nedjelje zapravo zastupa stav kojim se onemogućava radnicama u trgovinama, od kojih su neke od njih majke i supruge, da nedjelju provedu kući sa svojom porodicom.
Pekare i pumpe rade
Pritom, treba uzeti u obzir činjenicu da je nedjelja radni dan za radnice u pekarama i pumpama te niko od onih koji propagiraju neradnu nedjelju njih ne spominje pa ispada da one ne moraju spoznati čari nedjeljnog ručka s porodicom.
Žuljević poručuje građanima da se odupru pravilima potrošačkog društva te u nastavku navodi da inteligentna bića za šest dana sedmice mogu osigurati sebi dovoljno da prežive "taj jedan zatvoren dan".
Magistrica menadžmenta i ekspertica za razvoj biznisa Adela Ramić jedna je od onih koji su se protivili uvođenju neradne nedjelje. U razgovoru za Klix.ba ističe da slobodan čovjek treba imati pravo da odlučuje kada će raditi, a kada odmarati.
"Uvođenje obavezne neradne nedjelje predstavlja ograničavanje osnovnih sloboda, kršenje Ustava BiH i negativno utiče na ekonomsku stabilnost. Posebno su pogođeni mali porodični biznisi, čijim vlasnicima je zabranjeno da rade u vlastitim trgovinama, dok su im istovremeno povećani doprinosi prema državi. Prilikom donošenja ove odluke, radnici nisu imali priliku da se izjasne kroz referendum ili anketu. Pravedniji pristup bi bio da se svakom zaposleniku omogući izbor – da li želi slobodne dane vikendom, nekim drugim danima ili da fleksibilno dogovara radne sate s poslodavcem", stava je Ramić.
Dodaje da bi neki radnici možda radije prihvatili veću dnevnicu za rad nedjeljom, umjesto prisilnog slobodnog dana.
"Primjeri poput Orašja, gdje je nedjeljom dozvoljen rad, dok u drugim dijelovima BiH nije, ukazuju na nejednak tretman. Posebno su pogođene turističke zone, poput istočnog dijela Mostara, gdje je vikend bio ključno vrijeme za ekonomske aktivnosti. Sada, umjesto da profitiraju, mnogi poslovni subjekti bilježe gubitke. Vlasnici firmi bi trebali imati pravo da sami odluče koliko će raditi (vlasnici lično, bez radnika) u svojim privatnim preduzećima. Ako vlasnik želi da sam radi u svim biznisu sedam dana u sedmici, kome on nanosi štetu? U posljednjih šest mjeseci, privrednicima je uskraćena mogućnost rada čak 48 dana godišnje, dok su im nameti porasli, što BiH svrstava među zemlje s najvećim fiskalnim opterećenjem u Evropi", ističe Ramić.
Ko sve trpi?
Kaže da prema procjenama,ekonomski gubitak od neradne nedjelje iznosi oko 750 miliona KM godišnje, s prosječnim mjesečnim gubitkom od 62,5 miliona KM, odnosno 14,4 miliona KM svake nedjelje.
"Male trgovine su dovedene pred zatvaranje. Turizam također trpi - turisti koji su navikli da kupuju vikendom sada svoj novac troše online ili u susjednim državama. Strukturalni problemi i uloga države Glavni problem bh. ekonomije ne leži ni u radnicima ni u poslodavcima, već u neefikasnom upravljanju državnim resursima. Ovo nije novi izazov - posljednjih 30 godina državne politike doprinose slabljenju privrede. Nedavna fiskalna opterećenja samo su dodatno pogoršala situaciju, što ukazuje na finansijsku krizu unutar budžeta. Država obmanjuje građane, prikazujući se kao njihov zaštitnik, dok istovremeno povećava namete i troši javna sredstva na nepotrebne luksuze - skupe automobile, preveliku administraciju i službena putovanja. Trenutno, u BiH postoji oko 190.000 zaposlenih u javnom sektoru, od kojih najmanje 100.000 radi na neefikasnim i suvišnim radnim mjestima, dok ih finansira realni sektor, koji sve teže preživljava", navodi Ramić.
Situaciju, dodaje, dodatno otežava finansijska nepismenost građana.
