Kako postati milioner: Postoje četiri puta koja vode prema finansijskom uspjehu
Istraživanje koje je trajalo pet godina temeljilo se na intervjuiranju i istraživanju dnevnih aktivnosti, navika i osobina 233 bogatih pojedinaca. Svi su imali najmanje 160.000 američkih dolara godišnjeg bruto prihoda i 3,2 miliona dolara neto imovine.
Tokom studije otkriveno je da postoje četiri dominantna puta prema akumuliranju bogatstva. Put "štediša-investitora" je najlakši, dok ostala tri uključuju mnogo veći rizik, piše CNBC.
Put štediša-investitora
Nešto manje od 22 posto milionera u studiji odabralo je krenuti putem štediša-investitora. Ne samo da je najlakši način za izgradnju bogatstva, nego ako započnete rano, gotovo uvijek ovaj put garantira puno novca. Štediše-investitori u ovoj grupi zaradili su svoj prvi milion dolara oko sredine 30-ih i do sredine 50-ih godina akumulirali su prosječno neto bogatstvo od 3,3 miliona dolara.
Imali su i četiri stvari zajedničke: obično su imali dohodak srednje klase (mnogi su početkom karijere dostigli šestocifrenu platu, a ako nisu, živjeli su vrlo štedljivo), imali su niske troškove života i radije su štedjeli, mjesečno su štedjeli 20 posto ili više svojih prihoda te svoju ušteđevinu počeli ulagati u ranoj fazi života i to su radili pažljivo dugi niz godina.
Bez obzira na to koji im je bio dnevni posao, ova grupa je štedjela i investirala kao dio svoje rutine, tj. stalno su razmišljali o pametnim načinima kako raditi na uvećanju svog bogatstva. Međutim, put štediša-investitora nije za sve. On zahtijeva ogromnu finansijsku disciplinu i dugoročnu predanost.
Put sanjara
Ovo je možda najteži put ka izgradnji bogatstva, jer zahtijeva ostvarenje sna, poput pokretanja biznisa, postajanja uspješnog glumca, muzičara ili autora.
Otprilike 28 posto ljudi u ovoj studiji bili su sanjari i akumulirali su prosječno neto bogatstvo od 7,4 miliona dolara, dosta više nego bilo koja od ostalih grupa i to u periodu od oko 12 godina.
Svi su mi rekli da je rad na ostvarenju njihovih snova jedna od najvažnijih stvari koje su učinili u svom životu. Voljeli su ono čime se bave, a strast im se odrazila i na bankovne račune.
Oni koji žele ići ovim putem moraju biti spremni dugo raditi i biti u stanju da se nose s finansijskim stresom. Sanjari u studiji radili su više od 61 sat sedmično prije nego što su konačno ostvarili svoje snove. Vikendi i odmori gotovo da nisu ni postojali.
U početku je stalna zarada bila "gotovo nemoguća", rekao je jedan od milionera iz ove grupe. Bilo je još teže onima koji su imali porodice za izdržavanje. Kako bi finansirali svoje snove, neki su čak odlučili odgoditi kupovinu kuće. Ukoliko niste spremni na rizik, ovaj put možda nije za vas.
Put penjača
Penjači su pojedinci koji rade u velikoj kompaniji i koji svu svoju energiju posvećuju usponu na ljestvici kompanije sve dok ne dobiju mjesto na rukovodećem položaju. To je drugi najteži put prema bogatstvu, a oko 31 posto bogatih ljudi koji su učestvovali u studiji spadaju u ovu grupu. Trebalo im je u prosjeku 22 godine da sakupe neto bogatstvo od 3,4 miliona dolara ili više. U većini slučajeva njihovo bogatstvo proizašlo je iz dionica ili udjela u dobiti.
Da biste bili penjač, morate imati snažne vještine za izgradnju odnosa, a umrežavanje i uspostavljanje trajnih veza s moćnim ljudima u industriji je neophodno.
Kao i sanjari, penjači također imaju dugo radno vrijeme. Oni koji su učestvovali u istraživanju su rano stizali u ured i kasno su odlazili. Mnogi su morali često i putovati, a čak su pojedini morali i žrtvovati svoj odmor. Profitabilnost je ogroman faktor za određivanje uspjeha penjača. Ukoliko se njihova kompanija bori finansijski, njihovo vrijeme i ulaganja možda neće biti nagrađeni u mjeri u kojoj su očekivali.
Put virtuoza
Otprilike 19 posto učesnika studije odabralo je ovaj put. Virtuozi su među najboljim u svom poslu. Oni su izdašno plaćeni za svoje znanje i stručnost, što ih izdvaja od konkurencije.
Virtuozima je trebalo oko 20 godina da dosegnu prosječno neto bogatstvo od četiri miliona dolara. Neki su radili na polju medicine, dok su se drugi fokusirali na pravo. Neki su radili za velike korporacije koje su u javnom vlasništvu ili su u pitanju vlasnici malih, ali visokoprofitabilnih poduzeća.
Naravno, virtuozi se nisu nužno rodili s prirodnom inteligencijom. Oni moraju provesti mnogo godina u neprekidnom učenju. Formalno obrazovanje, poput visoke škole, obično je uslov za uspjeh, a to znači uložiti ogromnu količinu novca i vremena prije nego što uopće vidimo konkretnu koristi. Međutim, nisu svi sposobni svaki dan provesti sate i sate vježbajući i radeći na sebi.
