Intervju / Sanela Pašić: Dobro bi bilo da nam je korona uzela "samo" dvije godine

Koji su najcrnji scenariji koji su mogući za bankarski sektor i ekonomiju te postoje li neke mjere koje bi država danas mogla poduzeti da preduprijedi krizu?

U krizi je univerzalno uvijek sličan scenarij za banke, prihod pada, povećava se udio loših kredita, kapital i likvidnost padaju, spremnost banaka da kreditiraju u takvim okolnostima se smanjuje i pritisak na rezanje troškova se povećava. Mi smo spremni na to, ali kao što naši izvještaji i izvještaji Agencija za bankarstvo pokazuju, banke su vrlo stabilne i imaju dosta prostora u kapitalu i likvidnosti da se nose s ovom situacijom, vjerujem da imamo i znanja i fleksibilnosti za prevazilaženje problema, tako da se ne treba bojati nekog crnog scenarija. Ono što ne bi bilo dobro je da se banke, pod pritiskom gubitaka usljed loših kredita, zatvore s kreditiranjem, jer su kontrakcija banaka i smanjenje kreditiranja kontraproduktivni za ekonomski rast. Mi to ne planiramo raditi, ali niko ne može predvidjeti koliko će naša kriza trajati, kao i kriza u Evropi, koja znatno utječe na bankarski sektor i gdje će nas odvesti.

Kako bankarski sektor gleda na dešavanja van njega, da li su korona-zakoni mogli biti bolji, je li vlast uradila dovoljno?

Možemo posmatrati vrstu mjere i njenu sadržinu. Gledajući vrste mjera, naša vlast je poduzela sve ono što su imale i druge zemlje, izuzev nekih monetarnih mjera koje nemamo na raspolaganju. Među glavnim mjerama su bili različiti oblici subvencioniranja privrede i odgode plaćanja kod banaka, kao svugdje u svijetu. Gledajući sadržinu mjera i konkretne efekte, teško mi je suditi, jer mi nismo primaoci ni jedne ni druge, iako čujemo od klijenata da imaju i pozitivnih i negativnih iskustava. Privrednici to mogu bolje suditi.

BiH je ušla u ovu krizu sa solidnim fiskalnim profilom i pored pogoršanja pod utjecajem krize i dalje ima prostora da se pametnim preusmjeravanjem s tekuće budžetske potrošnje iskoriste sredstva za jačanje ekonomije.

Željene mjere bi išle u smjeru stimulacije javnih radova, zadržavanja ili povećanja zaposlenosti, stimulacije komercijalniih investicija, selektivne izmjene fiskalnih i parafiskalnih nameta, itd. To, čini mi se, i radi vlast. Znači, ne može se reći da nedostaje ideja za mjere, niti da nedostaje novca, ali čini mi se da za bolji efekt nedostaju dvije stvari: sihroniziranost mjera svih nivoa vlasti i efikasnija implementacija. Pod sihroniziranosti mislim da bi bilo dobro odrediti krajnji ekonomski cilj ili okvir, pa ciljano trošiti novac na različitim nivoima vlasti, jer se sada čini da se troši nekako stihijski i raštrkano između entiteta i lokalnih samouprava. Pod efikasnijom implementacijom mislim na to da budemo brzi, temeljiti i propratimo implementaciju do kraja. Obje stvari zvuče banalno, ali mislim da su izostale do sada, a ako se potrudimo oko njih u budućnosti, uvjerena sam da će prevazilaženje krize biti uspješnije.

Da smo ovaj razgovor vodili 2019. godine, pitao bih vas da li domaće banke imaju sredstva da finansiraju gradnju Koridora 5C, jer je to tada bilo aktuelno, a sada vas pitam da li imaju sredstava da finansiraju budžetske deficite entiteta ili kantona?

Sredstava imamo, ali likvidnost je samo potreban, ali ne i dovoljan uslov za finansiranje, dodatni faktor koji to određuje je sposobnost vraćanja kredita. Za finansiranje javnih radova se sredstva mogu lakše staviti na raspolaganje, jer ukazuju na održivost, a što se tiče tekuće budžetske potrošnje, banke su malo opreznije u tome koliko se izlazu riziku, odnosno žele se izložiti onoliko koliko je razumno moguće vratiti kredita od nekog nivoa vlasti. Dodatno, postoji razlika u raspoloživim sredstvima za finansiranje dva entiteta, bez obzira na to što smo jedna država i sve banke finansiraju oba entiteta, entiteti se odvojeno procjenjuju u sposobnosti vraćanja duga zbog odvojenih budžeta i realno različitih ekonomskih situacija. Unutar ovoga, rekla bih da postoji veći kapacitet za finansiranje FBiH, zbog manje zaduženosti i bolje strukture budžeta, dok je za RS veći dio banaka iscpio svoje limite, odnosno ne mislim da se daljnje zaduženje RS-a može temeljiti samo na lokalnim bankama.

Koliko nas koštaju ovaj zaostatak u imunizaciji, posljednji lockdown, koliko nam je sve ovo dodatni problem?

