"Istovremeno se mnogi od njih pojavljuju i kao najveći uvoznici što je opet posljedica činjenice da su ti kapaciteti instalirani svojevremeno bez osnovne sirovinske baze u BiH kao dio jugoslovenskog šireg ekonomskog sistema. Ovi sistemi ostaju konkurentni na vanjskom tržištu i iz razloga što u EU ovakve vrste 'prljavih industrija' više nisu prihvatljive, a mi ih još uvijek tolerišemo jer nemam jasnu strategiju kako ih zamijeniti ekološki prihvatljivijim granama koje će generisati jednaki izvoz i osigurati zaposlenje", kaže on.
Osim toga ove kompanije prate i sumnjivi procesi privatizacije, dodaje, snažna povezanost s politikom i mnoge od njih su na putu da možda dožive sudbinu mostarskog Aluminija koji je godinama bio vodeći izvoznik, a znamo kako je završio i kakve to posljedice je imalo na lokalnu zajednicu, što je rizik koji će nas pratiti i u budućnosti.
"Dok u razvijenom svijetu dominira izvoz usluga i visokotehnoloških proizvoda mi i dalje izgleda slijedimo onu socijalističku mantru o hiljadama tona. Druga interesantna stvar jeste da niti jedan od vodećih izvoznika ne dolazi iz Sarajevskog kantona, koje je ekonomski daleko najrazvijeniji dio BiH što govori o tome kako je organizirana naša ekonomija i da se bazira prvenstveno na uvozu i potrošnji. Te činjenice naravno usmjeravaju investitore da ne ulažu u industriju i proizvodnju jer je očito lakše uspjeti kroz investiranje u tržne centre, nekretnine i slično", zaključio je Bećirović.
Liste najvećih naših uvoznika i izvoznika skoro su iste kao i ranijih godina. Prošla 2020. godina opet je na prva mjesta gurnula Holdinu i ArcerolMittal.
Prema informaciji Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, najveći uvoznik u našu zemlju je naftni gigant Holdina. Slijedi zenički ArcerolMittal, lukavački GIKIL te Violeta.
ArcerolMittal najveći je izvoznik, slijedi zvornička Alumina te Sisecam Soda iz Lukavca. GIKIL je četvrti, a EFT - rudnik i termoelektrana iz Starana peti.
