Zoran Milić tokarstvo čuva od zaborava: Posao koji danas mladi ne žele raditi
S tokarskim strugom i glodalicom Zoran Milić profesionalno druguje već 55 godina, a prvi susret sa strojevima imao je 1962. godine prilikom upisivanja Škole učenika u privredi u Tuzli. Priča nam da je u to vrijeme na zanatima veliki dio obrazovnog procesa bio posvećen praktičnoj nastavi, a učenici su po okončanju školovanja bili spremni za radni angažman.
"Moja prvobitna namjera je bio automehaničarski zanat, međutim, spletom okolnosti nisam se uspio upisati te je prirodan slijed bio odlazak u metalostrugarstvo. Cijeli život sam u ovom poslu, volim ga jer imam mogućnost ispoljavanja vlastite kreativnosti, a od komada metala stvaram predmet, odnosno dio koji je funkcionalan", kaže Milić za Klix.ba.
Svoj prvi posao ovaj Tuzlak je dobio 1965. godine u Tvornici transportnih uređaja (TTU) u kojoj je radio sve do 1975. Te godine životni put ga je odveo u Fabriku soli u Tuzli gdje je radio na glodalici za proizvodnju rezervnih dijelova koji su se koristili u postrojenjima za pakovanje soli.
Na tokarskom strugu moguće je izrađivati skoro sve vrste predmeta od metala, plastike i drveta, a ovaj stroj danas se korist uglavnom za kreiranje rezervnih dijelova u industrijskim postrojenjima i automobilima, kao i za izradu određenih točkova, vijaka i slično.
Pored tokarskog stroja za izradu jednog elementa, u zavisnosti od njegove krajnje namjene, koriste se još i glodalice, mašine za ozubljenje, brusilice...
"U današnjoj izradi predmeta uglavnom se koriste sirovi inox, aluminij, gus, bronza... Oni se u komadu postavljaju na tokarski stroj, a sam način izrade zavisi od toga da li predmet nastaje po prečniku ili rupi te da li je potrebno vršiti rezanje unutarnjih i vanjskih navoja ili kanala. Naprimjer, ukoliko izrađujemo osovinu - glavni dio se pravi na tokarskom stroju, a utori ili žlijeb za klin koje ona treba sadržavati, nastaju na glodalici koja ima mogućnost bušenja rupa na mašinskim dijelovima", nastavlja Milić.
Dok nam pokazuje točak za kliznu kapiju, Milić nam pojašnjava da je za njegovu izradu korišten inox - materijal koji je teži za obradu, a utrošeno je okvirno sat vremena. Korišten je isključivo tokarski stroj, a u radnom dijelu potrebno je bilo obraditi vanjski prečnik, izraditi rupu u koju dolazi ležaj te vanjsko iskošenje koje će doći na prugu i olakšat će klizanje kapije.
"U ovom poslu svaki kvalitetan majstor mora iskazivati do kraja svoja umijeća, posebno prilikom izrade kompleksnijih dijelova. Mnogo dijelova se radi po uzorku, a u svom radu nekada sam izrađujem skice, dok je bilo i situacija da mušterija dostavi svoju dokumentaciju po kojoj se radi element", dodaje tuzlanski tokar.
Tokari su posebno traženi kod vlasnika starijih automobila, a na tradicionalnom stroju se vrši tokarenje diskova, doboša te određenih kompleksnijih dijelova koji se repariraju. Spas kod ove vrste majstora traže i vlasnici starijih mašina koji rezervne dijelove ne mogu više pronaći na tržištu, ili je njihovo nabavljanje kompleksno i enormno skupo.
Metalostrugarstvo ili u narodu poznatije kao tokarstvo u svom izvornom obliku već izumire. Tradicionalnu izradu elemenata koji se koriste u raznim postrojenjima već nekoliko godina potiskuje robotika, a do majstora staroga kova danas je izuzetno teško doći.
Jedan od rijetkih tokara u Tuzli upravo je naš sagovornik koji je u penziji, a zbog nedostatka majstora danas ima pune ruke posla. Na kraju nam poručuje da ga posebno rastužuje činjenica što se tek rijetki mladi žele baviti ovim poslom, a kako bi tokarstvo sačuvao od zaborava na tradicionalnom stroju će izrađivati predmete sve dok ga zdravlje bude služilo.