Puno nas koštaju, lako će se izračunati na BDP padu ili odgođenom rastu kad prođe ova godina. Pomaknuto je vakcinisanje, ljudi su zatvoreni u kuće, ako su zadržali posao, boje se trošiti usljed neizvjesnosti, firme ne rade i imaju teškoće u plaćanju obaveza, uključujući one prema radnicima, ustručavaju se investicija, i to je začarani krug koji usporava ekonomiju. Kada je prije dvije sedmice utvrđen pomak u kašnjenju imunizacije, tri agencije su projekcije rasta našeg BDP-a odmah oborile na 2,6 posto sa 3,5, a ovo znači da nam govore da se neće zemlja ekonomski ponašati kao što smo predviđali ranije, nego lošije i da će nas koštati. Ovo ne znači da mislim da je lockdown pogrešna mjera, upravo obratno, ako nam imunizacija nije blizu, lockdown je neophodan, ali nas svakako i košta. A imunizacija nije blizu, nije bitno što smo malo počeli, bitno je kad ćemo završiti obje iteracije vakcinisanja na većem dijelu stanovništva.

Šta bankarski sektor danas traži od države?

U vezi s mjerama prema privredi i stanovništvu, možemo samo sugerisati da se uradi sve što se može da potrošnja ne pada te da se povećaju investicije. Što se tiče bankarskog sektora, nama bi koristile sljedeće mjere: maksimizirati garantne šeme da bismo više kreditirali, unaprijediti zakonski okvir za tretiranje loših kredita da nas ne bi sputavali u normalnom radu, te omogućiti veću digatalizaciju poslovanja. O ovom posljednjem već dugo pričamo, svi podržavaju, a skoro se ništa ne radi, jer svi nivoi vlasti misle da neko drugi treba nešto uraditi. Mi ne mislimo tako, svjesni smo da za davanje kredita ili otvaranje računa digitalnim putem treba izmijeniti niz propisa na raznim nivoima, znamo tačno koji su propisi i ko je odgovoran, kakve izmjene se trebaju napraviti i Udruženje banaka je predalo i konkretne prijedloge za te izmjene. Mislim da ne treba biti izgovora ako su neargumentovani u podršci tim izmjenama od bilo kojeg nivoa vlasti, jer ako se brzo ne dese, moguće je da će pojedini međunarodni vlasnici banaka izgubiti interes za prisustvo u ovoj zemlji. Već napominju to kao mogućnost, jer ovo je budućnost bankarstva, a mi smo u pogledu regulative za digitalizaciju navodno najzaostalija zemlja u Evropi.

Šta je bankarski sektor naučio u pandemiji? Da li ćemo svi više raditi od kuće, da li ćemo smanjiti neke troškove i u koji smjer će nas pandemija gurnuti?

Naučili smo da obavljamo posao s manje fizičke prisutnosti radne snage, da trebamo veći procenat prihoda generisati kroz digitalne kanale, da se može obaviti posao s manje administracije i papira. U pogledu troškova, sektor je tu vrlo disciplinovan, mi smo u 2020. odmah smanjili sve troškove koje smo mogli da kompenziramo pad prihoda i tako ćemo se i nastaviti ponašati. Što se tiče rada od kuće, on je svakako budućnost cijele privrede pa i bankarskog sektora, samo nosi sa sobom nove izazove vođenja i motivacije ljudi koji su u virtuelnim timovima radije nego u jednoj prostoriji, pa se trebamo unapređivati u tom području.

U posljednje vrijeme se vaše ime često dovodilo u politički kontekst, posebno u vezi s nekim funkcijama u izvršnoj vlasti. Vi to niste komentarisali, a šta je zapravo s tim?

Nemam političkih ambicija, niti sam članica neke stranke. Nije ni logično, jer malo koji posao u javnom sektoru može imati slobodu u odlučivanju i kreiranju tima, ili primanja, kao ovi poslovi koje sam radila do sada. S druge strane, mislim da ljudi iz ove srednje generacije trebaju raditi nešto za unapređenje zajednice u kojoj živimo, da bi naša djeca ostala ovdje. U tom smislu i ja osjećam obavezu da uradim nešto, u čemu zajednicu stavljam ispred svojih interesa. To može biti i u javnom sektoru i u raznim drugim zanimanjima, a ako bi to bila politika, sebe više vidim kao tehničku osobu koje u neku ulogu donosi znanje iz oblasti koje su mi bliske, finansije, obrazovanje i sl., radije nego nekog političkog aktivistu.

Jeste istina da sam imala razgovore za neke angažmane, koji su stali zbog objektivnih prepreka s moje strane. Ali kao građanki mi je bilo drago vidjeti da su mi ljudi pristupili isključivo na osnovu preporuke o znanju ili radnom rezultatu, a da me prije toga nisu poznavali ili imali neke koristi od mene ili da su tražili od mene da budem u nekoj stranci. Ja imam puno poštovanja prema takvom pristupu i mislim da sve dok ima takvog pristupa u politici, ima i nade za ovo društvo, jer rad i kompetencija moraju biti okosnica i privatnog i javnog sektora da bi se pomjerao naprijed.