"U Federaciji BiH, na svakih 100 građana, samo 27 radi u realnom sektoru, dok ih 73 zavisi od budžetskih sredstava (penzioneri, državni službenici, studenti, nezaposleni). Ovakva ekonomska struktura je odavno neodrživa, ne može 27 osoba da hrani 73 osobe. Šta dalje? Povećanje plata ministrima i parlamentarcima, dok se istovremeno realni sektor guši nametima, pokazuje neravnotežu u ekonomskom sistemu. U prošloj godini, izvoz BiH smanjen je za milijardu KM, dok su nameti privredi na početku ove godine povećani za 700 miliona KM. Ovi podaci jasno pokazuju da su potrebne hitne reforme koje će olakšati poslovanje, omogućiti veći ekonomski rast i zaštititi radna mjesta. Mi trebamo izvoz povećati posebno izvoz naših usluga, jer nam treba svjež novac koji će doći izvan BiH u zemlju. Bez tog svježeg novca, u narednih šest do osam mjeseci doći će do bankrota BH ekonomije", poručuje Ramić.
Istog stava je i zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Admir Čavalić (SBiH) koji kaže da beskonačna izuzeća kada je riječ o neradnoj nedjelji vode ka licemjerstvu, jer je nekoliko velikih trgovačkih lanaca izlobiralo zabranu rada nekih prodajnih objekata na teritoriji pola BiH.
"Sada su se pokajali i moguće da će Ministarstvo trgovine FBiH ponuditi novo izuzeće - 16 do 20 radnih nedjelja u godini. Ali dokle više izuzeća? Izuzela se nedjelja kao jedan od dana u sedmici, iako naš Ustav ne priznaje posebnost sedmičnih dana. Osobe koje rade šest dana u sedmici, a moraju kupovati nedjeljom su se proglasili ne tako pametnim (zato što oni koji su pisali ovaj zakon nikada nisu radili šest dana u sedmici). Izuzela se FBiH i tako smo postali jedina zemlja u svijetu gdje pola zemlje radi, pola ne. To nije uzrokovalo porodični odmor nedjeljom, već novo potrošačko ponašanje: odlazak nedjeljom u RS u kupovinu. Jedna smo zemlja, ništa protiv. U Doboju se svakako otvorio najveći retail park u državi. Onda se djelovanjem preko pogrešnog ministarstva napravilo izuzeće rada u odnosu na rad prodajnih objekata", kaže Čavalić.
Izuzeće unutar zakona
Ističe da se izmjene nisu donosile preko Zakona o radu, već Zakona o unutrašnjoj trgovini.
"Svaki radnik u FBiH može raditi nedjeljom, ali ne i prodajni objekat. Tako da danas imamo radnike u trgovini koji rade nedjeljom na poslovima čišćenja, skladištenja, inventure, pripreme za ponedjeljak, u hladnjačama itd. Nakon toga slijedi famozno izuzeće unutar samo zakona - nekako je hljeb potreba, a meso ne, cvijeće potreba, ali dječja hrana ili pelene ne, skupi osnovni proizvodi u dragstoru ili na benzinskoj potreba, ali hrana i kućne potrepštine ne. Usput, apoteke nisu izuzete, one su bukvalno zaboravljene (u toj žurbi lobiranja). Da ne pričamo o izuzeću kladionica, ugostiteljstva, prijevoza, svih ostalih poslova u FBiH. Oni nemaju majke, sestre, očeve, porodicu i valjda je pametno kladiti se i piti kafu nedjeljom, a kupovati tokom ostalih šest dana", ističe Čavalić.
Kaže i da postoji problem s izuzećem, jer se time oni koji izuzimaju prave potpuno licemjernim, jer u svakom koraku narušavaju neke principe.
"Poput ciljeva navode zaštite radnica, majki, tete sa kase, porodice na okupu i slično. Sve bi to bilo uvjerljivo, da nije bilo izuzeća. Ovako je sada već svima postalo jasno da je to jeftini plašt koji treba da štiti potpuno profulane ekonomske politike iza kojih su doskora stajali veliki trgovinski lanci kojima je nedostajalo radnika. Ne samo to, izuzeća čine sve ovo zakonskim blatom, ustavno spornim i u konačnici apsolutno apsurdnim. Zbog toga, skratite nam vrijeme čekanja (jer znam da idemo u tom pravcu nakon što su veliki trgovinski lanci uskratili podršku). Izuzmite nas sve od zabrane rada nedjeljom", zaključio je Čavalić.
